Pages

22 November 2013

Merkantilizam

Moj utisak nedelje je sledeće: koliko ljudi je povodom afere SIEPA komentarisalo da je podsticanje izvoza kao politika nesporno, već da je sporan samo način na koji se to radi. To me je dalje podsetilo a) da je prvi post ikada na ovom blogu bio o merkantilizmu, b) da nikada od tada nismo objasnili šta taj "merkantilizam" tačno znači. A znam da ovo čitaju mnogi neekonomisti.

Merkantilizam je doktrina iz 18. veka. Kada je Adam Smith pisao svoju najvažniju knjigu (godina 1776.) i time praktično uveo ekonomiju kao posebnu disciplinu, jedan od njegovih ciljeva bio je da razmontira doktrinu merkantilizma. Pri tome Adam Smith čak nije bio ni posebno originalan -- sve što je on u toj knjizi rekao bilo je negde rečeno i ranije. Uključujući ovo o merkantilizmu koji je već tada bio na zalasku.

Doktrina merkantilizma u najkraćem kaže da je izvoz dobar i poželjan i da je akumuliranje čvrste valute u državi pravi izvor bogatstva. Suprotnost merkantilizmu, doktrina slobodne trgovine, kaže da su i izvoz i uvoz jednako dobri jer oboje samo predstavljaju dobrovoljnu razmenu; da se ključ bogatstva i prosperiteta ne krije u akumuliranju valute nego u zadovoljenju želja i proširenju izbora za potrošače; da izvoz i priliv valute koji sa njim dolazi treba tretirati kao na sredstvo a ne cilj po sebi; umesto toga, krajnji cilj je dobrobit potrošača.

U vreme merkantilizma svetska trgovina je rasla, i merkantilisti su gledali kako se iz Engleske odliva srebro i zlato, da bi zauzvrat sa bliskog i dalekog istoka stizali začini, čajevi, svila i parfemi -- tada jako luksuzna roba.  I merkantilisti su razmišljali isto kao što mnogi razmišljaju danas -- "da li je vredno za ovakve stvari, do juče nepoznate i nepotrebne, gubiti čvrstu valutu? Zlato i srebro su pravi i trajni novac, svila i parfemi se potroše. Treba zaustaviti ovaj odliv vrednosti iz zemlje i okrenuti ga.  Treba nam trgovinski suficit, ne deficit."

Ovo rezonovanje je primamljivo. Ono posebno ima smisla u protestantskoj i puritanskoj okolini, gde je štednja vrlina, a na potrošnju se okolina mršti.  U njemu ima primesa morala štednje.  Ali je ekonomski pogrešno jer individualne vrednosti prenosi u kolektivnu politiku. Otkad je ekonomija počela da kao glavnu računsku jedinicu posmatra pojedinca, a ne kolektiv, postalo je jasno da je pojedinac taj koji jedino može da odluči šta je "potrebno", šta njemu stvara vrednost, pa prema tome i šta treba kupovati a šta prodavati. Rasklapanje kolektiva na pojedince donelo je novi način razmišljanja o ekonomskim stvarima.

Danas je ekonomija u mnogo čemu daleko od prave nauke i bliža politici, ali po pitanju slobodne trgovine ekonomisti se slažu. Najpoznatiji proponent slobodne trgovine u poslednjih 30 godina je Paul Krugman, intervencionistički ekonomista i veliki levičar. I Kejns, otac savremenog intervencionizma je bio zagovornik slobodne trgovine, osim u jednom periodu kad mu to nije odgovaralo. U suštini skoro sve priznatije ekonomske škole od Smitha naovamo prihavtile su doktrinu slobodne trgovine. A slobodna trgovina znači kako odsustvo prepreka uvozu, tako i odsustvo stimulisanja izvoza.

