Pages

11 August 2006

Siromašni u Americi

Dosta smo slušali prethodnih meseci kako je broj siromašnih porastao za vreme Bušove administracije. Sad ih po podacima američkog Popisnog zavoda ima oko 35 miliona.

Ali, šta znači biti siromašan u Americi? Po podacima iz ove studije, najsiromašnija petina američkih porodica troši mesečno isto koliko i srednja (medijalna) porodica pre 30 godina, prosečan američki siromašni građanim živi u većoj kvadraturi od prosečnog građanina Pariza, Londona ili Berlina, taj siromašni ima kola, dva televizora, air condition, frižider, mašinu za veš, mikrotalasnu. kablovski ili satelitiski program i uhranjen je daleko bolje od najuhranjenijih američkih vojnika koji su se iskcali u Normandiji. I "siromašna" deca jedu u proseku više mesa od one iz "bogatijih". I po kriterijumima koji su tada važili, pre 30 godina bi skoro svi današnji "siromašni" bili opisani kao "bolje stojeći". Tako da em broj "siromašnih" stalno pada (kako god da su definisani), em se standardi stalno podižu, pa današnji "siromašni" nema baš mnogo veze sa onim od pre 30 godina, u kategorijama potrošnje i životnog standarda.

Ne treba mnogo mudrosti da se shvati smisao ovih klasifikacija: treba održati klasnu tenziju u društvu i opravdati welfare programe sa ciljem "borbe protiv siromaštva" (nepostojećeg zapravo) . Zato će verovatno za i 100 godina u Americi biti isto "siromašnih" kao i sada, samo što će tadašnji siromašni trošiti skoro kao Gejts danas i imati jahtu i Mercedes, a liberalni zakonondavci će statističke cifre o broju tih "siromašnih" i dalje koristiti kao razlog za održavanje welfare programa.