Pages

22 June 2011

Vrli novi svet

Ko god ide na koncert Ejmi Vajnhaus zna da igra lutriju. Može da se desi da čuje odličnu muziku, mada u poslednje vreme najpre može da očekuje frik šou za relativno velike pare. Nije ni prvi put da Ejmi pravi budalu od sebe, a majmune od svih koji plate kartu da bi je gledali razbijenu od svega. Meni se čini da je ovde reč o klasičnoj obligaciji i da bi oni koji nisu dobili proizvod kakav im je obećan, jer šetnja i mumlanje neuračunljivog narkomana sigurno nije ono što je ponuđeno, trebalo da tuže pravno lice koje je organizovalo tu sprdnju od koncerta i traže novac nazad. Kako organizatori očigledno misle da se Vlasi neće dosetiti mudro ćute o bruci i to je to.

I ne bi tu bilo ništa specijalno, jer čudni su putevi između genijalnosti i ludosti, da danas ne pročitah da Universal traži od You Tube da ukloni amaterske snimke koncerta, a You Tube, što nas ne čudi, to čini. Kažu da štite autorska prava.
Ne bode im oči što ima svega oko 11.000 snimaka Ejmi Vajnhaus, pa je teško verovati da im odjednom to smeta. Drugo, glupo je jer nema te sile koja će zaustaviti dalje apludovanje snimaka. Treće i najbitnije nema, tu ni slovceta od autorskih prava, osim ako ne smatra da je frik šou koji je priredila njen primarni proizvod koji prodaje. Ovi snimci su samo upozorenje da drugi potrošači mogu biti grubo prevareni i ništa drugo. Umesto suvereniteta potrošača, brani se pravo na prevaru. To što je Ejmi Vajnhaus bolesna, nije opravdanje, ko uzima supstance koje menjaju svest zna dobro kakve su posledice, pa nema umanjenja odgovornosti. A to posebno znaju oni koji prodaju koncerte takve osobe.

Sve u svemu minus za You Yube i puzajuću cenzuru autorskih prava. I minus za neinteligentne ideje ućutkavanja.

Nezavisnost čega?

Guverner NBS Šoškić:
On navodi da je "NBS nezavisna institucija koja samostalno donosi odluke, a ova odluka je doneta jednoglasno još 17. maja i objavljena u Službenom glasniku."

Nezavisnost centralne banke je izmišljena da bi se sprečio problem kratkoročnih interesa političara. Ako izabrani političari upravljaju štampanjem para, oni će razmišljati samo do sledećih izbora, štampati sada da isplate subvencije i regrese, a o inflaciji brinuti posle izbora.

Ali nezavisnost ne može biti neograničena. Na primer, pitanje je da li centralna banka treba da bude slobodna da određuje i ciljeve monetarne politike (npr. nivo ciljane inflacije), ili može određivati samo sredstva ostvarivanja ciljeva koje joj spolja zadaju vlada ili parlament. Različite zemlje različito rešavaju ovu dilemu. U Srbiji je nominalni nivo nezavisnosti centralne banke visok čak i kod definisanja ciljeva.

Pitanje nezavisnosti centralnih banaka je ponovo aktuelizovano u poslednje vreme u svetu, jer su centralne banke posle finansijske krize preuzele na sebe veći broj funkcija koje nemaju mnogo veze sa monetarnom politikom i stabilnošću cena. Američki Fed se pojavio kao spasilac finansijskog sistema i osim velikog bailouta uveo i veliki broj instrumenata, specijalnih kredita i povlastica za pojedine banke. Sve se to radi bez parlamentarne kontrole, po plaštom nezavisnosti centralne banke. Ali zaboravilo se da nezavisnost nije na prvom mestu bila uvedena da bi centralna banka upravljala finansijskim sistemom, nego da bi vodila monetarnu politiku, politiku stabilnosti opšteg nivoa cena, nezavisno od političara. To nije isto što i mandat za nesmetano finansijsko mešetarenje.

Slično je i sa Evropskom centralnom bankom, koja se u krizama PIGS zemalja pojavljuje kao samostalni igrač, predsednik ECB pregovara za šefovima država na ravnoj nozi o spasavanju Grčke i drugih zemalja, i najvažnije, kupuje obveznice određenih zemalja od određenih banaka, bez jasnog mandata da o tome tako arbitrarno odlučuje.

U svetlu tog jako nepovoljnog trenda treba gledati i ove nove odluke NBS i njihova obrazloženja. Ograničenje uslova oko stambenih kredita se samo veoma indirektno može shvatiti kao deo monetarne politike. Ustvari je više nešto između bankarske regulacije i nasilne dinarizacije privrede. A nezavisnot centralnih banaka nije izmišljena zbog toga. Ono zbog čega jeste izmišljena, da bi političare izolovala od uticaja na monetarnu politiku, NBS za sada slabo ide.

Netiquette

Pitanje je sledeće - šta treba da uradim kada želim da linkujem na nešto što sam video na Fejsbuku?

Naime, već par puta mi se desilo da sam na Fejsbuku video da je neko od mojih prijatelja linkovao neki članak za koji mislim da bi bio zanimljiv i čitaocima TR-a. Ja mogu prosto da kažem - "pogledajte ovaj članak". Ali, da li je to dovoljno?

Ne znam, uobičajeno je da kada ti neko na Internetu skrene pažnju na nešto, ti u svom komentarisanju teksta kažeš kako si na taj članak naleteo i eventualno se zahvališ onome ko ti je skrenuo pažnju. I tu dolazimo do pitanja - da li bi neko ko je nešto želeo da podeli samo sa svojim prijateljima na Fejsbuku želeo da ja javno kažem da je on na to linkovao? Da li smem da napišem i šta je komentarisao? Nemam pojma.

Jel postoje neka pravila? Jel je bolje da kažem "jedan moj prijatelj na Fejsbuku je linkovao na članak", ili "moj Fejsbuk prijatelj Pera Peric je linkovao na ovaj članak", ili da prosto to prećutim?

Takođe, nailazio sam na zanimljive rasprave na Fejsbuku. Da li bih smeo da ih kopiram na blog? Da li treba da promenim imena učesnika rasprave? Nemam pojma.... Jel se razgovor na Fejsbuku uopšte smatra javnim ili privatnim?