Pages

20 February 2013

Opet im nije dobro


I danas mašta može svašta. Kažu da maštu kod dece ne treba sputavati i da ista izrastu u zdrave jedinke sa mnogo više kreativnosti ako im se pusti na volju da lutaju po svetovima koje stvore. Ali šta ako maštaju ljudi koji su odavno zagazili u punoletstvo? Da li taj proces kada se plasira preko medija ima konsekvence na običan svet koji čita šta sve neko može da zamisli? Pa još kada stručno novinarstvo to prenese?

L&M, današnja ideja je da nam Kinezi naprave prugu gde vozovi jure 300 na sat, od Beograda do Budimpešte. Cijena 2 milijarde, prava sitnica, ustvari to košta koliko košta. Ključne poruke koje stižu su da se to može napraviti (može naravno, može i par kosmodroma i spejs šatl koji leti na istoj relaciji 3 puta dnevno). Ali dok se narod zamlaćuje sa tim savršenim neskladom lepih maštarija i raspalom infrastrukturom na svakom koraku, treba insistirati na tome da ono što se može napraviti nikako ne znači da će biti napravljeno.

Dakle, ako se razlože 2 milijarde evra, na njih se očekuje neki prinos. Sigurno ne manji od 5-6% godišnje jer naša država daje 4,75% na hartije koje nisu rizične (teorijski, jakako), a trenutno su kamate jako nisko i teško da mogu niže. Kada se pruga koristi ište ona i neko održavanje i da se izdvoje neke parice za amortizaciju. Neka pruga traje 50 godina i neka se svake godine izdvoji ukupno 3% za amortizaciju i održavanje. Potrebno je ostvariti 8% od 2 milijarde ili 160 miliona evra od onoga ko tu prugu koristi, osim ako ne mislimo da nam ta pruga ubzo počne da liči na ove koje imamo. Dakle, neko ko uđe u priču mora da plati nama i Mađarima ili koncesionaru 160 miliona, da ima barem jednu kompoziciju i da se ista amortizuje, da zaposli ponekog radnika, da plati pripadajuće poreze, da plati troškove električne energije i tako dalje. Ja ne znam tačno koliko je to, ali za sada ostavimo to na stranu. Računajmo samo onaj deo koji pokriva troškove infrastrukture. I naravno, treba imati u vidu da je ovo projekt samo za putnički saobraćaj jer je za posao potpuno svejedno da li će ono što ide u tertne vagone stići za 2 ili 12 sati.

I koliko to ljudi ide u Budimpeštu i nazad. I koja je cena koja bi povukla efektivnu tražnju. Mislim da ne može biti mnogo viša od one koja se plaća za vožnju kombijem od vrata do vrata, to jest nekih 80-100 EUR. Preko toga nema tražnje.. Onda zamislimo koliko ljudi treba da putuje da bi se samo pokrili troškovi infrastrukture. Odgovor je 4380 ljudi koji putuju u oba pravca svaki dan. Da li ih toliko putuje? Odgovor je ne. Dalje, da li će autobusi prestati da budu atraktivni zbog nižih cena i dužeg putovanja - odgovor je neće. Za Sarajevo leti avion koji je jeftin, košta oko 100 EUR, ali je uvek prazan, a autobusi i kombiji puni. Da li će se javiti saobraćaj u tranzitu? Teško, avion je bolja opcija.

Sve u svemu, selo spava kanal žubori a vozovi idu ćihu-ćihu-ćihu-hu.