Pages

09 November 2011

Naprednjaci I

Kako su se ljudi potrudili da napišu 100 i kusur strana, a uz to su i najveća partija kojoj je ovo prvi ekonomski program & ima tu još svašta nešto, potrudih se i ja da to malo iščitam. I prvi utisak je da tu ima svega. Ne znam da li smatraju da će njihovi prosečni birači koji većinski ne bi pročitali ni deset puta manju knjigu ostati impresionirani veličinom dokumenta, ali je za početak ako nešto zovete program dobro uglavnom govoriti kako mislite da postignete nešto. Ako bi se učinila takva redaktorska intervencija i knjiga bi se svela na jedan pristojan program koji se da išitati za desetak minuta.

L&M, šta nas čeka, osim ako Nikolić ili Vučić nemaju neke mnogo gadne tajne sklonosti koje će biti razotkrivene tokom kampanje?

Za početak i pored svoje najbolje volje, mrzi me da u komadu čitam toliko neujednačenog teksta. Kao i kod novina krenuću od kraja to jest od delova koji se bave meni omiljenim temama sporta, obrazovanja, nauke, ekologije, kulture, medija, dijaspore i tako dalje.

Kod kulture mi nije jasno zašto bi neko podsticao amaterizam. Generalno ne govore ništa posebno, jedino je šteta što misle da će napraviti bolji javni servis, umesto da isti ukinu. Lepo je što ističu ulogu mecenstva i TRŽIŠTA kulture, ideja itd.. i toga da se parama poreskih obveznika finansiralo svakojako smeće, ali tu nije problem bolje kontrole i boljih ljudi, nego što se to uopte čini. Imamo i popa koji krsti jariće jer ne znam koji će nam đavo novi zakon o službenom pismu. Dakle, u poređenju sa drugosrbijancima i klasičnim nacijima, ovo je kao Povelja slobode.

Kada je reč o obrazovanju ono treba da proizvodi kvalitetne stručnjake i kvalitetne Srbe/pretpostavljam manjine. To je jedno veliko bljak, kao i kada treba da proizvodi komuniste, evropejce ili bilo šta drugo. Navode se i socijalne funkcije obrazovanja, štagod to značilo. Nastavlja se sa pogrešnim pristupom da je potrebna strožija akreditacija (umesto da to lepo uradi tržište), a od silnih stvari koje treba reformisati u prvi plan se stavljaju nacionalne penzije za istaknute naučnike. Istaknuti naučnici kao što znamo nemaju potrebe za takvim penzijama, oni su obično u stanju da sami budu mecene ako to žele. Naglašava se usloga države u ulaganju u obrazovanje određenih profila stručnjaka i nudi uvek SF varijanta stimulišemo talentovane, a oni će se odužiti radeći u sprskim kompanijama. Sve u svemu, ovo je pisao neko ko niti je bio zainteresovan, niti je imao šta da kaže pametno na temu obrazovanja.

Kada je reč o životnoj sredini počinje se sa nečim što je zaista bitno, a to je informisanje o tome kakvo je stanje životne sredine. Ekstatično sam oduševljen što nema gasova staklene bašte i ostalih globalnih tlapnji, mada nas dobar deo toga čeka tokom ulaska u EU. Ali barem se ne nude da se unakazimo i gde ne moramo. Čak je i deo o zelenim tehnologijama štur, a kako znam da je dobrovoljaca za pisanje ekološki baziranih puteva u treći svet mnogo, nadam se da ovo nije samo lenjost nego i opredelenje.

Lepo je što se ne odričemo dijaspore, ali ja nisam za to da neko ko ne kusa posledice izbora ima pravo da mene tera da kusam tuđu čorbu. Dakle, ne vidim ništa pametno u tome da ljudi koji nemaju i državljanstvo i prebivalište u Srbiji mogu da glasaju.

