Pages

05 April 2008

Ništa

Toma najavljuje da će se radikali, kada pobede na izborima, posvetiti životnim temama i konkretnim problemima građana, kao na primer izgradnji fabrika. Mislim da je očigledan nedostatak fabrika najkonkretniji problem građana u Srbiji. Jedna dobra petoljetka bi sigurno rešila taj problem. Činjenica da se političke fabrike koje su osnivane šezdesetih godina nisu baš najbolje pokazale ne mora da znači da je ideja sama po sebi loša. Evo primera jedne od uspešnijih fabrika iz tog vremena.

Radikali nikada ne pričaju o svom programu odnosno šta bi tačno uradili kada bi došli na vlast jer im je jasno da kada god nešto kažu izvale neku glupost. Kao što je to uradio Toma danas. Pored izgradnje fabrika Toma je još najavio i politiku zapošljavanja, rešavanje stambenih problema, školovanje, lečenje, poboljšanje uslova života na selu i asfaltiranje puteva. Naravno, nije nagovestio kako bi ovaj program sproveo već je celu državnu politiku spakovao u jednu rečenicu. Rispekt. Očigledno je da oni apsolutno nemaju predstavu šta bi radili kada bi formirali vladu i zbog toga su ovi jako retki programski ispadi vredni pomena. Ne bi nas radikali vratili u 90-te kao što se priča već bi nas njihovim arhaičnim intervencionizmom gurnuli u 50-te. Još nisu najavili radne akcije ali nije nemoguće da spremaju i u udarničke značke.

Pored FNRJ ekonomskog programa ono što još nude je bolja saradnja sa Rusima, odustajanje od EU i uvođenje četrdesetogodišnje žalosti zbog gubitka Kosova. Radikalski glasači bi trebalo da se zapitaju da li su zaista toliko patetični koliko SRS misli da jesu.

Radikalsko obdanište

Vučić ima plan za rešavanje problema nedostatka mesta u državnim obdanštima. Ako on bude gradonačelnik gradiće nova obdaništa. I to velika. Teško da je to najpovoljnije rešenje. Gradnja je skupa, traje godinama a kvalitet državnih obdaništa je i dalje ispod kvaliteta prvitanih. Ovo nije rešenje za građane koji sada imaju decu predškolskog uzrasta jer dok se nova obdaništa izgrade njihova deca će prerasti obdanište. Nije dobro rešenje ni za građane koji očekuju decu jer najavljuje uslugu lošijeg prosečnog kvaliteta.

Idealno bi bilo kada bi svi državni vrtići bili privatizovani i kada bi roditelji plaćali usluge direktno privatnicima. Usluga bi bila bolja a kapaciteti bi se brže povećavali. Nažalost, ovo možda i ne bi bilo popularno u predizbornoj kampanji. Verzija koja bi mogla da prođe je izdavanje vaučera roditeljima koji bi te vaučere mogli da koriste u državnim ili privatnim vrtićima. Bolji vrtići bi privlačili više vaučera a samim tim bi imali i više novca za širenje kapaciteta. Kapaciteti bi se širili samo tamo gde je usluga dobra. Drugim rečima dobri vrtići bi rasli dok bi loši stagnirali dok se sami na kraju ne bi ugasili.

Čak i roditelji koji nemaju mnogo novca bi mogli da priušte da svoju decu šalju u bolje privatne vrtiće, dok bi za nekoliko godina prosečan vrtić u Beogradu bio mnogo bolji nego što je danas. Konačno, ova varijanta ne mora da bude skuplja od gradnje novih vrtića i izdržavanja državnih. Naprotiv. Umesto finansiranja objekata prešlo bi se na finansiranje dece odnosno roditelja koji bi birali gde da potroše dobijeni novac. Ovaj plan je i mnogo jednostavnije primeniti. Posao grada bi bio da da novac roditeljima dok bi se za ostalo postaralo tržište.

Nije GSP nego Šarić

Biljana Srbljanović je najavila privatizaciju gradskih javnih preduzeća, doduše uz ogradu da neće biti privatizacije svih preduzeća i pod bilo kakvim uslovima, šta god da je time htela da kaže. U svakom slučaju prvi put čujem da jedan od kandidata najavljuje privatizaciju gradskih javnih preduzeća i to svakako pozdravljam. Bilo bi lepo kada bi nam kandidatkinja još objasnila koja preduzeća ne bi privatizovala i na koje uslove misli.