Pages

15 July 2012

Mala letnja groteska

Dok ne donesem definitivnu odluku da li je potrebno komentarisati etiketiranje narodnih neprijatelja od strane po ustavu najmoćnije osobe u zemlji (oko čega imam još dileme) odnosno da li treba trošiti vreme na besmislice novog gospodina multiplikatora (a mislim da ne treba jer odavno nešto gluplje (ne mogu naći lepši eufemizam) nije rečeno), danas mi zaokuplja pažnja jedna klasična fašistička praksa. Kažnjava naša država, to jest grad, one koji bi da se kupaju na svoju odgovornost na javnom dobru u vreme kada to ona smatra da nije shodno. Ispada da me država voli više nego ja samog sebe kao i mnogo puta kada treba zavući ruku u džep "buntovnog pojedinca" (recimo kada telefoniram na pešačkom prelazu). Ustvari, ne znam ni kako me to voli, jer se udaviti mogu gdegod poželim i u bilo koje vreme. Dalje, fascinatno je da komunalna policija ikada išta i radi jer kada sam ih ja zvao zbog kupanja opasnih pasa bez povoca i brnjice na plaži zajedno sa ostalim kupačima, žešće ih je mrzelo da dolaze. O nerešavanju nekih trivijalnih problema javnog reda i da ne govorim. Kako bilo, sledeći korak su verovatno dozvole za plivanje (najbolje davaže samo za Adu, za Lido sigurno treba neka dozvola tipa E klase), a najbolje i da se polaže neki ispit po simboličnoj ceni. Rešenje je kao i uvek prilično jednostavno, a to je da je spasavanje garantovano svakome unutar obeleženog dela plivališta u određeno vreme. Posle toga garancije od strane svekolike države nema, osim računa za akciju pronalaženja utopljenika koji se dostavlja naslednicima. Prilično jednostavno i efikasno.
Groteska je naravno još veća kada se imaju u vidu idiotarije kao što je vezivanje pojaseva na pedalinama i drugi oblici ispiranja mozga na sitno.