Kada je reč o slobodi medija odustali su od jedne od najpametnijih rečenica SRS koja glasi da ne postoje nezavisni mediji. Generalno sve su to dobri principi i onda po pravilu uprskavanje sa dve besmislice - prva da se preisputuje da li ima previše nacionalnih televizija i druga da se štampani mediji oslobode poreza, ali samo oni koji nisu žuta štampa. Prvo treba da preispita tržište, mada je tehnologija tu završila stvar i celu priču čini suvišnom, a druga je da ako neka oblast medija umire, to ne treba sprečavati porezima.

Kada je reč o sportu, opet lepa stvar da se gotovo 80% odnosi na sport koji nije vrhunski. Inercija ih tera da stimulišu vrhunske sportiste što mu dođe kao da stimulišu vrhunske biznismene parama poreskih obveznika i to je promašaj. Sve u svemu šturo, ali bez kolosalnih promašaja.

Za sada ovo je bolje nego što bi se moglo očekivati, ali je u suštini prilično nesadržajno. Ako ovo poredim sa onim što, na primer, zastupa DS ne vidim da je išta gore, ako negde nije i bolje. Ali kako ovo nisu ključna pitanja o bitnijim stvarima narednih dana.

Reklamcije i zaštita potrošača

Izgleda da se pojavio neko ko ruši ugled belih magova. Ja ne mogu da imam razumevanje za ljude koji se žale da ih je beli mag prevario. I nisam siguran da bi uopšte trebalo procesuirati ljude koji nude ovakve usluge, samo zato što iste nude.
Tražiti pomoć belog maga ravno je žaliti se kada izgubite od ekipe šibicara. Jednostavno u pitanju je glupost pojedinca koji neće da uključi mozak i nada se lakomo da može brzo da zaradi na brz i lak način (žrtva ekipe šibicara) ili da ima prečica u rešavanju problema (beli mag). Dakle, nijedan ni drugi potez nisu racionalni i kada u obe igre uđu ljudi koji nisu neuračunljivi to je jednostavno njihov problem.
Kao što nije zabranjeno praviti horoskope, gledati u dlan ili da budem malo direktniji, ići u crkvu, tako ne bi trebalo biti zabranjeno nuditi belu magiju. Za barem polovinu čovečanstva odlazak kod sveštenika da vam pomogne da rešite svoj problem tako što će vas duhovno povezati sa Isusom Hristom je postupak podjednako neracionalan, kao i odlazak kod belog maga, a donacije crkvi koje se mogu, ali ne moraju dati (a većina belih magova i postupa na takav način) je ekvivalentna radnja. Dakle, odlazak kod belog maga je stvar vere, a kako je svaka vera ujedno i praznovera, onda je i sama praksa bele magije legitimna, sve dok je legitimna praksa hrišćanstva, na primer.
Naredno pitanje je da li je prekšen ugovor koji je beli mag sklopio sa "žrtvom". Dakle, pravo pitanje je da li je beli mag ispunio svoja obećanja, odnosno da li je on garantovao da će uspeti u svojim radnjama. Ako je dao čvrste garancije da će se crna magija skinuti, a u tome nije uspeo jer su posledice crne magije i dalje prisutne, tu ima osnova, da potrošač traži da mu se vrati novac ili deo novca jer usluga nije odgovarajućeg kvaliteta. Ako beli mag nije dao garancije, odnosno ako je obećao da će učiniti sve što može, onda je slučaj kompleksniji jer treba dokazati da nije učinjeno sve što je u moći belog maga ili da je beli mag pre uzimanja slučaja u razmatranje pouzdano znao da je slučaj nerešiv belom magijom.
Kako bilo, moj zaključak je da elemenata krivice tu ne može biti, jer nemamo krovnu instituciju bele magije koja bi propisala standarde struke, elemenata za parnicu ima ako se reklamacije ne uvaže, a jedini granični slučaj je ako je beli mag svesno preuzeo da reši nešto što je znao da ne može rešiti. Naravno, sve pod pretpostavkom nekog pravnog sistema koji ne goni magijske radnje po službenoj dužnosti.

Kratko, jasno, precizno

Đin Likvin vrlo kratko, direktno i precizno identifikuje značajan deo uzroka stagniranja Starog Kontinenta. Ljudi, u proseku ste lenji, ne radite dovoljno, volite vaša prava treće generacije i tako vam i treba.