Pages

06 October 2014

Mises i Bitcoin

Od kako je bitcoin postao popularan vodi se rasprava među zagovornicima slobodnog tržišta oko njegovo gpravog statusa: da li je to budući novac, efikasan sistem zaobilaženja državne kontrole i garant slobode pojedinca, ili pak fikcija i pomodarstvo iza koje nema ničeg stvarnog?

Teorijski centar debate je pitanje da li je bitcoin "zapravo" novac ili ne. Jedna grupa tvrdi da jeste, pozivajući se na to da je nastao hiljadama dobrovoljnih akata potrošača na tržištu i time uspostavljen kao konvencija. Ko ste vi, teoretičari iz fotelje, da u ime naroda koji prihvata bitcoin definišete šte je "pravi" novac a šta nije? Druga škola tvrdi da je to irelevantno, da je takozvana vrednost bitcoina fiktivna i naduvana, i da će uskoro pući, jer nema nikakve realne pozadine: svaki novac kroz istoriju je uvek morao da ima podlogu nećeg realnog, najčešće plemenitog metala neke vrste, novac nikad ne nastaje nečijom naredbom ili proizvoljnom odlukom.

Vrlo često se u ovom kontekstu pominje Misesova čuena "teorema regresije". Ona kaže da je novac univerzalno razmensko sredstvo koje svoju vrednost crpe iz prethodne upotrebne vrednosti materijala od kojeg je sačinjeno. Recimo, zlato i srebro imaju vrednost kao nakit i luksuzna roba koju ljudi traže iz ne-monetarnih razloga, a njihova vrednost kao novca se onda izvodi iz te prethodne evaluacije njegove ne monetarne upotrebne "vrednosti". Tehnički rečeno, tražnja za zlatom kao monetarnim dobrom izvedena je iz tražnje za zlatom kao nemonetarnim dobrom.

Problem sa bitcoinom je što na prvi pogled on nema nikakvu ne-monetarnu vrednost. Nije zasnovan ni na kakvom fizičkom materijalu ili robi, već predstavlja kompjuterski algoritam. Bitcoin je beskoristan za bilo šta drugo osim kao sredstvo plaćanja. Ako je tome tako, onda postoje samo dve mogućnosti: ili bitcoin ne može da bude novac, ili je teorija o realnoj, nemonetarnoj osnovi novca netačna.

Izgleda da ni jedno ni drugo nije slučaj. Bitcoin jeste sredstvo razmene, iako još uvek nije novac, budući da nije univerzalno prihvaćen (što ne znači da ne može ili da neće biti prihvaćen), ali bitcoin istovremeno JESTE zasnovan na nečem realnom, tj ima vrednost i mimo svoje uloge kao novca. Ta prethodna vrednost bitcoina je njegova uloga kao efikasnog sistema plaćanja. Kao što Jeffrey Tucker naglašava u svom novom tekstu, Bitcoin je 2008 uveden kao sistem plaćanja koji bi omogućio efikasni transfer resursa između pojedinaca u raznim delovima sveta uz potpuno zaobilaženje zvaničnog finansijskog sistema. Programski dokument osnivača Bitcoina nije uopšte spominjao novac nego samo sistem plaćanja koji omogućava pouzdanost, anonimonst i operisanje izvan zvaničnih finansijkih tokova. Tehnički detalji su ovde.

Bitcoin kao sistem je lansiran 9 januara 2009, ali u tom trenutku njegova vrednost je bila nula! Sve do oktobra 2009 potenicjalni klijenti su mogli da dobiju besplatno koliko god hoće bitcoina da eksperimentišu. Ljudi su vršili prve transakcije, proveravali da li je sistem pouzdan, da li radi onako kako je obećano itd. Taj proces eksperminetisanja je trajao oko deset meseci. U tom periodu Bitcoin kao novac nije imao nikakvu tržišnu vrednost. Pre tačno pet godina, 5 oktobra 2009 postavljena je prva tržišna cena. Ona je bila 1390 bitcoina za jedan američki dolar, odnosno jedan bitcoin je vredeo manje od desetog dela penija. U tom trenutku publika je bila još uvek skeptična, što se pokazalo u vrlo niskoj ceni, ali kako je vreme prolazilo cena je rasla jer je evaluacija sistema, sa protokom vremena i daljim potvrđivanjem njegove vrednosti i pouzdanosti, kao i ulaskom mnogo šireg kurga ljudi u igru, postajala sve viša. Međutim, to je sve sa teorijske tačke gledišta irelevantno; ključna stvar je da je početna evaluacija bitcoina, prva tržišna cena objavljena 5 oktobra 2009 bila zapravo izraz evaluacije sistema plaćanja koja je vršena mesecima nezavisno od samog novca (tj njegove potencijalne vrednosti).  Bitcoin kao novac "regresira" u mizesovskom smislu na bitcoin kao sistem plaćanja.

Dakle, bitcoin nije fiat novac. On predstavlja potencijalnu valutu koja je izvedena iz tržišne vrednosti specifičnog sistema plaćanja koji klijentima omogućava značajne prednosti koje drugi sistemi ne pružaju. I stoga oza njega stoji "realna vrednost" u istom smislu u kome nešto "realno" stoji iza zlata i srebra kao novca, ili iza modernih fiat valuta izvedenih iz zlata i srebra. Ja ne verujem da bi bitcoin imao velike šanse protiv zlata i srebra na slobodnom tržištu valuta, ali u ovom trenutku ne postoji slobodno tržište valuta, tj onaj ko pokuša da trguje u zlatu završiće u zatvoru. U takvim okolnostima, virtuelnost bitcoina predstavlja komparativnu prednost u odnosu na svaku vrstu robnog novca uključujući i zlato: vlasnik ne poseduje nikakvu fizičku supstancu koju vlada može da mu konfiskuje. Naravno, to bi moglo da se promeni ukoliko vlade ocene da je bitcoin značajna opasnost i krene u tehnološki rat protiv njega. U tom slučaju bi i cena verovatno pala.