Pages

14 March 2014

Domaća lektira

JUTUTUNSKA POLJANA

Desilo se to na Jututunskoj poljani. Ta poljana beše blagorodna, svakojako bilje je raslo po njoj, svekoliki jututunski insekti tražili su sreću pod nebeskim svodom poljane kakve nema nadaleko. Iako poljana beše lepa i blagorodna, iz dana u dan mravi su bivali sve nesrećniji ne videvši smisla u jututunskom životu, ne videvši svetla na kraju mravinjaka nakon dugog svakodnevnog rada. Jednog zimskoga dana Mrav okupi još nekoliko drugih mrava i zboriše oni o tome kako se detelina suši, kako nema više dovoljno cveća, kako trava više nije visoka kao nekada, kako mravi sa drugih poljana žive srećno i berićetno. Reče taj Mrav kako su se neki drugi Jututunci iskvarili, pa sada Cvrčak više i ne pita da li može da dobije hranu i dom tokom zime, kako drugi insekti dolaze svaki dan i uzimaju im iz mravinjaka hranu, a da im za to ne kažu ni hvala. Zborio je dugo Mrav o Jututunskoj poljani.

Slušali su drugi mravi i klimali glavom, tresli antenama, a neki su podizali četiri ruke u vis. Ali, u njihovim očima beše i velika nada i veliki strah. Jedan mrav je zborio da od kada Crni Cvrčak deli sreću i nesreću da mu se svaki dan čini da je poljana lepa i da će da procveta kao nikada do sada, a da se opet ništa ne dešava. Pevao je taj Cvrčak opojno, glas se čuo širom poljane i na sve strane. Rekao je da će na Jututunsku poljanu zasaditi Baobab gde će svi Jututunci i mnogi drugi insekti moći da žive. U pesmi je bio cvrčak kakvog nema, koji je znao izbaviti male bubamare za vreme velike kiše. I kada bi se neko drugi uspeo popeti na najviše bilje, nije mogao da zapeva ni približno opojno. Pričao je Cvrčak da od vremena juhahahe ne beše Jututunska poljana pred lepšom budućnošću. I niko nije imao snage da zapeva neku drugu pesmu. Naočiti Skakavac koji je nekada Jututunce plenio svojom pojavom i lepim gestovima i koji je govorio da je Crni Cvrčak loš pevač, zaboravio je svoju pesmu. I mnogi drugi koji su nekada o Cvrčku govorili loše, pevali su Cvrčkovu pesmu ne videvši kako poljana kopni.

Nekoliko mrava je reklo da se ništa ne može uraditi jer cvrčci, stenice, skakavci, pa čak i neke bubamare stoje na vrhu bilja i niko osim njih ne može da peva, a i ako peva, to je pesma Cvrčkova. Niko ne može promeniti Jututunsku poljanu, svi vole Cvrčka i nema potrebe trošiti vreme. Sve te bube su iste, videli su Skakavca, sećali su se i nekih drugih insekata i uvek su mravi isto živeli. Uvek su im uzimali ono što skupe radeći od jutra do mraka, od marta do kraja novembra.

Mrav je rekao maloj grupi mrava da je još od juhuhahe Jututuncima vladao onaj koga svi insekti izaberu. Bilo je i dana kada su dolazili insekti iz dalekih poljana i tada se dugo pevala jedna pesma, ali već mnogo godina juhuhaha kaže da svi insekti imaju pravo da izaberu da li će ih voditi cvrčak, skakavac, jelenak ili možda i mrav. I reče im da je možda teško druge insekte ubediti, da je opasno Cvrčku na megdan stati, da je pesma Cvrčkova opojna i glasna, da moraju i da rade i da ovu poruku nose. Da je to teško, ali da su mravi čista srca i uzdignutih antena. Mravi moraju da drugim mravima ispričaju priču da će poljana da postane pustinja ako se bude samo pevalo, a ne bude skupljala hrana za narednu zimu. I reče im da će biti naporno, da će trebati vremena da se svi insekti ubede, ali da drugačije ne može.

Mnogi su ga mravi slušali. Mnogi mravi su se dodirnuli svojim antenama i poruka je išla kroz hodnike mravinjaka, kroz mravlje staze ispod visokog bilja. Čuo je i Cvrčak da mravi predano skupljaju hranu, ali i da se megdanu nadaju. I rekao je da se nijedan mrav popeti neće na najviše travke. Avaj, mravi su krenuli i niko ih nije mogao zaustaviti. Bližio se dan kada se okupljaju svi insekti i kada svi podižu svojih četvoro ruku. Behu tu cvrčak, skakavac, jelenak, mnogi drugi insekti i beše tu i Mrav…

1.         Napiši završetak priče.
2.         Zašto su mravi kao vredni stanovnici Jututunske poljane ostali bez nade?
3.         U čemu je razlika načina na koji komuniciraju mravi i načina na koji to radi cvrčak?
4.         Kako biste u najkraćem opisali vrednosti koje mravi zastupaju?
5.   Uporedi Jututunsku poljanu sa Jututunskom narodnom himnom

Neefikasnost sistema zdravstva u Srbiji

Evo i mog prvog posta na TR, bio je i red da se oglasim ali ne stigoh da ranije napišem nešto smisleno. U svakom slučaju, drago mi je što sam ovde i zahvaljujem se osnivačima na pozivu.

