Pages

23 August 2007

Ekonomskih 100 dana

B92 o ekonomskih 100 dana Vlade.

Po meni najveći problem nisu poskupljenja. Ona nisu iznenađenje jer država inače na ovaj ili onaj način kontroliše polovinu svih cena. Monetarna politika je bila restriktivna, ali ne dovoljno da bi uspela da neutrliše rast tražnje nastao prilivom deviza iz inostranstva. Ograničenja uvoza kojim se otežava da devize napuste zemlju, kao i porast javne potrošnje samo su išli u prilog rastu domaćih cena. Ali to nije specifičnost nove Vlade, to o odnosu uvoza-kursa-inflacije su zablude u koje veruju ne samo svi glavni kreatori ekonomske politike otkad smo u tranziciji, nego i većina domaćih ekonomista.

Da bi se inflacija zaustavila pri ovolikim prilivu deviza, potrebno je imati slobodan uvoz i dozvoliti apresijaciju dinara koliko je to potrebno. Takođe, treba se rešiti državne kontrole cena. Tek tada će monetarna politika imati smisla.

Ali to je bilo predvidivo. Najveće ekonomsko razočarenje nove Vlade za mene je najava da se neće žuriti sa privatizacijom javnih preduzeća i trabunjanja o strateškim interesima. Najgori pojedinačni potez je zabrana izvoza žitarica. Najbolji je možda gašenje fantomske Zastavine firme.

Centar za doživotno učenje “Gdanjsk-Brisel-Kragujevac”

Nakon što su se drešioci srpske i evrounijskih budžetskih kesa ozbiljno namerili da ugase gordost (i predrasude, btw) koje decenijama prate firme Zastavu i brodogradilište u Gdanjsku, respektivno...Sličnost ovih slučajeva nije savršena, ali je nekako zgodna za traženje jedinstvenog rešenja.

Nacrt projekta Gdańsk Shipyard – Kragujevac ZZO Lifelong Learning Center, sa centralom u Kragujevcu i školama satelitima u Briselu i Gdanjsku.

Predlog kurikuluma

Nastavna jedinica 1. Bankrot i privatizacija. Pojmovi eshatološkog karaktera, mogu biti odlagani do sudnjeg dana, ako ovaj dođe, kad dođe

Nastavna jedinica 2. Ponos, zasluge i konvertibilnost. Objasnititi kroz primere “gigant Zastava, ponos i dika”, “Gdanjsko brodogradilište, kolevka Solidarnosti”. Vežba: izračunati koliko dinara / evra vredi X jedinica ponosa (druga grupa učenika: X jedinica zasluga) konvertovanih nakon Y jedinica vremena u uslovima tržišnog modela...

Nastavna jedinica 3. Solidarnost i inflacija – razumevanje fenomena opadanja vrednosti solidarnosti nakon štancanja diskursa solidarnosti preko medijskih, sindikalnih i ostalih transmitera. Nivo solidarnosti srpske javnosti sa Zastavom sada je negde na nivou solidarnosti sa službenicama Beobanke onomad.

Nastavna jedinica 4. Subvencionisanje – pojam koji je namenjen naprednijim učenicima. Početi sa jednom sjajnom eufemističkom definicijom: “a genuine, far-reaching restructuring of a company that would ensure its long-term viability”. Preporučena nastavna metoda: kolaborativno učenje, napredni učenici (poljski đaci) kombinovano rade sa slabijim učenicima (srpski učenici) na zajedničkom projektu “Kako maznuti subvencije a da to nisu subvencije Briselu...onog lepog Pridruženog dana”.

Nastavna jedinica 5. Učenje po modelu – upoznavanje osnova socijalnopsihološkog oblika učenja kojim se od ranog detinjstva savladaju razne socijalne veštine čisto posmatrajući nekoga kako nešto radi. Nastavna metoda: kolaborativno učenje. Napredni učenik Dinkić je konačno sada shvatio će radnici Kragujevca glasati za Radikale i da povlađivanje rent-sikerima donosi bednu političku sumu. Braća Kaczynski još uvek nisu.

Nastavna jedinica 6. Debata na temu Multikefalnost birokratije nije direktno povezana sa kapacitetima za prepoznavanje političkih odluka sa beskonačno malom efikasnošću i beskonačno velikom fiskalnom proždrljivošću. Brisel je faktički subvencionisao Gdanjsk od 2005. (radi restrukturacije i privatizacije...). Toliko briselskih mozgova, a opet su naseli...Za potpuno razumevanje fenomena, ovu jedinicu obavezno obraditi zajedno sa nastavnom jedinicom 5, u vidu blok-nastave. Preporučena nastavna metoda: kolaborativno učenje. Ovoga puta učenici, naravno, menjaju uloge, srpski političari su lideri u timu...

Nastavna jedinica 7. Čas u prirodi. Radnici ZZO pridružuju se radnicima Stocznia Gdańska u planiranom protestu u Briselu 31. avgusta. Zajedno marširaju ka Briselu uz obaveznu pratnju nastavnika. Pošto je Leh Valensa sada podržao brodare, a licenca iz ispita solidarnosti mu još nije istekla, ko bi bio bolji drug Raja?

Bela kuga

Dugo se već priča kako je u Srbiji nizak natalitet i kako država mora nešto da uradi po tom pitanju. Nedavno je najavljena i nova strategija. Evo šta o beloj kugi kažu majke.

"Ja imam troje dece. Starijih dvoje sam rodila u inostranstvu, treće u Srbiji, gde je i vodjena cela trudnoća. Mogu da kažem, da je ovo treće bilo kojim slučajem prvo, nikad mi u zivotu više ne bi palo na pamet da pomislim na još jedno, a kamoli još dva deteta, sve zbog stravičnog iskustva što se tiče organizacije i odnosa zdravstvenih radnika u kombinaciji sa opštim uslovima u našim bolnicama." Na primer, "Kako ko upadne u sobu od „bogova u belom", bez ikakvog uvoda, predstavljanja ili pripreme, pravac u onu razdrljenu spavaćicu i štipanje za grudi „da vidim je l' imaš mleka", koji užas, koja noćna mora, strašno! To mi se desilo dva puta, posle toga sam vikala čim neko upadne u sobu „Imam mleka! Sve je u redu!", samo da me ostave na miru."

I na kraju zaključak: "Ovu temu nisam postavila ovde da nekog plašim, nego da čujem vaša iskustva i da kažem svim budućim mamama da ako situacija u mestu gde vi živite imalo liči na gore opisanu, idite u neko privatno porodilište, ako ikako možete i ako verujete u stručnost lekara koji u toj privatnoj klinici radi."

Jedna druga mama kaže: "Možda zvuči previše racionalno ali u privatnoj klinici se više trude jer se zna ko je kriv ako nešto nedaj bože zabrljaju. A u državnoj bolnici su masovno umirale bebe jedno vreme i nikom ništa. Ne kažem da nema greški i kod privatnika ali se bar više trude jer ako ih tužis posle može samo da zatvori i ćao."

Zato bi i bilo najbolje kada bi sve bolnice bile privatne. Kada nekome to kažem, prvo pitanje je - kako bi se siromašni lečili? Mnogi ne shvataju da postoji i mogućnost da bolnice budu privatne, ali da se i dalje finansiraju iz osiguranja - privatnog, za one koji to mogu, a državnog za one koji to ne mogu da priušte.