Zato je veoma čudno što je ovo pridavanje magičnih svojstava izvozu tako uvreženo u Srbiji.  Izvoz nema eksterne efekte, pa da je zbog nečega proizvodnja za izvoz vrednija od druge proizvodnje. Ista je kao i svaka druga proizvodnja. Životni standard u zemlji određen je nivoom produktivnosti -- a šta se proizvodi, da li se proizvodi za izvoz ili za domaće tržište je apsolutno irelevantno. Odlično je kada ste veliki izvoznik -- ali samo zato što to znači da ste veliki proizvođač. Izvoz je odličan kao posledica vaše produktivnosti. Ali on nije sam po sebi uzrok ili motor ekonomskog rasta. Podsticanje izvoza na račun drugih, neizvoznih sektora, je podrivanje sopstvene produktivnosti.

30 comments:

Navuhodonosor said...

Kako u Čileu, Hong Kongu i Estoniji država tretira izvoznike? Da li tamo postoje subvencije za izvoz? Da li se za izvoz plaća PDV?

Vladimir said...

Lamentiranje nad izvozom je verovatno posledica boravka u socijalističkom kavezu. Pretpostavljam da je za jednu socijalističku državu, poput SFRJ, podsticanje izvoza predstavljalo potreban i dovoljan uslov održivosti.

Anonymous said...

Slaviša,
Zašto se onda u računanju BDPa jedne zemlje kao sabirak stavlja neto izvoz a ne zbir izvoza i uvoza. Razumem ovu kritiku merkantilizma odavno,ali ne razumem poentu ovakvog računanja BDPa.Zašto je neto izvoz mera produktivnosti...

Po toj logici mi u formuli za BPD nije jasno ni kako potrošnja i investicije mogu biti sabirci istovremeno,kad jedno isključuje drugo,investicije su valjda odložena potrošnja.
Kao i kako se sama potrošnja raščlanjena na državnu i privatnu takođe sabiraju,a ne oduzima državna od privatne,jer odatle mora proisteći.

Drugim rečima ako se BPD pravi kao mera produktivnosti jedne zemlje,deluje mi kao da je po mnogo čemu kontradiktorna.

Slaviša Tasić said...

Produktivnost je proizvod po radniku, ne BDP. U suštini mera koliko ste dobri u proizvodnju, sposobni da proizvedete proizvode i usluge. A BDP je ukupna proizvodnja robe i usluga u zemlji.

U BDP se izvoz sabira jer je deo te proizvodnje. BDP je ukupna proizvodnja ali se on meri kroz ukupnu potrošnju. Ta potrošnja može da bude ili lična ili investiciona ili državna. Na to onda treba dodati i izvoz, jer je to nešto što smo ipak proizveli a nismo potrošili, ne prikazuje se u potršnji. Sa druge strane oduzme se uvoz, jer se uvozna roba prikazje kroz potrošnju a nismo je sami proizveli.

zmau said...

Moram priznati da i mene nešto intuitivno vuče glorifikovanju izvoza (odnosno proizvodnje), u kontekstu sistema u kome je dug (države, većine pojedinaca, društva u celini, svejedno) ogroman, pa su i kamate povelike. U takvoj situaciji proizvodnja i štednja (odnosno izvoz i suficit) mi deluju kao jedine logične alatke za smanjenje duga (a samim tim i plaćanja kamate, koje mi deluje kao bacanje para u vetar). Mada priznajem da se nisam potrudio da sklopim u glavi skroz egzaktan model koji bi ovu moju intuitivnu predstavu potvrdio ili opovrgao.

Slaviša Tasić said...

zmau,

I u tom slučaju neto izvoz je posledica štednje. Ako je veća štednja, privatna i državna, biće veći i neto izvoz (manji uvoz). Pri tome dug se vraća iz državne štednje, a neto izvoz je samo usputna posledica.

Marko Paunović said...

Visok zivotni standard je super. Ali, ako ocekujes rat, zlato je bolje. Moze mnogo lakse da se konvertuje u oruzje.

Salu na stranu, meni se cini da je merkantilizam uvek bio (i jeste) povezan sa nacionalizmom i militarizmom.

