Pages

12 April 2009

Long live Štulison

Danas je rođendan Branimira Džonija Štulića, najvećeg pesnika jugoslovenske popularne muzike. Zapravo Štulić je dva ranga iznad svega što je u staroj Jugoslaviji postojalo po imenom popularne, rok, pop muzike, kako hoćete. Njegov rang su Cohen, Dylan, Morisson. On nije nikakav "muzičar", nego pesnik, trubadur i mislilac. Već 20 godina se ne bavi muzikom već antičkom poezijom i istorijom. Preveo je "Ilijadu" (prvo pevanje se u akrostihu čita "Balkane moj, budi mi silan i dobro mi stoj"), zatim Tukididovu "Istoriju Peloponeskog rata", zatim Herodotovu "Istoriju", a trenutno piše knjigu u heksametru o Ameksandru Makedonskom u Holandiji, gde živi već 25 godina ("Morao sam otić'. Mogo sam birat' il ću bit' Goran Bregović, ili me neće bit'. Pošto nisam htio ni jedno ni drugo, morao sam otić").

Štulić je beskrajno zanimljiva osoba zbog svojih političkih stavova. Potpuno netipično za jednog rokera, na pitanje da li je on levičar odgovorio je: "Nisam ja nikakav ljevičar, ja sam vrlo gadni desničar. Ljevičari ne rade ovako dobre pjesme." Možete zamisliti tog užasa! To me podsetilo na Čarlsa Bukovskog i njegovu izjavu da čim za nekog čuje da je "desničar" to mu je siguran znak da taj misli svojom glavom.

Kako Štulison (nadimak koji koristimo mi "pravi", ezoterijski fanovi:)) politički misli možda najbolje govori legendarna pesma "1968" sa takođe legendarnog albuma Filigranski pločnici. Pogledajte je ovde. Ona otkriva otrovnog, ciničnog i zaista gadnog desničara.

Srećan rođendan, Mr Štulison.