Pages

04 April 2008

Hitler, Staljin i socijalizam

Marko i Slaviša su već raspravljali o različitim aspektima Hitlerove vladavine. Stvar koja je meni zanimljiva jeste da levičari izlaz iz nezgodne situacije da se Hitlerova stranka zvala nacionalsocijalistička radnička partija, i da je imala program na kojoj bi mnogi socijaldemokrati mogli da joj pozavide, pronalaze u uverenju da Hitler to nije mislio ozbiljno, već da je bio oportunista koji je shvatio da se u Nemačkoj vlast može osvojiti samo tako. Glumio je socijalistu, ali u duši je uvek bio samo nacionalista i antisemita.

Međutim, pasaž koji je citirao Marko pokazuje jasno da je Hitlerov antisemitizam takođe bio čisto instrumentalan; on je tražio žrtvenog jarca uz pomoć koga će mobilisati narod za svoju revoluciju (da, drugovi popravljači čovečanstva, Hitler je jedan od vas) i učvrstiti vlast. I posle mnogo razmišljanja i "ispitivanja raznih mogućnosti" zaključio je da bi Jevreji mogli biti ta grupa. Ništa lično, on zapravo i nije mrzeo mnogo Jevreje, već je hladno i racionalno zaključio da su oni najpogodniji za ulogu žrtvenog jarca; da je procenio da su to Poljaci, ili poslovni ljudi ili neko treći, izabrao bi njih.

Ako je tako, izgleda da strategija pranja ruku "progresivnih levičara" od Hitlerovog socijalizma ne prolazi baš najbolje; jer ako su cinizam i instrumentalno tretiranje ideologije razlog da se njeno privhatanje ne smatra relevantnim, onda bi se antisemitizam mogao smatrati jednako efemernom i slučajnom sastavnicom nacizma kao i socijalizam, jer je Hitler po sopstvenom priznanju Jevreje izabrao kao žrtve na osnovu taktičkog plana za osvajanje i očuvanje vlasti, a ne iz neke iskrene, principijelne mržnje. Nije bio toliko glup da zaista veruje u bajke o Jevrejima neprijateljima Nemačke. Samo ih je koristio kao oruđe protiv samih Nemaca.

Koje su pouke ovoga? Prva koja mi pada na pamet jeste potvrda genijalnosti Hane Arent i njenih analiza iz legendarnog trećeg toma "Izvora totalitarizma", gde ona dolazi do zaključka da totalitarnim pokretima sam sadržaj ideologija nije primarna stvar, već sam pokret, aparat sile i delirično uništavanje putem kontrolisanog genocida. Na desetinama i desetinama strana ona opisuje kako jedni te isti obrasci totalitarnog terora na skoro identičan način funkcionišu u Hitlerovom i Staljinovom režimu. Šta god pričali, šta god propagirali oni rade jednu te istu stvar - sprovode apsolutnu kontrolu i istovremeno vrše genocid nad delovima svog stanovništva. Staljin je uništavao kulake, ali i birokrate, partijsku levicu, pa partijsku desnicu, pa Čečene, pa Estonce, rečju koga je stigao. Kada se on pojavi na plenumu i kaže naprimer "kulaci u klasa koja odumire", onda to znači da aparat sile treba da krene u kampanju genocidnog uništavanja kulaka, da bi opravdao proročanstva lidera. Sledeći put Staljin prorokuje nestanak klase birokrata, što znači čistku u državnom aparatu. Hitler je pak uništavao poglavito Jevreje, ali isto tako i homoseksualce i fizički i mentalno bolesne Nemce. Ko zna kome bi se okrenuo da je stigao da završi sa prethodnim grupama - možda bivšim bogatašima u Nemačkoj, ili Slovenima, ili ko zna kome.