Milan Igrutinovic said...

To je zato što je merkantilizam pre političko nego ekonomsko pitanje, tj. u fuknciji je položaja određenog političkog činioca prema drugim činiocima u strukturi.

Zašto je SFRJ vodila (ne samo ali delom i) merkantilističku politiku? Zato što je ostala sama sa sobom, u određenoj vrsti kompeticije i sa etatističkim komunizmom i sa kapitalizmom, zato što je mahnito pokrenula čitav etos "društvenog razvoja" za šta su trebala sredstva koja plitko i pre-regulisano domaće tržište nije moglo da pruži. Tu dolaze klirinški aranžmani, traženje izvoznih tržišta u Trećem svetu, premije na izvoz u konvertibilna područja itd.

Tržište i ekonomska politika su uglavnom oruđe političke elite, a u istom položaju su tu i merkantilizam i slobodna trgovina.

Anonymous said...

U EU postoji propis o kažnjavanju prevelikog suficita ili deficita. Konkretno Nemačka je u postupku, jer previše izvozi:
Finance.si

Moguča je i kazna od 0.1 % GDP.

Kako je moguče, da EU birokratija i pisci ovog odličnog bloga imajo tako različite stavove o istoj stvari?!

Dorćolac said...

“The protective
system of our day is
conservative, while the free
trade system is destructive. It
breaks up old nationalities and
pushes the antagonism of the proletariat and bourgeoisie to
the extreme point. In a word,
the free trade system hastens
the social revolution. It is in
this revolutionary sense alone,
gentlemen, that I vote in favor of free trade.” Guess Who?, 1848. :)
http://faithandheritage.com/2013/11/in-defense-of-economic-and-social-nationalism-why-libertarianism-must-die-part-4/

Anonymous said...

Slaviša,
Jel imalo smisla ima neko moje amatersko viđenje da je zlatni standard ,,pukao" pod pritiskom tržišnih sila,zato što tržišni akteri(ljudi) nisu bili spremni da subjektivno vrednuju monetarnu komponentu vrednosti(cene) zlata naspram ostalih dobara i usluga ka plus beskonačno.
Ekonomija zlatnog standarda je na duži rok nužno deflaciona,a kumulacija zlata u tom sistemu omogućava tržišnim akterima da sa većom količinom kapitala budu produktivniji,međutim monetarna komponenta cene zlata ne može da raste u tom slučaju beskonačno prosto jer ga ljudi subjektivno a i objektivno ne vrednuju toliko vrednim ka ostalim robama i uslugama(ne košta ,,toliko" puta da se proizvede koliko ostale robe i usluga a i većina običnih ljudi,koji nisu vlasnici nekih firmi ne može ni svoju produktivnost linearno da povećava sa povećanjem kumuliranog zlata)

Ima li smisla ovo što te pitam.
Pri tom sam pretpostavio da kraj zlatnog standard nije samo rezultat državnom mešanja u tržište i Niksonovog zvaničnog ukidanja,već npr kad je Velika Depresija nastupila u USA,opšti pad berzanskih indeksa se obrnuto može posmatrati kao relativan pad cene zlata u odnosu na te akcije na berzi,a te akcije su takođe neko kapitalno dobro.

Unknown said...

Sve što je napisano je manje-više tačno. Samo je zanemarena i prećutana činjenica da je izvoz dobar iz jednog vrlo jednostavnog razloga - zbog osvajanja novih tržišta. Pitajte vrapce na grani, i oni to znaju.

Владимир Златић said...
This comment has been removed by the author.
Владимир Златић said...