Zdravstveni sistem u Srbiji je toliko truo, da gde god da pogledate naiđete na trulež. Prema istraživanju o efikasnosti zdravstvenog sistema koji upoređuje kvalitet usluge sa troškovima, Srbija je zaslužila 47. mesto na svetu, a poslednje u Evropi. Ovo istraživanje pokazuje da Srbija u relativnim iznosima izuzetno troši na zdravstvo, čak 12% BDP-a (jedine zemlje koje troše više su Francuska sa 12,5 i Grčka sa 13%). Iako na ovaj pokazatelj najviše utiče prosečna starost stanovnika a Srbija ima jako staru populaciju, Bugarska koja se nalazi u sličnoj situaciji troši samo 7,5% BDP-a. Što se tiče apsoultnih iznosa, može da stoji tvrdnja da ''pošto smo siromašni, moramo da trošimo na zdravstvo više nego drugi u relativnim iznosima jer je u pasolutnim to jako malo'' - godišnje po stanovniku se za zdravstvo u Srbiji troši 622 USD. Bogatije zemlje troše dosta više, npr SAD 8 608 USD, ali uporedive zemlje kao što su Bugarska i Rumunija troše samo 522 i 500 USD a imaju mnogo bolje ocene u ovom indeksu, što samo znači da je efikasnost trošenja sredstava a ne ukupan njihov iznos problem u srpskom zdravstvu. To treba naročito posmatrati u svetlu toga da se pod reformom zdravstvenog sistema u Srbiji od 2000. godine podrazumeva krečenje bolnica ili nabavka novih dušeka, našta svakako treba zahvaliti pre svega bivšem dugogodišnjem ministru iz G17 ali i sadašnoj ministarki iz SPS-a. 

   
Ova slika pozuje gde se tačno nalazi Srbija, sa ukupno 451 poenom od 1000 mogućih. Srbija je svuda jako loša, sa tim što je nešto malo bolja od svog proseka u oblasti prevencije i medikamenata. U svakom slučaju, rezultat je jadan, bedan i definitivno ne zaslužuje ovoliko novca koliko košta. Tako Albanija ima tačno 100 poena više od Srbije, dok Rumunija ima i bolji skor i troši 100 dolara manje od Srbije. 

Interesantna ilustracija neefikasnosti zdravstvenog sistema se može videti i u rasporedu zdravstvenih institucija i lekara u njima. Donji podaci su uzeti za beogradsku opštinu Zvezdara (sasvim nepristrasan uzorak, sa obzirom na to da celog života živim u njoj). Na njenoj teritoriji se nalaze samo KBC Zvezdara, poznatija širom Beogradskog pašaluka kao Gradska bolnica, i dom zdravlja Zvezdara koji ima i ispostavu u Mirijevu. Podaci su preuzeti sa DevInfo baze (a ceo profil opštine možete videti ovde).


Kao što vidite, ukupan broj lekara na opštini jeste zadovoljavajući mereno prema broju stanovnika, ukupno 3,3 lekara na njih 1000. Međutim, kada pogledamo kog profila su ti lekari nailazimo na problem:  nikad manje rođene dece zbog bele kuge a nikad više lekara koji leči decu, jer čak 3/4 ukupnog broja lekara se bavi zdravstvenom zaštitom dece i omladine - 2,5 od 3,3 lekara na 1000 stanovnika. Ostala 1/4 lekara se brine o svim ostalima, računajući i sve specijaliste. Tako da ako ste se ikada zapitali zašto je gužva kod lekara u domovima zdravlja, evo jednog od odgovora.

Ukratko, najveći problemi unutar zdravtsvenog sistema se neće rešiti samo povećanjem izdvajanja za zdravstvo jer će se to završiti samo kao sipanje novca u bunar. Moraju se napraviti velike promene unutar sistema, da bi se povećala efikasnost. Čini mi se da bi pozitivan pomak bio uvođenje konkurencije u sistem tako što se ne bi finansirale više institucije već bi se iz osiguranja finansirale zdravstvene potrebe pacijenata tj lekarski pregledi i tretmani tako da bi se stimulisao ulazak i privatnika u sistem, ali i da bi se same javne zdravstvene ustanove naterale da poboljšaju kvalitet usluge. Mislim da je bilo koja druga promena u sistemu sa trenutnim stanjem javnog mnjenja i preferencijama među biračima praktično nemoguća.