Pages

30 October 2007

Bueno de Mesquita i Asimov

Iako mi Isaak Asimov nije nikada bio među najomiljenijim sci-fi piscima, njegov koncept psihoistorije mi je bio veoma zanimljiv. Naime, Asimov piše o nauci kojom će ljudi ovladati u budućnosti, a koja će predstavljati spoj sociologije, istorije i statistike i kojom će moći da se predviđa budućnost.

Izgleda da je profesor na NYU Bruce Bueno de Mesquita relativno blizu predviđanja budućnosti. Njegov pristup se, za razliku od psihoistorije, ne zasniva na agregiranju ponašanja velikog broja individua, već na pažljivom analiziranju podsticaja sa kojima se suočavaju individue i vlade širom sveta, njihovim pretvaranjem u jednačine i korišćenjem teorije igara da nekako reši te jednačine. Navodno, tačnost predviđanja mu je oko 90%.

Zanimljiva je recimo njegova analiza sukoba Izraelaca i Palestinaca. On tvrdi da oba rešenja koja su sada u opticaju (dajte nam državu, pa ćemo prekinuti napade - Palestinci, ili, razoružajte se, pa ćemo vam dati državu - Izraelci) ima suštinski problem, a to je da ne postoji način da drugu stranu ubedite u svoju iskrenost. Ako Izraelci pristanu na predlog Palestinaca, Palestinci mogu posle dve godine da kažu - "mi nastavljamo, nismo zadovoljni rešenjem". Ako Palestinci pristanu na predlog Izraelaca, Izraelci mogu, pošto se Palestinci razoružaju, da kažu, "šalili smo se". Zbog nepoverenja, nijedno od ova dva rešenja nije realno.

Bueno de Mesquita predlaže rešenje koje bi moglo da postavi prave podsticaje i jednima i drugima - da unapred dogovore podelu prihoda od turizma u odnosu od, recimo, 60:40. Ukoliko bi Palestinci mogli da računaju na 40% prihoda od Izraelskog turizma, to bi značajno umanjilo podsticaje da izvršavaju terorističke napade. Slično važi i za Izrael.

Kako bi ovakva analiza mogla da se primeni na Kosovo? Jedno rešenje je da EU kaže - "Srbija i Kosovo će ući u EU kao odvojeni entiteti, ali u istom trenutku". Time mi postajemo zainteresovani za sve što se dešava na Kosovu, a oni postaju veoma zainteresovani za sve što se dešava ovde. Svaki naš gest koji odlaže reforme na Kosovu i njihovo približavanje EU, će koštati i nas. Isto važi i za njih. Odjednom bi i nama i njima u interesu bilo da ne provociramo drugu stranu, jer to samo ojačava nacionalističke i antievropske snage.

Doduše, mali problem sa de Mesqutinim pristupom je što pretpostavlja da su akteri racionalni.

Energija, nekad i sad




Pre trideset godina nagli porasti cena nafte su se zvali "naftni šokovi". Ovaj grafik pokazuje zašto to više nije tako. Udeo energije u ekonomiji opada. Energija je danas dovoljno nevažna da više ne može da izaziva makroekonomske potrese, a ni da bitnije utiče na spoljnu politiku.