Pages

12 August 2008

Olimpijada - sportovi

Ima mnogo dobrih stvari oko olimpijade, ali jedna koja me uvek nervira je izjednačavanje sportova po važnosti. Kad se broj medalja svrstava po zemljama, ukida se razlika između sportova, pa tako košarka i mačevanje nose isti ponder. Većina sportova koji su danas na Olimpijadi u normalnim okolnostima, van olimpijada, ima vrlo malo gledalaca, a dobar deo njih ne bi ni postojao kada ih države ne bi subvencionisale. Za mene je veliko razočarenje bilo što je zastavu Srbije na otvaranju nosila Jasna Šekarić. Odgovorno tvrdim da je teže postati standardni prvotimac bilo kog time sprske prve lige u fudbalu nego biti višestruki prvak sveta u streljaštvu. Dosta dobar pokazatelj važnosti jednog sporta i težine uspeha u jednom sportu je zarada.

Slična je i situacija sa Michaelom Phelpsom, koji se univerzalno smatra za najveću olimpijsku zvezdu danas i čak u istoriji sporta. Prvo, dvanaesti igrač košarkaškog tima ne SAD nego Španije ili Grčke, na slobodnom tržištu verovatno zarađuje više od Phelpsa, što govori nešto i o važnosti i težini uspeha. A drugo, i u samom plivanju, koliko sam shvatio gledajući ovih par dana, Phelps osvaja zlatne medalje uglavnom u isfabrikovanim disciplinama -- 200 metara ovako, 400 metara onako. U disciplinama koje zaista znače da je neko najbrži plivač na svetu -- 50 i 100 metara slobodnim stilom, Phelps nije ni rekorder a uopšte ni kandidat za medalju: bitka će se voditi između Eamona Sullivana i Alaina Bernarda, možda Jasona Lezaka. To su najbrži plivači današnjice i u istoriji. Phelps je naravno sjajan, ali on je veliki šampion pre svega zahvaljujući inflaciji disciplina u plivanju.

Olimpijada - organizatori

Nisam sumnjao da će Kinezi napraviti najgrandiozniju ceremoniju otvaranja svih vremena. Kinesko rukovodstvo toliko hoće da zadivi svet, da se spremni to da urade po svaku cenu. Još pre nekoliko nedelja su uveli restrikcije vožnje automobila po gradu da bi pročistili vazduh. Kada se budu sabirali troškovi i koristi od pekinške olimpijade Kina će sasvim sigurno biti u debelom minusu, ali koga to još brine. Važno im je da su "pokazali" svetu šta mogu da urade.

A dokle su spremni da idu pokazuje i ovaj slučaj. Devojčica koja je nastupala na ceremoniji otvaranja je pevala na plejbek. Glas je pozajmljen od druge devojčice koja nije bila na bini zato što ne izgleda dovoljno dobro. Pa da bi zadivili svet i stasom i glasom rukovodstvo je smislilo malu prevaru. Dizajner ceremonije je objasnio: "To je bilo u nacionalnom interesu."

Dole pojedinac, živeo nacionalni interes. Ili Kulturna revolucija light.

Socijalizovano zdravstvo

Politika:
Лекари Дома здравља у Гучи интервенисали су 456 пута, од чега се у 300 случајева радило о збрињавању пијанаца.

Ruska okupacija Gruzije

Ono što je prekjuče počelo kao ograničena ruska invazija separatističkih gruzijskih regiona Osetije i Abhazije, kao "odgovor" na gruzijski napad na Južnu OSetiju, sada je već preraslo u punu invaziju Gruzije, sa otvorenim krajnjim ciljem zbacivanja sadašnjih vlasti i predsednika Sakašvilija. Ruske snage su zašle duboko u gruzijsku teritoriju van Osetije i Abhazije, zauzele su grad Gori, presekle glavni autoput koji vodi od istoka ka zapadu zemlje. U ovom trenutku ruski tenkovi i oklopna vozila koji su krenuli iz Abhazije ušli su oko 50 km u gruzijsku teritoriju, a avijacija stalno bombarduje veći deo zemlje, uključujući i prestonicu Tbilisi. Upravo sam čuo na CNN da su Rusi pozvali Sakašvilija da siđe sa vlasti.

Klika u Kremlju je očigledno izvela svoje zaključke iz poslednjeg samita NATO-u u Bukureštu. Da ne bi kvario odnose sa njima, sa argumentacijom da mu je potreban zbog nafte i zbog Irana, Zapad (predvođen nemačkom kancelarkom) je stopirao prijem Gruzije i Ukrajine u NATO. Putin i njegovi kroniji su to (ispravno, KGB ne greši u takvim stvarima) protumačili kao zeleno svetlo za napad na Gruziju i nastavak pritiska za promenu režima u Ukrajini. Moguće je da će za 30 godina izraz "Bukurešt" biti kolokvijlno korišćen na način na koji se danas kolokvijlno koristi izraz "Minhen" (misleći na Čemberlenovu predaju Čehoslovačke u Minhenu 1938), za opis povlačenja demokratskog sveta pred tiranskim režimom koji okupira male nacije u svojoj okolini.

Da li će tako na kraju i biti mnogo, presudno, zavisi od izbora u Americi. Džon Mekejn je poznat po svom ranijem zalaganju da se Rusija izbaci iz članstva u G 8, a sada je pojačao svoju retoriku i zatražio povlačenje Rusije iz Gruzije, prekid agresije, i zapretio "oštrim posledicama po odnose Rusije sa SAD". Za razliku od njega senator Obama se založio za prekid vatre, oštro "osudio nasilje", pozvao da Savet bezbednosti preuzme odlučujuću ulogu u rešavanju krize, i dodao kako je Amerika okrenuta budućoj saradnji sa Rusijom, ali da Rusija mora da pokaže vođstvo za dobrobit sveta u XXI veku a ne da se vraća na konflitek iz prošlosti". Ovo poslednje je izjavio tek pošto je postalo jasno da je Rusija krenula u operacije daleko izvan područja Južne Osetije. Pretpostavljam da ne treba biti mnogo pametan pa da se zaključi koga u Beloj kući želi Vladimir Putin. I Asad u Siriji. I Ahmedinedžad u Iranu.

UPDATE: Ruski predsednik Medvedev je objavio "kraj ratnih operacija" ali to ne izgleda mnogo impresivno, budući da u istoj rečenici rezerviše pravo ruskih snaga da "odgovore na provokacije", a ne treba sumnjati da neprijatelj uvek provocira.

Kako počinje trgovinski rat?

Već smo pisali o problemu sa tranzitnim dozvolama. Hrvatska vlada je skoro zamrzla neki broj tranzitnih dozvola srpskim autoprevoznicima kao odgovor na zabranu prevoza jednom hrvatskom preduzeću u okviru teritorije Srbije. Srpski prevoznici sada zahtevaju da vlada Srbije sada svim hrvatskim prevoznicima zabrani prevoz iz Srbije u treće zemlje i obrnuto. Kako su krenuli roba će se iz kamiona prepakivati na granicama. Ne znam zašto im nije palo na pamet da traže od vlade da dozvole tom jednom hrvatskom prevozniku da preveze robu u okviru Srbije i time momentalno reše problem. Kao što je Marko već pomenuo izgleda da je uvek lakše tražiti zabrane. Od regulacije transporta štetu imaju svi građani, kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj. Najpametnije što vlada može da uradi je da unilateralno odustane od izdavanja bilo kakvih dozvola i da potpuno liberalizuje transport. To bi bio i najbolji argument za zahtevanje liberalizacije od komšija.