Pages

08 June 2007

Kako se zvati?

Najbolje bi bilo da se prosto zovemo "liberali". Ali ta reč je izgubila originalno značenje. U Americi već odavno liberal znači levičar ili simpatizer demokrata. A gubi i u Evropi, naročito tako što liberalima sada sebe zovu razne političke stranke levice i centra. Ako danas kažete prolazniku u Srbiji da ste liberal, misliće da ste iz LDP-a, ili sledbenik misli Biljane Srbljanović, ili da imate vikendicu na Povlenu. Jozef Šumpeter je to lepo rekao: najveći kompliment koji su protivnici slobodnog tržišta ikada dali liberalizmu je to što su preuzeli njegovo ime.

Najbliže etiketi po kojoj nas već poznaju bi bilo "neoliberali". Tako nas zovu levičari. Ali tu je problem što neoliberali nigde ne postoje. Neoliberal je negativan termin koji služi za identifikaciju onih koji ga koriste (odmah znate da su nekakvi antiglobalisti), a ne da identifikuje jednu grupu u pozitivnom smislu. Niko sebe ne zove neoliberalom. Uostalom, nema ni potrebe da sami sebe zovemo neoliberalima kada tu ništa nije "neo". Ceo termin je nastao zato što protivnici liberalizma ipak nisu mogli ništa da prigovore Loku, Hjumu i Adamu Smitu. Onda su izmislili da su današnji liberali "neo".

Sledeći kadnidat je "libertarijanci". U Americi je ovaj termin postepeno prihvaćen. Kada su videli da su im levičari ukrali naziv "liberal", ljubitelji političkih i tržišnih sloboda su sebe počeli da nazivaju libertarijancima i do danas je taj termin postao dobro poznat i u širim krugovima. Postoji i Liberterijanska stranka. Ali malo teže je to uraditi sada u Srbiji, i Evropi uopšte. Trebalo bi mnogo vremena, a ionako zvuči rogobatno.

Poslednji, i naziv za koji ja glasam je "tržišni liberali". Taj termin je jasan, precizan i na srpskom zvuči prirodno. Istovremeno označava i politički liberalizam i veru u slobodno tržište. Pri tome je manje omiljeni termin "tržište" povezan sa uvek pozitivnim "liberal".

Dosta je jedan listić

Sheryl Crow se uključila u borbu protiv globalnog zagrevanja, tako što obilazi Ameriku i propoveda. Evo jedne genijalne ideje:

"I have spent the better part of this tour trying to come up with easy ways for us all to become a part of the solution to global warming. Although my ideas are in the earliest stages of development, they are, in my mind, worth investigating. One of my favorites is in the area of forest conservation which we heavily rely on for oxygen. I propose a limitation be put on how many squares of toilet paper can be used in any one sitting. Now, I don't want to rob any law-abiding American of his or her God-given rights, but I think we are an industrious enough people that we can make it work with only one square per restroom visit, except, of course, on those pesky occasions where 2 to 3 could be required."

Kakve veze očuvanje šuma ima sa globalnim zagrevanjem, nije rekla. Ne znam ni kako bi se to sprovodilo. Čak ni u Britaniji, koja ima 5 miliona instaliranih kamera za nadgledanje građana, to ne bi funkcionisalo. Možda da se uvede posebna toalet policija, koja bi, kada za to postoji osnovana sumnja, mogla da upada u toalete i kontroliše potrošnju papira.

Iskreno, kada vidim kakve sve gluposti pričaju američki celebrities, shvatim da naši nisu uopšte loši.

Još jedan zanimljiv sajt

CEPR (Center for Economic Policy Research) iz Londona od nedavno ima nešto što liči na blog, a zove se VoxEU. Budući da se na spisku osnivača nalaze Aghion, Blanchard, Giavazzi, Alesina, Whyplosz, Burda i Tibellini, verujem da će biti zanimljivo.

Ideja je da komentarišu ekonomska pitanja u EU.

Citat iz posta Alesine i Tibelinija o rastućoj razlici u razvijenosti Amerike i Evrope: "The economic decline of continental Europe relative to the US since the early nineties is not a statistical artifact. In fact, if GDP were measured correctly, the relative economic decline might be even more pronounced than what is recorded in the official statistics."

Na slici se vidi da je gep između gdp-ja Francuske, Italije i Španije sa jedne i SAD sa druge strane u periodu 1990-2000 porastao sa 38% na oko 55%. Kod Zapadne Nemačke, rast gepa je sa 24% na 38%.

A ja budala slao CV

Štrajk glađu je izgleda rešenje za nezaposlenost. Čeda Tepić je tako našao posao sekretara u "Prosvjeti" što mu izuzetno odgovora jer ga knjiga i kultura prate ceo život. Sada će se fokusirati na sistemsko uređenje rada u organizaciji. Nešto mi govori da se "Prosvjeta" finansira iz budžeta, ali nisam siguran.