Pages

03 June 2007

Nacionalizacija štampe

Jirgen Habermas kaže da se novine ne smeju prepustiti tržištu. Mora država da ih finansira. Ne sve, ali gigante. Zato što, kaže, ako se prepuste tržištu, novine padaju u ruke kompanija "koje koji žele brzi profit i prave neprimereno kratkoročne planove". To onda dovodi do vulgarizacije novina i one gube kulturnu i intelektualnu vrednost.

Dakle kada su novine privatne, sve one postanu Kurir, Svet i Skandal. Po Habermasu, načelno je nemoguće da postoji privatno Vreme ili Ekonomist. Jer privatne novine vodi kratkoročni profit, želja za brzom zaradom. Verovatno je kao primer uzeo engleski Economist i američki Wall Street Journal, oba privatno osnovani u 19. veku. Ali šta je sto-dvesta godina za novine, a ionako svi znamo da se WSJ i Economist uglavnom bave bezveznim tračevima. Nisu analitični kao Ženmin Žibao.

Ali Habermas ne bi bio Habermas kada bi samo uzvikivao parole. On ima i naučno objašnjenje zašto je to tako. Naime, novine su posebna roba koja ne podleže zakonima tržišta. Evo:

Ova pitanja počivaju na kontroverznoj pretpostavci da izbor pravi sam kupac, na osnovu sopstvenih preferencija. Ta mudrost iz starih udžbenika bez sumnje je pogrešna kada je reč o specifičnom karakteru robe koju bismo nazvali "kulturna i politička komunikacija" – a razlog je to što za roba u isti mah izlaže probi i transformiše preferencije onih koji je prihvataju.

Novine su specifične, kaže Habermas. Mudrost iz starih (kao npr. Mankiw G., Principi ekonomije, 2007., ali februar) udžbenika se ne odnosi na novine.

Problem je samo što kada bi napravili listu svega što razni habermasovci, frankfurtovci, kejnzijanci ili francuski sociolozi kao iz prethodnog posta smatraju specifičnim zato i zato, mogli bi odmah da ukinemo privatnu svojinu i proglasimo socijalizam.

O "neoliberalnom ekonomizmu" na NSPM

Evo jednog teksta koji ja ne umem da opišem nikako drugačije nego kao naprosto neverovano lupetanje, udruženo sa nekom komičnom kvazifilozofskom ambicijom da se pokreću i komentarišu velike teme. Ono - društvo, politika, sloboda, "čista filozofija teške stvari", iza čega je samo neopisiva glupost i praznina misli.

Možda ću napisati jedan šaljivi komentar na taj tekst. Najviše mi se dopala teza da su Hobs, Lok i Smit osnivači kvazinaučnog ekonomizma i neoliberalizma, a Hajek predstavnik scijentizma.

Odliv mozgova

Ali ne iz Srbije, nego iz Nemačke. Independent piše da je prošle godine emigriralo 155 hiljada Nemaca, uglavnom visokoobrazovanih, lekara, pravnika, menadžera, naučnika. Destinacije su na prvom mestu Švajcarska, na drugom SAD, na trećem Austrija.
Šta sve porezi mogu da ti urade.