Pages

19 September 2006

Predsednik Senegala pametniji od Jeffrey Sacksa

U svom intervjuu za nemački Spiegel, predsednik Senegala Abdoulaye Wade kaže "Ne trebaju mi pare, treba mi dogovor o slobodnoj trgovini". Skoro parafraza Bauerove "trade not aid"!

Iako ima nekih problematičnih shvatanja, tipa ono da je budućnost Senegala u poljoprivredi, ovaj čovek normalnije i razumnije razmišlja od mnogih Ivy League ekonomista i nobelovaca.

"I believe in a liberal economy and have never put much faith in the state-run economy, because it fails. I support the state, but not the state-run economy. The state should intervene only to create the conditions necessary for the private sector to thrive. I am counting on the private sector, because it is crucial to Senegal's future."

Čist tržišni fundamentalista, što reko Stiglitz. Nije pametan ko drug Evo Morales i učitelj mu Čavez. (Ako niste znali, nobelovcu je Morales novi favorit. Već je nahvalio njegovu nacionalizaciju nafte i gasa kao "mudru ekonomsku politiku")

A i Sacks bi morao da protestuje. "Gde sam tu ja" (i moj plan za borbu protiv siromaštva)?

Taksi dozvole

B92 piše da će u Beogradu gradska vlada bespovratno oduzimati vozila taksistima bez dozvole za rad?

Predsednici taksi udruženja veći su optimisti od svojih zaposlenih i očekuju da će, kada "divljaci" budu potpuno sklonjeni sa ulica, imati čak 30 odsto veći promet i zaradu. Oni poručuju građanima da smanjena konkurencija neće dovesti do poskupljenja.

Neće dovesti do poskupljenja ali će oni imati 30% veću zaradu? Kako? Da bi to moglo mora doći ili do 30% poskupljenja ili do najmanje 30% većeg čekanja. Najverovatnije prvo do većih čekanja, a onda do poskupljenja.

"Samim iskorenjivanjem ove pojave, imaćemo veće obaveze, a ne samo prava. Doći će do poboljšanja kada je u pitanju bezbednost i kvalitet prevoza", kaže Aleksandar Bijelić, iz Žutog taksija.

Jeste, sve je to zbog kvaliteta i bezbednosti. Onih 30% nije u prvom planu.

"Divlji taksisti" se pozivaju na član Ustava koji garantuje da svako slobodno može da izabere svoju profesiju bez mogućnosti da ga neko, u ovom slučaju Skupština grada, ograničava u tome.

S druge strane, grad isto kao i većina drugih metropola u svetu, ima jasna ograničenja koliko taksista može da bude i pod kojim uslovima može da se dobije "plava pečurka".

Prema stručnim procenama, za grad od dva miliona ljudi dovoljno je 4.500 taksista, a trenutno ih ima 6.000. Inspektori zato poručuju nelegalnim taksistima da je za njih bolje da promene profesiju nego da čekaju dozvolu.

Baš me interesuje ko to pravi stručne procene o broju taksija u gradu. Stručnjaci za broj taksija? Sa Instituta za taksi?

To što većina metropola ima ograničenja broja taksija znači da u većini metropola vladaju slični lobiji. Samo što je način dobijanja licence obično malo drugačiji. U New Yorku grad prodaje licence na javnoj aukciji. Kada se licenca jednom kupi ona postaje vlasništvo i može se dalje preprodavati, a tržišna cena često prelazi 200,000$. Nije ni to najbolje rešenje jer je broj taksija manji od optimalnog a cena veća - ali je način dobijanja dozvole jasan i prihod se preko sistema aukcije licenci preliva u gradsku kasu. A Beograd izdaje licence arbitrarnom voljom birokrata - što je otvoreni poziv na korupciju.

Nadam se da će taksisti bez licence ostvariti svoje ustavno pravo. A da ne pominjem što jedna gradska vlada izdaje dekret o eksproprijaciji privatnog vlasništva!

Pobeda desnice u Švedskoj

U Švedskoj j eposle 12 godina na vlast došla desnica! Obećanja - smanjenje poreza, državne potrošnje i socijale.

Nešto slično se desilo krajem 80-ih kad je Karl Bilt pobedio sa sloganom "Švedska mora da krene ispočetka". I počele su značajne reforme. Da li ćemo gledati reprizu? Ovaj put nije u pitanju deregulacija privrede, već švedska sveta krava - država blagostanja. Sačekajmo. Možda je na putu nova Irska.

Iran je sledeći?

Intervju Time magazina sa Mahmudom Ahmadinedžadom. Piše da je visok 5'4'', što je oko 163 cm.

Verujem da Irancima stvarno nije jasno šta sad SAD i deo Evrope hoće od njih. Demokratija tamo prosto nije jedina igra u gradu i veliki deo njih smatra svoj islamski režim legitimnim. Na proteklim izborima su imali priliku da izaberu između umerenog Rafsandžanija i ekstremno religioznog Ahmadinedžada, i oni su izabrali religioznu opciju. Iran nije demokratija, ali nije ni grupa ludaka kao što to hoće da predstavi Bušova administracija.

Ako oni i naprave atomsku bombu, zašto bi to odmah izazvalo nekakvu katastrofu? Nuklearno oružje imaju i ostale autoritarne i potencijalno opasnije zemlje kao što su Kina i Pakistan, a imao je sve vreme i SSSR pa se ništa nije desilo. Iz istog razloga, ravnoteže straha. Iran već duže vreme ima hemijsko oružje i nije ga upotrebio.

Generalno ne može da raduje ako još jedna zemlja, demokratska ili ne, pravi nuklearno oružje. Ali govoriti o vojnoj intervenciji zbog toga? Suludo. I neće se nikada ni desiti, kao što Ahmadinedžad zna.