У тексту се о меркантилизму и слободној трговини говори као о доктринама, а каже се и да је економија данас ближа политици него науци. Даље се, међутим, каже да је економски погрешно индивидуалне вредности преносити у колективну политику. Тиме се аутор, заједно са највећим економистима света, супроставља било каквој државној економској политици, која није либертаријанска. Али и либертаријанизам је доктрина, идеологија. И то идеологија која, слично комунизму, нема много додирних тачака са стварношћу. Јер да би основни постулати либертаријанске били спроводљиви у пракси, потребно је да међу тржишним актерима постоји равноправност у могућности конкурисања производима и услугама на тржишту, као и у могућности прибављања ресурса потребних за производњу производа и услуга којима се на тржишту конкурише. Такође, потребно је да међу тржишним актерима постоји савршено сагласје у поимању морала, односно друштвено прихваћених вредности. Да ли су у светској економији тј. на светском тржишту такве прилике? Да ли приликом укидања националних граница, односно укидања царинских и нецаринских баријера за увоз робе и услуга, сви тржишни актери имају једнаке почетне позиције? И да ли потпуно отварање једне земље према другој земљи или групи земаља аутоматски значи и потпуно отварање те друге стране?

Anonymous said...

Gdine Zlatić,
Ideologije(kao što i samo ime kaže) teže nekom idealu,nekom nedostižnom stanju ka kojem želimo da konvergiramo. Tako da reći da je bilo koja ideologija nema dodira sa stvarnošću nema smisla,jer i nije poenta ideologija da dodirnu stvarnost već da je približe nekom idealnom stanju.
Drugo ovo što ste izjavili o jednakosti moralnih načela nema veze sa libertarijanizmom,liberatarijanciji eksplicitno tvrde apsolutnu heterogenost svih mišljenja pa tako i moralnih. Vi ste krenuli od jednakosti komunizma i libertarijanizma,pa u taj vaš model pokušavate da uvučeta libertarijanizam ali to je smešan pokušaj jer bukvalno babe i žabe poredite.
Ni mogućnost konkurisanja ne da nije postulat libertarijanaca,već ga takođe eksplicitno negiraju,to je ta moderna mejnstrim ekonomija sa temom asimetričnih informacija uvela,ali to nema veze sa onima koje optužujete.

Slaviša Tasić said...

Vladimire,

Ali ovo nema veze sa libertarijanizmom. Cela ekonomija otkad postoji kao nauka je tako individualistička. To se ne radi iz ideoloških razloga nego što se smatra da kad pojedinci maksimiziraju sopstvenu dobit to dovodi istovremeno dovodi i do najvećeg kolektivnog blagostanja. Ima nekih izuzetaka od ovog principa (tzv. tržišne greške, javna dobra i slično, zavisno koga pitate), ali trgovina nije jedan od njih.

"Да ли приликом укидања националних граница, односно укидања царинских и нецаринских баријера за увоз робе и услуга, сви тржишни актери имају једнаке почетне позиције?"

To je nebitno; od slobodne trgovine imamo koristi bez obzira na početnu poziciju. Ja imam korist od kupovine kompjutera sa Windowsom bez obzira što sam u neuporedivo slabijoj poziciji od Bila Gejtsa. Isto važi i za pojedince u različitim zemljama. Političke granice nacrtane na mapi tu ništa ne menjaju.

"И да ли потпуно отварање једне земље према другој земљи или групи земаља аутоматски значи и потпуно отварање те друге стране?"

I ovo je nebitno; slobodna trgovina nam je korisna bez obzira na akcije druge strane. Protekcionizmom nanosite štetu drugoj strani ali i sebi. Bolje je da su obe strane otvorene, ali i ako druga strana nije opet je za nas otvorenost bolja od zaštite. To ne kažu libertarijanci, to kažu ekonomisti svih usmerenja koji su se time bavili.

Slaviša Tasić said...

Igore,

"Osvajanje novih tržišta" je prazna fraza, ona nema nikakvo ekonomsko značenje. Kako se to tržište "osvaja"? To je prodaja kao i svaka druga, ako ste cenovno i kvalitetom konkurentni kupovaće vas, ako niste prestaće.

Владимир Златић said...

