Pages

11 July 2007

Ne lep nego uporan

B92:
Direktorka Vladine kancelarije za pridruživanje Tanja Miščević kaže da predstoji najteži deo posla u pregovorima sa Briselom – razgovori o liberalizaciji trgovine industrijskim i poljoprivrednim proizvodima. U toj rundi pregovora razgovara se kako da tržište Srbije bude otvoreno za uvoz žitarica, mesa, šećera, vina i ribe, pri čemu pregovarački tim Srbije, koji predvodi Božidar Đelić, mora da vodi računa o zaštiti interesa domaćih proizvođača.

Ne daj bože da vode računa o potrošačima. Dozvoliti našim građanimna da kupuju jeftinije proizvode je stvarno preveliki ustupak EU.

Borba protiv korupcije

Retko imamo priliku da komentarišemo izjavu nekoga ko čita naš blog i čak se predstavlja u komentarima.

Borba protiv korupcije represivnim merama (hapšenjima, oduzimanjem imovine i slično) je nesumnjivo politički isplativa. Naš narod voli kada vidi državne službenike sa lisicama. Takođe, osnivanje specijalizovane agencije je najlakši način da se kaže da si nešto uradio. Međutim, veliko je pitanje koliko bi ovi predlozi zaista pomogli u borbi protiv korupcije.

Korupcija nije problem, korupcija je samo simptom problema. Hapšenje korumpiranih službenika je analogno obaranju temperature kod gripa - čini bolest podnošljivijom. Ali, kao što temperatura samo ukazuje na problem - virusnu infekciju, tako i korupcija samo ukazuje na problem - nizak nivo ekonomskih sloboda. Bez smanjenja uticaja države nema održivog smanjenja korupcije.

Plate u državnoj službi

Politika piše o platama u državnom sektoru. Moram priznati da sam prijatno iznenađen izborom teme. Jedan od osnovnih nalaza je da je prosečna budžetska plata oko trideset, a prosečna plata u Srbiji oko 25 hiljada dinara. To znači da je prosečna plata u nebudžetskom sektoru (koji ovde uključuje i javna preduzeća) negde između 23 i 24 hiljada dinara. Nažalost, iz ovoga novinar Politike zaključuje da su plate u državnom sektoru previsoke.

Ja se ne slažem zato što jednostavno poređenje proseka ne znači ništa. Ako zaposleni u državnoj službi imaju znatno bolju obrazovnu strukturu (a verujem da imaju), onda prosečna plata i treba da bude viša. Drugo, zaposleni u državnoj službi imaju znatno sigurnije radno mesto, pa zato prosečna plata treba da bude niža. Treće, zaposleni u državnoj službi manje rade, pa plate treba da budu niže. Agregatni efekat je veoma teško proceniti.

Svejedno, ja ne mislim da su plate u državnoj službi previsoke. Problem je u prevelikom broju zaposlenih. Shodno tome, rešenje nije u smanjenju plata, nego u otpuštanju. Takođe, problem je u znatno manjem (u odnosu na privatni sektor) rasponu između najniže i najviše plate. Ja ne verujem da predsednik Vlade prima više od 5 plata čistačice koja radi u Vladi. Taj odnos je nesumnjivo mnogo veći u bilo kojoj privatnoj kompaniji.

Progresivno oporezivanje

U komentarima na temu oporezivanja dohotka se otvorila i tema progresivnosti, za koju mislim da zaslužuje poseban post. Po meni, postoje najmanje četiri razloga protiv progresivnosti.

Prvi je to što zaista mislim da je ona duboko nepravedna. Međutim, imajući u vidu da svako ima neku svoju definiciju pravednosti, mislim da mi je taj argument prilično klimav. Drugi razlog je političko-ekonomski, jer kada se uvede progresivnost, ona lako može da dovede, naročito u populističkim političkim sistemima, u visoko oporezivanje. Jednostavno, uvek je politički isplativo da se povećaju porezi samo "bogatima". Treći razlog je relativna lakoća izbegavanja. Na primer, možeš da podeliš dohodak na više ljudi, čime svako od njih ulazi u grupu koja plaća nižu poresku stopu. Četvrti razlog je dinamička neefikasnost. Oni koji više zarađuju imaju nižu graničnu sklonost potrošnji, odnosno višu graničnu sklonost štednji. Progresivno oporezivanje na taj način smanjuje stopu štednje i investicija (a time i privredni razvoj) u odnosu na sistem gde svi plaćaju istu stopu.

Mnogi koriste još neke argumente, poput destimulativnih efekata na rad i zalaganje, lakoću seljenja kapitala i bogatih ljudi u druge države i slično. Ali, mislim da su ovi argumenti pre svega argumenti protiv visokog oporezivanja, a ne protiv progresivnosti.

I za kraj, ne volim progresivnost, ali još manje volim visoke poreze. To znači da bih više voleo da živim u sistemu sa progresivnim, ali niskim (recimo, 5%, 10%, 15%), nego u sistemu sa proporcionalnim, a visokim porezima (40% za sve). Problem je ako su te dve stvari povezane, odnosno ako uvođenje progresivnosti olakšava povećanje proeza.

SiCKOgate

Hilari Klinton je napustila projekciju novog filma Majkla Mura SICKO, pošto je optužena da je odustala od besplatnog zdrastva zbog donacija farmaceutskih kompanija njenoj kampanji. Njen portparol je zatim izjavio da se gospođi Klinton jako dopao film, ali da je šteta što je reditelj sve preneo na lični nivo pogotovu kada se ima u vidu da je taj film dobio donacije od Al Kaide.

Ukoliko je ovaj izvor tačan (nisam uspeo da nadjem neku potvrdu), ovo su prilično teške optužbe i mogu ozbiljno da nanesu štetu ne samo Majklu Muru nego i kampanji Hilari Klinton. U tom slučaju bi profitirao Obama koji, sa druge strane, prema članku u Njuzviku, možda ima problema da obezbedi, sluštajte ovo, glasove afričkih Amerikanaca.

U svakom slučaju, izgleda da su trenutno izbori u Demokratskoj stranci malo interesantniji od republikanskih.