Pages

09 August 2011

Američki kreditni rejting i priključenija

Upravo je pao pre dva dana. Standard&Poor's je spustio rejting američke federalne vlade sa AAA na AA+, prvi put od kako radi te rejtinge, od 1917 godine. To znači indikaciju da će vrlo verovatno odsada kreditori tražiti veću kamatu za držanje američkog duga. Druge manje agencije su učinile isti "donwgrade" mnogo ranije. Amerika ovim ispada iz kruga zemalja poput Nemačke, skandinavskih država ili Australije, i pada u isti koš sa Španijom i Italijom.

Ovo samo po sebi ne znači katastrofu nego krizu, a ona, znamo iz etimologije reči, predstavlja šansu. Problem sa Amerikom je državna potrošnja, a ova kriza može, ali i ne mora iznuditi rešenje. Federalna potrošnja je zadnjih meseci Bušove administracije, i posebno pod Obamom porasla na skoro 24% GDP. Bužetski deficit je sada oko 10% GDP a javni dug oko 100% GDP. Odavde ima samo tri izlaza: ili povećanje poreza ili drastično kresanje potrošnje, ili oba. Naravno, veliko je pitanje da li povećanje poreza u bilo kojoj formi pomaže ili odmaže rešenju bilo kog od ovih problema, jer je ekonomski rast skoro na nuli i prilično je jasno da bi dodatni porezi samo pogoršali izglede ekonomskog oporavka.

S druge strane smanjenje potrošnje izgleda jednako iluzorno: američki Kongres, čiji se predstavnički dom nalazi pod kontrolom republikanaca, izglasao je pre pet dana povećanje limita za zaduživanje američke federalne vlade, i dodao novih 7 triliona duga u narednih 10 godina, što je Obama tražio. Ovaj sporazum je uživao podršku obe stranke, a posebno gorljivi podržavaoci su bili establišment konzervativci koji su nemilice napadali Tea Party aktiviste, koji su jedini bili protiv. Celokupna bulumenta konzervativnog DC establišmenta, od Wall Street Journala, National Review, Weekly Standarda, finih libertarijanaca, Charlesa Krauthammera, Thomasa Sowella, George Willa, Bill O'Reillyja, sve divizije su bile mobilisane da danonoćno podržavaju Johna Boehnera i njegov truli dogovor sa demokratima, te napadaju Tea Party zbog opstrukcionizma i ekstremizma. Na kraju je protiv dila glasalo samo 22 kongresmena (od kojih su bar petoro ili šestoro bili lažnjaci, koji su glasali "ne" tek pošto je izbrojano 218 glasova "za" koliko je bilo dovoljo - idu na izbore dogodine i treba im "konzervativna" iskaznica), i petorica u Senatu (trojac mračnjaka Demint, Paul i Lee, uz još dvojicu).

Ali, gle iznenađenja, tri dana kasnije, kreditni rejting je smanjen uprkos ovom genijalnom dilu (ili baš zbog njega, jer S&P kaže da ne veruje maglovitim obećanjima iz dogovora o budućem smanjenju duga) i sada isti ljudi koji su podržavali dil sa Obamom napadaju predsednika zbog fiskalne nedogovornosti. Kao da su Marsovci izglasali taj njegov plan, a ne republikanci u Kongresu, uz njihovu zdušnu podršku! WSJ piše kako je fiskalna budućnost Amerike loša, čak i ako se projekcije kongresnog plana ostvare, što se retko događa. Samo - možda su to mogli da znaju i pre nedelju dana kad su podržavali taj plan, i napadali Tea Party "hobite" zbog istih tvrdnji koje sada sami iznose! Ili Thomas Sowell, u National Review, koji je podržao Boehnerov truli dil dva dana pred glasanje što je zbog njegove besprekorne reputacije navelo mnoge kongresmene da glasaju za njega. Sada isti Sowell piše kako je taj dil bio loš i predstavljao pirovu pobedu republikanaca, jer su njime prihvatili saodgovornost za Obaminu pomahnitalu državnu potrošnju. Ma ko bi rekao! Samo ostaje nejasno zašto Sowell onda nije bio tako pametan i 1 avgusta, nego je tada podržavao isti taj štetočinski dil koji sada napada. Uredništvo NRO piše o Obami kao AA+ predsedniku. Zanimljivo je da ne piše o republikanskom Kongresu kao AA+ Kongresu ili o sebi kao AA+ konzervativcima koji su do bukvalno prekjuče podržavali "dvopartijski" dogovor kao jedini spas.

Istu taktiku treba narednih dana očekivati od Weekly Standarda, Krauthammera, Willa, Fox Newsa i svih ostalih mainstream konzervativaca. Kriviće Obamu i njegovu "neodgovornu politiku" a štititi republikance, tj sebe i svoje prijatelje, kronije i drugare sa koktel partija, iako su svi skupa do pre nedelju dana zdušno podržavali Obamu i histerično opanjkavali fiskalne konzervativce. Ima li bolje demonstracije koliko je ideja promene bilo čega u Vašingtonu iluzorna ako se ide "odozgo"? Glavni problem Amerike nisu demokrati nego republikanci i njihova dvorska inteligencija. Ronald Reagan (treba li naglašavati, ismevan i odbacivan od strane istog establišmenta) nije uspeo ništa bitno da promeni. Današnji treećligaši koji reprezentuju republikansku stranku su to još manje u stanju. Jedina promena može doći odozdo, odbijanjem autoriteta federalne vlade na nivou država kroz secesiju i nulifikaciju. To bi moglo da postavi sjajne presedane za druge zemlje, i istovremeno da revitalizuje propalu i imotentnu libertarijansku filozofiju. Dok to ne postane slučaj na širokoj skali, nikad se ništa bitno neće promeniti.

Preporuka

Ko ima vremena preko raspusta ili za vreme odmora, treba svakako da odgleda 12 jednočasovnih predavanja profesora Michaela Sandela sa Harvarda, na temu pravde.

U suštini, radi se o kursu iz političke filozofije i etike. Veliki je propust našeg obrazovnog sistema što je uopšte moguće diplomirati na fakultetima društvenih nauka bez ikakvog dodira sa filozofijom.

Ako ništa drugo, pogledajte ovaj video. Možda vas zainteresuje da odgledate sve.

Sloboda za limunadu

Ovaj tip je pokrenuo inicijativu da 20. avgust bude proglašen za Dan slobode za limunadu, podstaknut time što su lokalne vlasti širom Amerike počele da zatvaraju tezge na kojima deca prodaju limunadu.

Takvih priča ima stvarno mnogo, pogledajte jedan video na ovu temu.



Ovde je mapa na kojoj možete da pratite kako napreduje Rat protiv limunade.