Pages

16 November 2011

Praznici

Praznici su bitan element identiteta jedne nacije. Neki od nacionalnih praznika su poznati mnogo šire od matične države, na primer Dan nezavisnosti, Pad Bastilje ili mnogi drugi širom sveta. Čak su i komunisti u Srbiji imali široku potku izmišljenih događaja i heroja čija su (ne)dela slavljena. Nakon što smo se ratosiljali Dana svinjokolja i Dana kada je Žikica ubio muža svoje švalerke, nastala je praznina koju jednostavno ne mogu da popune samo verski praznici. Stoga je inicijativa da se slavi nešto što predstavlja značajne svetovne događaje, bilo svetlije momente srpske istorije, svetske istorije ili stvari koje se nikada ne trebaju zaboraviti dobra stvar.
Meni je posebno drago da će Drugi svetski rat stati u jedan Dan sećanja na nacističko bezumlje i da ćemo uz malo pameti prestati da pričamo o stradalnicima na bilo koji drugi način nego kao o nevinim žrtvama, koje nisu umrle ni za petokraku, ni za krst časni, ni za bolje sutra, nego zato što je neko odlučio da ubija nevine civile.
Odlična je stvar što ćemo na primeran način obeležiti golgotu u Prvom svetskom ratu i sećati se da je Srbija nekada bila zemlja koja je bila deo zapadne civilizacije, koja je imala vojsku kojoj su neprijatelji dizali spomenike i koja je tada izgubila trećinu muškog stanovništva braneći slobodu.
Dobro je i da će onaj praznik u februaru, a ustvari sećanje na dva bitna događaja dobiti i drugi dan. Sretenjeski ustav pokazuje da je Srbija imala iskorake koji su bili čak i ispred vremena, a posebno ispred zemlje čija je autonomna jedinica Srbija tada bila, a Dan ustanka je između ostalog i dan naše kapitalističke revolucije.
Jedino mi je žao što se Dan pobede, a danas Dan Evrope ne praznije dva dana. Jer tog 9. maja samo je deo Evrope pobedio, a deo je još 44 godine bio pod režimom koji ni po čemu nije bio drugačiji od onoga koji je pobeđen 9.5. Stoga bi 9.novembar, dan kada se, opet u tom Berlinu, slomila kična Carstva Zla, bio pravi izbor za drugi Dan pobede.

Evropske vrednosti

Evropska komisija, tj komesar Barnier, će uskoro preldožiti da se ("privremeno") zabrani rejting agancijama da izdaju procene kreditnog rejtinga raznih zemalja unutar EU. Drugim, rečima, sprečiće kolaps Grčke, Italije, Portugala (ili čak Slovenije kako čujemo poslednjih dana) tako što će zabraniti agencijama da izveštavaju o realnom stanju stvari.

I ovo je još blaža varijanta. Prvobitna ideja Evropske komisije je bila da se osnuje "evropska agencija" za kreditni rejting koja bi davala onakve izveštaje kakve Politbiro (pardon, Komisija) naredi. Ipak, ovo je odbačeno (za sada):

However, the proposals will not go so far as to introduce an EU ratings agency, a scheme Barnier originally favoured but was shot down as it would be seen as too much in the pocket of politicians who have an interest in maintaining their country’s good credit rating.


Mislim da priče o "evropskom SSSRu" nisu više uopšte samo metafore.