Pages

18 January 2007

Restitucija

Evo zašto sam protiv.

Prvo, kada su komunisti preuzeli vlast prvo su ubili mnogo ljudi, onda su političke protivnike poslali u zatvor i prinudni rad, ukinuli su slobodu govora i druge lične i političke slobode i na kraju nas ekonomski, socijalno i moralno sve unazadili. E da, oduzeli su i dosta privatne svojine. Ako naslednici bivših vlasnika imaju pravo na nadoknadu, imaju ga i svi ostali koji su u komunizmu oštećeni. A to su svi. Ko onda plaća odštetu?

Recimo Borislav Pekić je proveo svoje najbolje godine u zatvoru i posle morao da emigrira zato što je u gimnazijskim danima organizovao neku smešnu đačku političku grupu. Ko je više oštećen, on ili neko čijem je dedi oduzet lokal u centru?

Drugo, po predstavnicima Lige za zaštitu privatne svojine država bivšim vlasnicima duguje između 50 i 100 milijardi evra. Ali ko je tačno država? Kada se radi o novcu, država ne postoji -- postoje samo poreski obveznici a država je administrator. Kako to da su poreski obveznici iz 2007. dužni nekome čijim je precima nešto oduzeto 1945? Ako prihvatite da sadašnji građani Srbije jesu dužni i odgovorni za to, onda ne treba samo da vrate tu svojinu, nego i da idu u zatvor zbog komunističke pljačke iz 1945.

Treće, argument liberalnih ekonomista da se restitucijom pokazuje da država štiti privatnu svojinu je samozavaravanje. Restitucija nečega što je odavno nestalo nije zaštita postojeće privatne svojine, nego njena preraspodela. I to klasični slučaj preraspodele kada male i organizovane interesne grupe kao što je Liga za zaštitu (sic!) privatne svojine mogu mnogo da dobiju malim oporezivanjem velikog broja nezainteresovanih građana.