Pages

30 August 2011

Nulifikacija, ponovo

Ovde sam već pisao o doktrini nulifikacije i o kontekstu u kome se ona nalazi. Neću sada da davim ponovo teorijskim detaljima: želim samo da podsetim da ova doktrina koja vuče korene iz kolonijalnog perioda i ratifikacije Ustava a koju su prvi otvoreno i konzistentno formulisali Thomas Jefferson i James Madison u svojim Virginia i Kentucky rezolucijama iz 1798 godine, kaže da pošto su države partneri u federalnom kompaktu, one onda imaju prava da kao poslednja instanca ocenjuju koji akti federalne vlade su ustavni a koji ne, i da eventualno odbiju da primejuju ("nulifikuju" tj ponište) federalne zakone koje smatraju protivustavnim.

Naravno, pomenuti ovu doktrinu bilo kom pripadniku američke političke ili intelektualne klase danas (nema nikakve razlike da li se radi o levičaru, konzervativcu ili libertarijancu) je kao pokazati krst grofu Drakuli. Užasavanje i zgražavanje, uz verovatno pominjanje ropstva, i strah da ga-nju neko neće videti u društvu sa vama. Sama reč je zabranjena najstrožim tabuom: ko bi još mogao posumnjati u beskonačnu mudrost federalne vlade i svu anarhiju koja bi nastala ako se prihvati doktrina nulifikacije.

Ipak, izgleda da većina američkog naroda ne deli ovaj pobožni odnos njegove vladajuće klase prema vlasti. Naprotiv, po najnovijoj Rasmussenovoj sondaži 54% Amerikanaca koji glasaju je odgovorilo potvrdno na pitanje da li misle da države imaju pravo da izađu iz programa federalne vlade koji im se ne sviđaju (dok je samo bilo 31% protiv)! Dakle, ne da nulifikuju u smislu protivustavnosti, nego da odbace na osnovu sviđanja ili ne-sviđanja!

Sad, naravno niko ne zagovara takvu doktrinu. Ali, zapazite da više od polovine Amerikanaca toliko mrzi federalnu vladu da smatra radikalniju, anarhističku formu nulifikacije opravdanom! Pa, ipak, ne samo političari, nego ni intelektualci na dvoru u Vašingtonu se ne usuđuju da spomenu blažu i umereniju verziju doktrine!

Interesantno pitanje ovde je - zašto nema političara koji bi iskoristili ovu tržišnu nišu? Čak ni Ron Paul ne forsira ovu doktrinu direktno nego blažu verziju "federalizma". Možda će mu ova nova sondaža pomoći da i to promeni. Pretpostavljam da će pre biti sa narodom nego sa dvorskim komentatorima, člankopiscima i ostalim hvaliteljima novog carevog odela. Što je najbolje, to nije nikakava nova ni radikalna doktrina. Ne samo da je nebrojeno puta primenjivana kroz istoriju u 18, 19 i 20 veku, nego u trenutku dok ovo pišem Kalifornija, Arizona i još nekoliko država otvoreno nulifikuju hatišerif federalne vlade (ali i Vrhovnog suda) po kome je proizvodnja i prodaja marihuane zabranjena na osnovu Interstate Commerce Clause ustava. U Los Anđelesu samo ima na hiljade prodavnica gde se ona može LEGALNO kupiti. Nekolicina država su pre koju godinu nulifikovale federalni hatišerif o nacionalnoj ličnoj karti, odbijanjem da sarađuju. Zakon je posle toga povučen. Takvih primera ima još puno - recimo Vajoming je nulifikovao federalni zakon o zaštiti divljine i krenuo da istrebljuje ponovo vukove. Pokušalo se u više država i sa nulifikacijom Obamacarea (Ajdaho, Montana...) ali je republikanski establišment uspeo da organizovanom kampanjom to tesno zaustavi. Zasad.



1 comment:

Vladimir_CA said...

Interesantno pitanje ovde je - zašto nema političara koji bi iskoristili ovu tržišnu nišu?

Pa, sam si odgovorio na to pitanje:

Naravno, pomenuti ovu doktrinu bilo kom pripadniku američke političke ili intelektualne klase... je kao pokazati krst grofu Drakuli. Užasavanje i zgražavanje, uz verovatno pominjanje ropstva, i strah da ga-nju neko neće videti u društvu sa vama.

Te intelektualne klase uključuju, izmedju ostalog, i novinare, komentatore, urednike i ostatak establišmenta u mainstream medijima - a svaki političar zna da mu je naklonost tih medija pitanje opstanka.

Zadnji stvarno značajan američki političar koji je ušao u otvoren sukob s intelektualnim klasama je bio pokojni Joe McCarthy - a znamo kako je on završio, bez obzira na ogromnu popularnost koju je imao u narodu. Nakon te lekcije, američkim političarima je zastupanje popularnih stavova na koje se intelektualne klase ozbiljno mršte tabu.