Pages

22 April 2015

Gde neću biti za vikend

Demokratska stranka je najavila miting za 25. april. Motiv je zaista relevantan, pokazati nezadovoljstvo lošom vladom. Osim toga ništa vredno pomena.

Demokratska stranka je najzaslužnija što je na vlasti u Srbiji stranka limitiranih ljudskih potencijala, koja je manje-više suštinski kopija DS u nešto nepovoljnijim uslovima, pa njene greške deluju grotesknije, kako zbog onih koji te greške prave, tako i zbog okruženja u kome su posledice grešaka svakim danom sve uočljivije. Ako je DS uspeo da nam kuću pomeri iz temelja, ono što radi SNS svaki dan rezultira, ne sanacijom temelja, neko novim pukotinama koje su kuću dovele u stanje gde je sanacija malo verovatna. Da nije DS uspeo sam sebe da toliko ogadi građanima Srbije, ne postoji ni promil šanse da bi Nikolić mogao pobediti iole ozbiljnog kandidata DS, kao što nije postojao ni promil šanse da će sadašnji premijer imati popularnost koju je imao pre godinu dana, pa čak ni onu koju trenutno ima. Korupcija, samoubilačka spoljna politika, bahatost, medijski mrak, isticanje da ako ne glasate za DS doćiće radikali/naprednjaci/1990-te, uništavanje sudstva, katastrofalna ekonomska politika su teško nasleđe DS. Kada su izgubili izbore, oni ne da se nisu pokajali, nego nisu tri godine znali šta ih je snašlo. Imali su priliku te tri godine da tamo gde su na vlasti pokažu da mogu da rade drugačije nego SNS, ali su u Vojvodini pokazali da je razlika u načinu vladanja u tome da su ljudi iz DS umiveniji, kulturniji, blagoglagoljiviji, ali da nažalost ne postoji suštinska razlika u poimanju države koja je njihova privatna & umivena, baš kao što je kod naprednjaka država jednako privatna & neumivena. Nema pokajanja, nema sklanjanja onih koji su petooktobarce ogadili građanima Srbije, nema ničeg osim isticanja da je SNS gori od DS. To je delom tačno, delom i nije, ali na mitingu sledećeg vikenda se ne nudi apsolutno ništa osim toga da SNS ne zna i ne valja, a da DS baš nije toliko bio neznalački i nevaljao.

Dakle, nudi nam se ludačka košulja u kojoj bi se na vlasti smenjivali DS i SNS. Nudi nam se da biramo da li je Dušan Petrović bio manje ili više bahat i sklon ad hok rešenjima od Velje Ilića? Da li nam je Malović bolje urnisala sudstvo od Selakovića? Da li je Mrka bolje mrkonjisao od Zorane? Da li je Superboris bio veći ljubitelj slobodnih medija od Superaleka? Da li su službeni listovi lepše navijali za žute ili naprednjake? Da li se Đelić lepše prenemagao od Vulina? Da li nam je policija imala poderanije uniforme u vreme Dačića ili Stefanovića? Da li nam je vojska bila uništenija pod Šutanovcem ili Gašićem? Da li je štetniji posao sa NIS-im ili Air Srbijom? Da li Dinkićeve politike lepše realizuje DS ili SNS? Da li DS bolje zapošljava svoje ljude ili SNS? Ja jedino znam da mi se ne sviđa ni jedno ni drugo, a to što je sada medijski mrak veći, institucije uništenije, a privreda obogaljena ne znači da treba da biramo između dve opcije koje su loše. To nema smisla, ama baš ni za koga osim onih kojima je baš lepo dok su na vlasti. Onima koji mogu da podrže svaki opciju, svaku promenu i koji vide priliku da jedu bolju klopu nego inače, voze bolja kola, noće u boljim hotelima i leče komplekse iz tinejdžerskih dana.


Stoga, jedino što ima smisla je biti za nešto što je drugačije od DSNS. Biti za promenu politika, promenu sistema, a ne promenu ljudi koji će vam uništavati živote, terati vas iz Srbije i promovisati negativnu selekciju. Mi smo kao država potrošili sve prilike, mi nemamo prava na još jednu grešku. Posebno nemamo pravo da ponavljamo greške.  Dosta je bilo pogrešnih odluka, loših izbora gde se glasa protiv, a ne za, gde glasaš da li će ti Đura oprostiti što je tukao ili neće.

Teze o Liberlandu

 1. Svaka inicijativa koja demistifikuje državu je poželjna. Mistifikacija, mitologizacija države je jedan od najozbiljnijih problema danas u svetu. Država se obožava kao neko više biće, ljudi joj ne samo daju nadprirodna svojstva, benevolentnost i mudrost, nego se kroz nju vide i ostvaruju. Moji pokušaji da čitam Hegela završeni su neslavno, ali koliko shvatam ovo drugo je (bar u pozitivnom, ne normativnom smislu) vrlo dobro uvideo.

U Evropi je više na delu takva mitologizacija i projektovanje kroz državu, u Americi je veći problem legalitet i odumiranje ustavnog i običajnog prava; brkanje zakona (legislation) sa pravom (law). Ali u oba slučaja preko je potrebno otrežnjenje. Liberland, ako od toga i ostane samo sprdnja, je mali korak u tom smeru. Pozdravljam.

2. Ako nekim čudom Liberland opstane i zadrži proklamovane politike, za 10 godina biće najrazvijenija država na Balkanu.