Славиша, у много чему се слажем са Вама. Ипак... Теоријски, слободна трговина лепо звучи. Појединац се рационално понаша, тежи да максимизира своју материјалну корист и тако се максимизира и укупно богатство дрштва, долази до најефикасније алокације ресурса итд. Губи се из вида да човек није потпуно рационално биће. Да политичке границе, национална и верска осећања и усвојена морална начела нису небитне категорије. С тим у вези, отварање граница не значи само слободну размену добара и услуга, већ и могућност куповине земље, налазишта, изворишта итд. Ја можда себе сматрам рационалном индивидуом и мислим да разумем смисао слободне трговине, али сам заправо сувише уских погледа, па ми смета однос хрватске и македонске државе према неким нашим извозницима и предузећу, ако сам у позицији, реципрочне мере. Исто тако, може бити да сам велики противник ГМО хране (иако је то можда само зато што сам недовољно обавештен), па нећу да дозволим слободан увоз ГМО хране и семена. Такође, може бити да сматрам уговоре државе Србије са Мајкрософтом и америчком војном индустријом понижавајућим, будући да су нам САД брутално отеле 15% територије са огромним рудним богатством и да фирма генерала Кларка, који је наређивао рушење Србије и убијање српских цивила, према начелима слободне трговине слободно експлоатише природна богтаства на Косову. И на концу, можда је таквих какав сам можда ја огроман број. И све то треба имати у виду када се говори о реалистичној економској политици. Иначе сам за јефтину државу, са што мањим и што ефикаснијим бирократским апаратом и за слободну трговину у начелу.

Slaviša Tasić said...

Ok to su onda sasvim drugi razlozi, politicki, zdravstveni itd... Ako se zabranjuje GMO onda je svejedno da li je domaci ili uvozni, to nije pitanje trgovine.

jouissance said...

Majkrosoft je sad pa nekako deo naseg ponizenja?

a sta tacno Vi gospodine Zlaticu koristite da napisete ovaj Vas post? Neku Olympiu?

Mac, Googleov Android? Posto to nikako nisu americke kompanije koje su nam otele teritoriju.

Marko Paunović said...

Da se vratim na temu posta...

Klasicno "pomaganje izvozu" putem direktnih subvencija po kolicini izvoza (tipa, 5 dinara po kilogramu zita, ili tako nesto) je odavno zabranjeno pravilima STO (jos u vreme GATT-a).

Mi naravno jos uvek nismo clanica STO, tako da nas to ne obavezuje, ali buduci da imamo sporazume o slobodnoj trgovini sa vecinom bitnih trgovinskih partnera, to nam je tim ugovorima zabranjeno.

Da rezimiram - Srbija (kao i velika vecina zemalja) uopste ne subvencionise izvoz.

U stvari, mnogo cesca pojava u savremenom svetu je oporezivanje izvoza, uglavnom kada se radi o nafti i gasu.

Slaviša Tasić said...

Ne subvencionise klasicno po komadu ali subvencionise indirektno akcijama SIEPA, kreditima, bespovratnim sredstvima, placanjem sajmova itd. Oni to zovu promovisanje izvoza ali je svejedno subvencija. Subvencionisu i druge zemlje indirektno, tipa pomoc za R&D.

Владимир Златић said...

jouissance, Мислио сам на уговор о "јавној" набавци Мајкрософт производа за потребе органа државне управе: http://www.istinomer.rs/stav/analize/koliko-placamo-majkrosoftu/ којим су сви други испоручиоци оперативних система и апликација у старту дисквалификовани, кад већ причамо о слободном тржишту...
А и то сам узео као један од примера какав би став могао имати већи део друштва (не ја лично), а који не мора бити заснован на рационалним економским принципима, а при спровођењу економске политике се не може игнорисати. Мислим да се иначе нисмо добро разумели, но небитно, да не ширимо дискусију. У сваком случају добар текст, тема вредна озбиљне дискусије.

jouissance said...

