Pages

26 January 2007

A posle Harvarda, Metro

Sa predsednikom „Metro grupe“, najvećeg trgovinskog lanca u istočnoj Evropi, gospodinom Hubnerom dogovorio sam se da u naredne tri godine investiraju 110 miliona evra u Srbiju i otvore 3.000 novih radnih mesta.

Boža Đelić misli da smo glupi. Ne znam kako ovo inače da objasnim. Dogovorio se za 110 miliona evra. Juče. Na brzinu. Obradio ih za 110 miliona. A onda, u liftu, još i ovo:

O dodatnim investicijama od 50 miliona evra razgovarao sam sa Dimitrijem Papleksopulosom, generalnim direktorom „Titan cementa“.

Kosovo

Izgleda da se stvari sa određivanjem statusa Kosova odvijaju onako kako je većina posmatrača i očekivala. Ahtisari je izneo svoj plan u kome se ne pominje reč nezavisnost, ali je jasno da se ona uvodi.

Prema planu su Rusi bili skeptični, a zapadne sile ga jednoglasno podržale. Mislim da je sada lopta u dvorištu srpskih političara.

No ključno pitanje na koje oni treba da odgovore NAMA U SRBIJI jeste: da li je spoljnopolitički prioritet Srbije članstvo U EU i NATO, ili pak u savezu sa Rusijom i Belosrusijom kao Miloševiću i Šešelju? Ako je ono prvo (kao što skoro svi uglas pričaju) onda su sve nade u ruski veto u SB, bez obzira na to koliko su zaista realne, u stvari bespredmentne i pogrešne, jer Srbija treba da se okrene Zapadu i da od njega traži podršku za ostvarenje svojih nacionalnih interesa, a ne od Rusije. Ako uprkos proklamovanoj proevropskoj orijentaciji, Srbija nema podršku Zapada za svoju politiku prema Kosovu, onda mora da uradi jednu od dve stvari: ili da promeni svoje ponašanje, svoju politiku generalno a možda i prema Kosovu, da bi svoje interese uskladila sa zapadnim, ili da se odrekne evropskih i evroatlanskih integracija i okrene Rusiji. Ne možeš da pojedeš kolač i da ga imaš istovremeno. Da ti Evropa bude glavna nada i perspektiva, a da se uzdaš u Rusiju kao saveznika protiv Evrope. To je šizofrena i samoubilačka politika. Koštunica i drugi srpski prvaci (a i deo javnosti) još žive u Miloševićevoj iluziji da Berlinski zid nije pao i da se spoljna politika ove zemlje može temeljiti na traženju podrške za svoje interese u Rusiji (jer tu podrška nije uslovljena Mladićem i reformama) a u dobijanju para i tržišta na Zapadu. To vreme je okončano. Sada je vreme odluke - Sribja na Zapadu ili na Istoku. Nema trećeg puta.

Ovde je izvod iz članka u Gardijanu gde se iznosi procena da će srpski nacionalisti biti ućutkani tek kad dožive poslednji i konačan poraz, na Kosovu, i da je sadašnje strahovanje zapada da će ih ojačati proglašenjem nezavisnosti pogrešno. Mislim da je to vrlo tačno zapažanje koje se u prošlosti pokazalo opravdanim.

10.7%

To je ekonomski rast Kine u 2006., najveći u poslednjih 11 godina. I četvrta godina za redom sa rastom od preko 10%.

Tačno je da se Kina oslobađa, ali verujem da nije neophodna premudra ekonomska politika da se ovakva ekspanzija postigne. Pomislite samo na to da su Kinezi preuzeli bivše Robne kuće u mestima kao što su Vranje ili Knjaževac i napravili od njih lokale. Kako uopšte dođu dotle i još uspeju da se bave biznisom bez ikakvog poznavanja ljudi, jezika, tržišta? U zemlji gde je nezaposlenost 30%? Da ne pominjem Chinatowne u svetskim metropolama, kao i da je dugo važilo za Kineze i Indijce da su uspešni svuda, osim u Kini i Indiji.

Sada to više ne važi, a razlika je jedino što ih sada u sopstvenim zemljama manje sprečavaju. Bila je veća umetnost komunista sprečiti ovakav potencijal za rast. Ovo sada je lako.