Pages

12 December 2007

Fudbalska mafija

Ispada da stalno branim neke mafije, ali ne vidim u čemu je problem i sa novom, fudbalskom mafijom. Koliko vidim, ovi ljudi samo stipendiraju fudbalere:

Mladom igraču daju, recimo, od nekoliko desetina do nekoliko stotina hiljada evra, da obezbede i sebe i porodicu.
Taj novac je zarađen najčešće u trgovini drogom. Igrač sa profi menadžerom potpiše ugovor da će mu vratiti taj novac kada ode u inostranstvo, uz dodatni deo, najčešće petinu transfera. Naravno, veći deo tog novca ide kriminalcu, a manji licenciranom menadžeru - objašnjava naš sagovornik iz policije.

To što je novac zarađen drogom nema veze sa fudbalom; mogu ih goniti zbog trgovine drogom ako hoće. Ili, šta ako u nekom slučaju taj novac nije zarađen drogom, da li je i to mafija?

Jedini problem izgleda da je što je kod ovih poslova nemoguće naplatiti poreze. Ne zato što ih neko izbegava, nego zato što je reč o dobrovoljnim privatnim transakcijama, kao i svaki privatni zajam. Da li je svako ko da pozajmicu pripadnik mafije?

NATO država na Balkanu

Press danas prenosi reportažu o poseti njihovog novinara američkoj bazi Bondsteel na Kosovu. U tekstu se prenosi da marinci kažu da je to "najveći američki grad u Evropi", jer ih trenutno tamo ima oko 1500, a nekad ih je bilo i cele četiri hiljade.

Problem za ovakvo izveštavanje predstavlja nezgodna činjenica da je američko Ministastvo odbrane neobično transparentno. Tako se u izveštaju "Base Structure Report" koji američko Ministarstvo odbrane izdaje jednom godišnje, nalazi spisak svih baza na svetu, sa procenjenom vrednošću imovine i brojem vojnika i civila stacioniranih tamo. Tu se može videti da u Evropi postoje daleko veće vojne baze (poput recimo Rammsteina sa 8.711 vojnika, Aviana sa oko 4.000 ili Lakeheatha sa oko 5.000 vojnika), a da Bondsteel spada u samo jednu od nekoliko stotina sličnih baza širom sveta. Takođe, vidi se da od svih vojnika koji su u bazama u inostranstvu (što ne obuhvata one koji su u Iraku ili Afganistanu), a kojih ima oko 170 hiljada, mnogo manje od 1% se nalazi na Kosovu (u Srbiji?).

Šest meseci Vlade iz NGO perspektive

Goran Miletić na B92 blogu analizira šta je Vlada uradila od 50 stvari koje on smatra da treba da budu urađene. Dobar deo spiska se odnosi na prosvećivanje naroda (ja bih to pre nazvao indoktrinacijom) poput "objasnite narodu ovo" i "ubedite narod u ono". Kao da smo Vladu birali da bi nam govorila šta i kako da mislimo i osećamo. Veliki deo spiska se svodi na "donesite zakon o ovome" i "ratifikujte tu i tu konvenciju". Koncept "neću da preuzimam obaveze koje znam da ne mogu da ispunim" kao da nije poznat većem delu naše NGO scene.

Na spisku su i dva predloga koja u potpunosti podržavam. Jedan je otvaranje tajnih dosijea, a drugi je omogućavanje licima (mada se Goranov predlog odnosi samo na Rome, iz meni nepoznatog razloga) bez prijavljenog prebivališta i izvoda iz Matične knjige da ostvare pravo na makar neki lični dokument. Bez toga je veliki problem ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu i čak upisati dete u školu.

U komentarima Goran kaže da je najbolja stvar što ni jedan od njegovih predloga "ne košta", što prosto nije tačno. Zakon protiv diskriminacije bi koštao privredu itekako, kao i Zakon o ravnopravnosti polova (neke procene su da slično zakonodavstvo košta privredu SAD nekoliko milijardi dolara godišnje). Rešavanje problema stanovanja Roma takođe košta, kao i popravljanje položaja osoba sa invaliditetom.

PS: U tekstu iz maja 2007. (tačka 40.) Goran pominje da u Srbiji živi pola miliona Roma. Da li iko zna da li je to i približno tačno? Po Popisu iz 2002. u Srbiji ima 108 hiljada Roma. Jasno mi je da veliki broj prosto nije popisan, ali 400 hiljada?

Prognoza

Branko Milanović, naš najcenjeniji ekonomista u poslednjih desetak godina, ne predviđa svetlu budućnosti Srbiji. Sledeći argument Paula Colliera kaže da zemlje bez značajnih resursa, u nepovoljnom geografskom okruženju i bez izlaska na more, nemaju mnogo izgleda.

Iznenađuje me da daje toliku važnost stvarima kao što su resursi i "izlazak na more". To je možda važilo u 19. i 20. veku, ali danas je značaj tih resursa opao. Bavili smo se time ovde i ovde.

Od ove tri stvari, ja mislim da je okruženje ubedljivo najvažnije. Ali i tu ima važnih izuzetaka (izuzetaka od prethodne dve, resursi i izlazak na more ima na pretek: Švajcarska, Austrija, sada Mađarska, Češka, Slovačka, baltičke zemlje, itd.). Teško je zamisliti zemlju u gorem okruženju od Izraela, pa je životni standarad skoro na nivou EU. Čile je u Latinskoj Americi dugo bio jedini sa stabilnim rastom, a najbrže rastuća zemlja na svetu u poslednjih nekoliko godina je Bocvana. Kako to objasniti?

Suvišna vest dana

Blic javlja da je komisija za dodelu nacionalnih penzija za kulturu radila pod opterećenjem. Da li je moguće da neko to smatra vešću? Vest bi bila kad bi neka državna komisija radila nezavisno. To bi bila senzacija. Ne znam kako iko može da očekuje da državna komisija bilo koje države, kao i državna agencija, državno preduzeće ili državni medij radi bez pritisaka. Zna li neko za slučaj?