Danas sam saznala, na osnovu čitanja finansijskih izveštaja SIEPA, šta ste sve u Srbiji mogli da kupite za istovetnu cenu od 3miliona 174hiljade dinara (3.174.000) u 2011. godini:

1. Услуга штампе
2. Дизајнерска и архитектонска решења за сајамске штандове
3. Услуга монтаже и демонтаже сајамског штанда на сајму Експо Реал
4. Услуга ажурирања видеа Invest in Serbia
5. Измене и ажурирање сајта
6. Рачунари

Kako li su "ažurirali" taj video spot za 3M? Možda su platili Morganu Freemanu da bude narator. Fenomenalno.



Marko Paunović said...

Da ispricam jednu pricu koja ce mozda nekome biti zanimljiva....

POcetkom 2001. godine sam poceo da radim u Saveznom ministarstvu za ekonomske odnose sa inostranstvom (sustinski, za spoljnu trgovinu) SR Jugoslavije. I, prvih par dana sam obilazio razne ljude u ministarstvu, da vidim ko sta radi. Kazu mi svi da moram da upoznam nekog coveka (nazalost, zaboravio sam ime) koji je bio "najveci strucnjak za subvencionisanje izvoza u Jugoslaviji".

Odem ja jednog dana kod tog strucnjaka, doceka me covek od nekih 65 godina i u 5 minuta mi prenese svu svoju ekspertizu i objasni mi kako su oni subvencionisali izvoz pre 2000. godine:

"Znas kako, subvencije izvoza su zabranjene, to ne sme da se radi javno jer ako nasi trgovinski partneri saznaju da smo uveli subvenciju, oni odmah uvedu carinu na uvoz iz Srbije. A opet, ne mogu subvencije da se daju ispod zita, mora Vlada da donese neki dokument, koji mora da se objavi u Sluzbenom glasniku. A ako se tamo objavi, onda svi to vide. E vidis, ja imam coveka u Sluzbenom glasniku, sa kojim se dogovorimo da odstampa vladinu odluku, ali se taj SG stampa u samo jednom primerku. On odmah meni posalje taj jedan primerak i ja ga stavim u fioku. I tako, sve je po zakonu, a nasi trgovinski partneri nemaju pojma."

jouissance said...

@Marko Paunovic

Jako me zanima koliko takvih unikata postoji i sada

ridjobradi said...
This comment has been removed by the author.
Nemanja said...

Slavisina metaforicna poruka bila bi kao kada bi slikare poducili pravilima dobrog dizajna, a onda im zabranili da ih ikada vise prekrse. A upravo je lepota umetnosti u krsenju pravila koje poznajes (ukoliko ih ne znas, ne mozes ih ni prekrsiti). U suprotnom dominirala bi neugodna simetrija.

Stoga, sit venia verbo ali Slavisa je tiranin koji bi da izdaje zabrane. Sto bi rekao Gandalf, you shall not pass :D

Anonymous said...

Koje su ekonomske posljedice merkantilizma sasvim je jasno i očito. Međutim, pitanje koje se postavlja jest što raditi u slučaju da "tehnološka singularnost" poleti u bliskoj budućnosti? Pitanje je važno i iz protržišne perspektive, i ne može se izbjeći usporedbama s Luditima. Što napraviti s ogromnom masom ljudi koji na modernom tržištu nemaju nikakvu ekonomsku funkciju? Socijalna pomoć u obliku "besplatne" hrane i stanovanja, u obliku nekakvog rada koji će se nazivati "poslom"?

Anonymous said...

Tražite zajam za konsolidaciju duga, zajmove bez osiguranja, poslovne zajmove, hipotekarne zajmove, zajmove za automobile, studentske zajmove, osobne zajmove, rizični kapital itd.! Ja sam privatni zajmodavac, dajem zajmove tvrtkama i pojedincima s niskim kamatnim stopama i razumnim kamatama od 2%. E-pošta na: christywalton355@gmail.com