Pages

09 September 2008

Kazačok Boška Mijatovića

Lazar je dao link ka jednom intervjuu Boška Mijatovića, koji se može pročitati na sajtu B 92.

Mene je najviše zaintrigirala blago rečeno čudna optika koju on ima kada su u pitanju razne privatizacije u Srbiji. Da budem precizniji, to što ima jednu optiku kad je reč o svim ostalim privatizacijama, a potpuno drugu, političku, kad je reč o NIS-u. Mijatović generalno kritikuje tendenciju da se privatizacije vrše mimo tendera, direktnim pogodbama, recimo u slučaju Bora ili Zastave, što do srca pozdravljam i slažem se. Ali je zanimljivo da mu uopšte ne smeta što nema tendera za NIS. Tu je direktna pogodba sasvim ok. On čak na jednom mestu prekoreva Vladu što okleva da zapečati taj direktni dil sa Gaspromom.

Kada je reč o samoj Zastavi, Mijatović kaže da će dobro proći Fijat i Kragujevac, a loše država Srbija koja će morati da plaća izgradnju dodatne infrastrukture i odriče se budžetskih prihoda zbog obećanih poreskih olakšica Fijatu, kao i da brine o višku zaposlenih. Ok, shvatam. Ali, opet interesantno, intervjuisani ekonomista ne primećuje da će ista ta država Srbija proći takođe dosta loše i u dilu oko NIS-a, jer je logično pretpostaviti da bi se na tenderu dobilo znatno više para od 400 miliona (ili možda ne bi, ali ajde da proverimo), i da su Gaspromu takođe obećane poreske olakšice i čak monopol u trajanju tri godine, i da neće morati da poštuje skoro nikakve ekološke standarde, i da takođe nema nikakvih garancija za zaposlene, koje će, baš isto kao i u slučaju Zastave, morati Vlada da zbrinjava. To sad odjednom nije problem? Da ne govorimo o tome da Mijatović na direktno pitanje o gasnom aranžmanu ne "primećuje" odsustvo garancija o magistralnosti gasovoda u sporazumu sa Rusima, 51:49 odnos vlasništva u gasnoj kompaniji i slične kardinalne stvari.

Ali, zato primećuje da ne treba Ruse ljutiti jer će onda oni suspendovati sporazum o slobodnoj trgovini, a Fijat je navodno došao na prvom mestu da bi izvozio u Rusiju. Dixit Mijatović: Kao da se ne razmišlja o tome da bi Rusija, zbog „zavitlavanja“ sa NIS-om, mogla da pokvari sporazum sa Fijatom?! Oh, da, hiljadu razloga ima za ispravan spoljnopolitički kurs. Svi putevi vode u (Treći) Rim. Ne samo kosovski...

Anketa iz Kurira

Ko je u pravu?

Šešelj
13%

Toma Nikolić
65%

Nijedan
22%

Ukupno glasova: 1592

Optimista

Boško Mijatović:

Da li građani zaista mogu da računaju na obećanih hiljadu evra (od prodaje besplatnih akcija)? Ja ću svoje mišljenje izneti na sledeći način: nisam upisao besplatne akcije, iako sam imao pravo na to.

Libertarijanci, McCain i Obama

Alex Tabbarok ima post sa naslovom "Zašto libertarijanci treba da glasaju za Obamu". Ovde je čitav blog sa nazivom Libertarijanci za Obamu. Ranije sam pomenuo da David Friedman, libertarijanac ili anarhista, takođe misli da je Obama bolji izbor. 

Ja se još uvek ne slažem, ali hoću samo da pomenem ozbiljnost argumenta.  Nikada pre libertarijanci nisu u tolikoj meri bili neodlučni između dve glavne partije; uvek su bili naklonjeniji republikancima.  Murray Rothbard je pomagao kampanji demokratskog kandidata Adlai Stevensona protiv Eisenhowera, ali ma koliko Rothbard bio značajna figura za libertarijance, to je ipak bio izolovan slučaj.  Sada je prvi put da je veći broj mejnstrim liberterijanaca neodlučan. 

Zašto je to tako?  Pre svega zbog nepotrebno agresivne spoljne politike republikanaca u poslednjih osam godina.  Ako se rat u Iraku i završi uspehom, to će biti zato što je "uspeh" postao pokretna meta.  Plan pre rata je bio pronaći oružje za masovno uništenje, svrgnuti Sadama i uvesti demokratiju, biti pozdravljen od narodnih masa kao oslobodilac, izazvati domino efekat demokratizacije na celom bliskom istoku i otići.  Sada je, posle stotina hiljada mrtvih, miliona izbeglica i 500 milijardi dolara samo direktnih troškova, uspeh sprečiti dalji pokolj i izaći dostojanstveno.  Teško je zamisliti bilo koju kolektivističku politiku koja bi dovela do takvih bespotrebnih troškova, ljudskih i materijalnih.  Jednostavno libertarijanci nisu zaboravili da je rat zdravlje države i u ovim izborima to igra ulogu veću od stvari kao što su poreska politika ili zdravstveno osiguranje. 

Ovome treba dodati da ni po unutrašnjoj politici sadašnji republikanski establišment nije mnogo različit od demokrata.  Bush je smanjio poreze, ali nije smanjio potrošnju.  To je lako, to je mogaoda uradi bilo koji predsednik.  Povećao je vojnu ali i nevojnu potrošnju, proširio socijalne programe i dalje podržavio zdravstvo.  Odgovor na finansijsku krizu je bila socijalizacija troškova finansijskih kuća (Bear Sterns) i nacionalizacija Freddie Mac i Fannie Mae, najveća nacionalizacija posle F. D. Ruzvelta. 

To je što se tiče sadašnje administracije, a nema pokazatelja da će McCain biti nešto bolji od toga. Tačno je da je on fiskalni konzervativac i podržava slobodnu trgovinu, ali čovek je pre svega kolektivista.  Njegov izborni moto "Country first" podseća na Kennedyja -- gledaj šta možeš da uradiš ne za sebe nego za svoju zemlju.  Njegov omiljeni predsenik je Teddy Roosvelt, otac svih progresivista.  I naravno, njegova spoljna politika se jedino može opisati kao opasna i neodgovorna.  Dan posle Sakašvilijevog napada na Južnu Osetiju McCain je u Wall Street Journalu objavio članak sa nazivom "We are all Georgians now".  Meni to liči na reakciju ne razumom nego instinktnom, po hladnoratovskoj matrici da je svaki neprijatelj SSSR-a moj prijatelj.  Bez obzira šta je Rusija uradila kasnije, to je bilo davanje bezrezervne podrške poludemokratskom režimu koji je prvi napao.  Šta bi uradio da je predsednik? 

Dva najveća razloga zašto mi se čini da je McCain, uprkos svemu, za sada manje zlo od Obame su demokratski kongres i izbor potpresednika.  Demokratski predsednik sa sadašnjim (i po svemu sudeći budućim, bar u naredne dve godine) demokratskim kongresom bi podigli poreze koliko god hoće i potpuno socijalizovali zdravstvo i ko zna šta još.  Izbor oba potpresednika je razlog više za podršku McCainu.  Joe Biden je najgora vrsta političara koju mogu zamisliti -- socijalista kod kuće, a agresivan u spoljnoj politici.  A Obama ga je uzeo pre svega da bi popunio svoje rupe u spoljnopolitičkom iskuustvu.  Sa druge strane Sarah Palin je, koliko je njeno dosadašnje iskustvo pokazalo, barem što se tiče ekonomije libertarijanski kandidat.  Na jednom klipu kaže da joj se veoma sviđa Ron Paul.