Pages

19 March 2008

Ko su kandidati za premijera?

Po meni, ima ih četvoro - Nikolić, Dušan Petrović, Koštunica, Đelić.

Dušan Petrović mi ne bi pao na pamet, ali mi danas reče drug koji je u DS-u da, ako DS bude imao mesto premijera, to će skoro sigurno biti on. Budući da je zamenik predsednika stranke, ima neke logike. Videćemo.

Vladavina većine

Bruno Leoni piše:

"Kada u mračnom sokaku njih nekoliko opkoli čoveka i natera ga da im preda novčanik, niko to ne zove 'većina'. Ali oni jesu većina u toj situaciji i samo zbog toga su i uspeli da mu otmu novčanik. A istovremeno, veoma slična stvar se redovno dešava u demokratiji kada većina zahteva preraspodelu dohotka, samo što se onda smatra da je to u redu." (moj slobodan prevod, nije citat)

Što kaže Jim Buchanan, nepoznate ili odbojne ideje je potrebno izraziti na mnogo različitih načina da bi onima kojima su odbojne postale razumljive i možda prhivatljive. Ovo je jedan od najefektnijih načina da se osudi preraspodela dohotka u demokratiji koji sam video. Ili da se razume važnost lične slobode, kao i da je njeno mesto iznad, a ne ispod demokratije.

U čemu je problem?

Pretpostavljam da ste više puta naleteli na tekstove tipa - "U Srbiji registrovano preko 400 političkih partija". Evo ga danas još jedan na sajtu B92, pod nazivom "Gužva u registru političkih partija". Kako može da bude "gužva u registru"? Šta, nema više strana u svesci? Nema mesta na hard disku? Posebno je zanimljivo to što se kaže da će se "uvesti red tek usvajanjem novog zakona o političkim partijama".

Meni zaista nije jasno u čemu je problem. Kakve veze ima da li je negde u neki registar upisano 20 ili 200 ili 20.000 stranaka? I zašto je to "nered" u koji se mora zavesti neki "red"?

Mogu da shvatim da bi ljudima smetalo kada bi se na izborima pojavljivalo svih 409 stranaka. Ali, ako je njih 380 i onako neaktivno, kome i zašto one smetaju?

Meni, recimo, mnogo više smeta to što postoji 55 instituta koji se finansiraju iz budžeta, jer nas oni direktno koštaju.

Šta će radikali da rade?

Na stranu Lazarov optimizam da radikali neće da pobede, pitanje je šta će da rade ako pobede? Mislim da možemo biti prilično sigurni da će biti loše, ali šta će konkretno da rade, to niko živi ne zna. Uključujući, pretpostavljam, i njih same.

Na primer, da li će da nastave privatizaciju? Da li će da ponište neke privatizacije? Šta će da rade sa porezima? A sa penzijama? Da li će da vrate imovinu opštinama? Kakvu denacionalizaciju planiraju da sprovedu? Ko će biti guverner NBS i kakvu će politiku voditi? Da li će prodavati javna preduzeća? Jel će biti podele akcija? Da li imaju ikakve planove za zdravstvo i prosvetu? Kakvu će poljoprivrednu politiku da vode?

Sve su to pitanja (a ima ih još mnogo) na koja nemamo odgovor. Bojim se, kako je kampanja krenula, da ih niko neće ni pitati tako nešto. Koliko ja znam, a malo sam se raspitivao, niko od stranih diplomata, stranih biznismena, predstavnika poslovnih udruženja, eksperata, nije pričao sa radikalima o tim stvarima. Bilo je nekih kontakata na lokalu i iskustva su različita. Niko nema čak ni blagu predstavu šta će da rade kada (ako) dođu na vlast.

I to je ono što je opasno. Radikali se moraju naterati da u izbornoj kampanju zauzmu stavove o bitnim pitanjima vezanim za ekonomiju. Ako sada ne kažu šta planiraju, posle mogu da rade šta god hoće.

PS. Evo ovde starog Slavišinog posta na tu temu.

Obamini problemi

Obama je prethodnih dana bio meta žestoke kritike (recimo, ovde) jer su u javnost izašli snimci govora pastora iz njegove crkve u Čikagu u kojima žestoko kritikuje Ameriku, američku istoriju i američku spoljnu i domaću politiku. Budući da je Obama dvadeset godina išao u tu crkvu i slušao Rajtove propovedi, postavilo se pitanje da li se on možda slaže sa svim tim.

Obama je juče u Filadelfiji održao jedan od boljih političkih govora (tekst ovde) koje sam čuo u poslednje vreme. Sa mnogim izjavama se naravno ne slažem, ali se ne može sporiti da je govor bio veoma dobar. Voleo bih da vidim nekog našeg političara da priča 37 minuta iz glave, a da ne napravi nijednu veliku grešku.

Kakav je ukupni efekat cele ove priče? Izgleda da je za sada blago negativan, verovatnoća da Obama bude predsednički kandidat Demokratske stranke je pala sa oko 87% na oko 73%. Tek ćemo videti reakcije na jučerašnji govor.