Pages

17 November 2010

Opet o novcu

Slaviša se pre neki dan pitao zašto su Austrijanci toliko opsednuti novcem? Zašto toliko insistiraju na zlatnom standardu, ukidanju centralne banke i sličnim stvarima? Njegova dijagnoza je bila sledeća:

Opsesija austrijanaca Fedom, monetarnom politikom i zlatnim standardom dolazi, dakle, od ignorisanja sadašnjosti i svih stvari koje su se desile od vremena kad je Mises izlagao svoje teorije.


Ja mislim da imam bolje objašnjenje. Odnosno, objašnjenje nije baš sasvim moje - dao ga je pre više od 50 godina Alain Greenspan (pre nego što je postao "respektabilan"), ali kao da je mene pitao. U svom tekstu Greesnpan pokazuje zašto bi svako ko ceni individualnu slobodu i tržišnu privredu (bio Austrijanac ili ne) trebalo da bude itekako opsednut ponovnom uspostavom zlatnog standarda i ukidanjem centralne banke:

In the absence of the gold standard, there is no way to protect savings from confiscation through inflation. There is no safe store of value. If there were, the government would have to make its holding illegal, as was done in the case of gold. If everyone decided, for example, to convert all his bank deposits to silver or copper or any other good, and thereafter declined to accept checks as payment for goods, bank deposits would lose their purchasing power and government-created bank credit would be worthless as a claim on goods. The financial policy of the welfare state requires that there be no way for the owners of wealth to protect themselves.

This is the shabby secret of the welfare statists' tirades against gold. Deficit spending is simply a scheme for the confiscation of wealth. Gold stands in the way of this insidious process. It stands as a protector of property rights. If one grasps this, one has no difficulty in understanding the statists' antagonism toward the gold standard.


Ja ne prihvatam sa velikim oduševljenjem kad vidim liberale kako "duvaju u istu tikvu" fiat novca i monetarnog centralnog planiranja sa ljudima koji veruju u konfiskaciju bogatstva i deficitarnu potrošnju kao svoje najviše ideale. Ne volim da vidim liberale kako rade (svesno ili ne) za principe neprijatelja slobode. A u slučaju novca, mnogi to nažalost rade. Mislim da i drugi ljudi koji su protiv konfeti novca, centralnih banaka i inflacije, a za zlatni standard, dele isto osećanje i vrednovanje stvari. Bilo da su "Austrijanci" ili ne.