Pages

22 October 2008

Radikalski efekat

Ostalo je nešto manje od dve nedelje do predsedničkih izbora u Americi i po svim relevantnim istraživanjima javnog mnjenja, da se izbori održavaju danas Obama bi bio siguran pobednik. Pollster i RCP predviđaju da Obama već ima sigurnih 286 od potrebnih 269 delegatskih glasova. Jedino otvoreno pitanje je da li će rasa igrati ulogu na izborima odnosno da li ima dovoljan broj ispitanika koji se stide da kažu da neće glasati za Obamu zbog boje kože? U američkoj politici se ovo naziva Bradleyjev efekat (nekada i Wilderov efekat) po Tom Bradleyju, afričkom amerikancu koji je izgubio izbore za gradonačelnika Los Anđelesa 1982. godine iako su istraživanja najavljivala njegovu pobedu.

Daniel J. Hopkins je uradio istraživanje i zaključio da iako je Bradleyjev efekat postojao 80-ih i 90-ih godina to bar na nacionalnom nivou više nije slučaj. Po Hopkinsu reforma sistema socijalne pomoći za vreme Klintonove administracije je najviše doprinela promeni. Zaključuje da na predsedničkim izborima u Americi rasa nije tema jer je ni sami kandidati ne pominju. Da se rasa potencira u kampanji bilo bi mesta za nagađanja. Hopkins tvrdi da isti princip važi i za lokalne izbore, ako se rasa ne potencira onda Bradleyjev efekat izostaje.

Cela ta priča me podseća na rezultate radikala koji su proteklih godina bili prilično potcenjeni pred izbore. Ako pretpostavimo da njihovi rezultati nisu bili namerno potcenjeni već da je to zaista bio svojevrsni radikalski efekat, odnosno da su se glasači stideli da kažu da glasaju za radikale, onda može da se zaključi da je došlo do svojevrsne rehabilitacije radikala pošto ove godine konačni rezultati radikala, koliko se sećam, nisu previše odstupali od istražianja ili su čak bili precenjeni.

Kako sada stvari stoje američki izbori su prilično izvesni. To misle i kladioničari tako da Intrade daje više od 83% verovatnoće Obami. Ako kladioničari u Beogradu nude niže, eto prilike.

Hong Kong

I ekonomski najslobodnija zemlja na svetu je uvela minimalnu obaveznu platu.

(Post o posledicama takvih ideja je ovde.)

Kolika je normalna marža?


92: U poslednje dve godine, otkad je počela priča o monopolima u Srbiji, se suočavamo s terminom marža i stalno su te marže problem i nikako da ih rešimo. Šta znači podatak da neko preduzeće, mislim da je Čoka, to smo sinoć čuli, uzima na ime marže 40%? 

Ćulibrk: Znači, ja nabavljam gas po 100 evra, vama prodajem po 140, super, odličan biznis. 

B92: Kolika je normalna marža? 

Ćulibrk: Znate šta, na zapadu se dobrim profitom smatra zarada od 9 do 10%, ali odličnim profitom, godišnje. Znači, ako uložite 100 miliona ili 100.000 evra na godinu dana, pa dobijete na kraju 110.000 to je odlična zarada. Ovde ako ne možete preko noći da zaradite 40% ništa se ne počinje. 


Vidite kako je lako pređeno sa pojma "marže" na pojam "profita", iako to nije ista stvar, zato što postoji mali problem koji se zove "ostali troškovi". Ako sediš u kancelariji i preko interneta trguješ nečim, onda i marža od 0,01% može da bude ogromna. Ali, ako tvoja preprodaja nečega podrazumeva visoke inicijalne troškove (polaganje cevi, postavljanje kompresorskih stanica i šta ja znam) i visoke operativne troškove (održavanje, naplata), onda je "normalnost marže" potpuno relativna stvar.

Lako je izjaviti da je normalan profit oko 7-8%. Ali, nemoguće je brojem odgovoriti na pitanje "Kolika je normalna marža?" bez dodatnih podataka. Najbolji odgovor je, verovatno, "Ona marža koja omogućava ostvarivanje normalnog profita".

Ostatak intervjua je veoma dobar.