Pages

30 March 2011

Kanibali

Da je spoljna politika Srbije fluidna i neprincipijelna to svi znamo. Četiri stuba su kao četiri štake jer niti smo umiljato jagnje, niti imamo veliku batinu ili bitne resurse. Ad hok saveznici su nam često neprijatelji civilizacije. Ministar spoljnih poslova nam je popularan jer on spoljnu politiku vodi da bi javnosti Srbije servirao infantilne poruke, rezultati su poražavajući, a ako ćemo o rejtingu ministra u klubu zemlja kome formalno težimo bolje je da ne pišem. Jedan drugih dužnosnik je predahnuo u potrazi za istinom o II svetskom ratu i odmah se prebacio na frekvenciju onih koji podržavaju sve ono protiv čega se Čiča zalagao. Ali nije sve to bitno za ovaj post, meni kopka veza ljudožderstva i LDP.

Prva i osnovna stvar, treba biti zaista lišen ikakve spoljne politike i dobrog dela pameti u istoj, da prvo na sva zvona tendenciozno preneseš da je poslanik vređao celu jednu rasu ili barem rasu na jednom kontinentu. Nakon što to razglasiš, onda se izvinjavaš u ime svoje države. Kakvo kolosalno izvrtanje istine, trošenje diplomatije na gluposti i fingiranje principijelnosti. Bljak.

Drugo, logika mi govori da ako Jovanović smatra da se Jeremić sastaje sa kanibalima, onda je teško iz toga izvući zaključak da su svi ili neki afrički narodi kanibali. Jeremić se po prirodi posla sastaje sa državnicima (valjda, osim ako nije sklizuo ka traženju partnera a la Šifer, Golua i drugi superprijatelji). Dakle, ako je nekog optužio za kanibalizam to su visoki dužnosnici zemalja koje nisu demokratske, tako da su eventualne uvredljive ocene namenjene diktatorima u Africi, našim strateškim parterima. Takođe, neki od njih su zaista uključeni u kanibalističke epizode.

Treće, u političkoj borbi moguće je koristiti jake i kreativne izraze. Korišćenje izraza kanibal je u ovom slučaju uvredljiva kvalifikacija uverenja političara drugih zemalja, a prema našim zakonima nije zabranjeno vređati uverenja pojedinaca koji su javne ličnosti, posebno jer ovde nije reč o nevoljnim razlikama. A vređati zločince je čak i stvar dobrog vaspitanja, a ne kao što se kod nas tepa Gadafiju i drugim ubicama sopstvenog naroda.

Ono što mene kopka je kako je Jovanović uleteo u ovakvu šabansku zamku. Ono što je sigurno, on ne treba da se izvinjava Kabili, Gadafiju i ostalim majmunčinama, kanibalima i zločincima.