Ali, ono što spaja ova dva režima jeste totalitarnost njihovih ambicija i totalitarnost sredstava koja koriste. Ideologija je tu sekundarna stvar. Ipak, čisto logički gledano, totalitarni pokret se ne može zaodevati nekom individualističkom ili liberalnom filozofijom; on predstavlja apoteozu primata kolektivnog nad individualnim, i stoga je socijalizam ako ne suština totalitarizma, onda u najmanju ruku jedino i logično sredstvo koje on može koristiti u sprovođenju svojih ambicija. Na šta bi ličio Hitler koji priča o neprikosnovenoj autonomiji pojedinca u odnosu na državnu vlast? Ili koji bi popustio državnu konotrolu nad privredom? Ne, on mora da bude socijalista ako želi da bude totalitaran.

3 comments:

Aleksa G said...

U cemu je problem, Jankovicu? S kim se ti ubedjujes da je staljinizam bio totalitaran kao i hitlerizam? Kome to jos nije jasno? Mozda nekim staljinistima, ali koji su oni faktor danas na planeti zemlji?

To sto pricas je praistorija. Sada imamo najtotaliraniji rezim koji je ikada postojao - samo sto se on ne ispoljava kao ti stari rezimi, koje si mogao posmatrati i razabrati zasebno, recimo, na politickoj karti sveta. Sada imamo sistem, mustru, mehanizam, koji se prosirio ili se namece svuda.

Sam "normalan (moderni) zivot" luci i zahteva autoritarna i apsolutisticka politicka "resenja": toliko je zahtevan, u svakom pogledu, posebno organizacionom i proizvodnom, da se njime moze upravljati samo cvrstom rukom. Levom ili desnom, svejedno, mada najcesce rade obe.

Levicari i alterglobalisti, na primer, veruju da se sve moze zadrzati u tim megaokvirima, ali tako da se "organizuje" i "koordinira" drugacije, racionalnije, pravdenije - sto je nemoguce, iz vise razloga, sto je prica za sebe; ali, oni hoce kapital, to jest, ono sto samo ta vrsta masivne moblizacije i akumulacije rada i energije moze da postigne (supertehnologije, laptop po glavi stanovnika, James Bond apartmane za sve, itd.); ali, nece kapitalizam. Nemoguca jednacina. "Levica" je samo drugo ime za tu iluziju, da masovno drustvo moze biti zajednica slobodnih ljudi ili da moze imati manje destruktivne i degradirajuc eposledice.

Desnica nema tih iluzija, ali nas farba na svoj nacin: sve to nam predstavlja kao "slobodu" ili "bogatstvo izbora". I naravno, da se to archenje i drndanje mogu nastaviti u nedogled, kao i da nam je, u stvari, vec super (ili da nam fali "jos samo malo", samo sto to nikako da se desi). Mnogi to citiraju kao neki "svoj" domet. Neki s te strane cu cak "protiv drzave", ali samo u smislu preteranog mesanja birokratije u glavni totalitrani mehanizam, onaj trzisni. Naravno, zbog onih zahteva koje sam naveo, neki oblik Sile i Uprave mora postojati cak i u tom modelu; nista bez cvrste ruke, bez mocne organizacije i koordinacije; ali nasi libertarijanci to radije preskacu. Oni samo u praksi rade za Vlast, pomazu joj da bude 1) jos efikasnija i 2) da traje sto duze - a pricaju o "ukidanju Drzave."

Nemas ekrane i megaplakate s likom Velikog brata, ali doslovno na svakom koraku i sa svake strane imas bilbord ili neki drugi nosac slike neke Robe, sto prenosi uvek istu poruku, budi iste iluzije, usmereva u istom pravcu, na milion nacina.

SVI moraju da zive i krecu se na manje-vise isti nacin. To jos nije bilo.

Birokratizacija, standardizacija i formalizacija dostigli su nezablezen stepen.

Nema potrebe da bilo koga direktno "teras" na bilo sta; samo stavis cenu-ucenu na SVE i gledas mrave kako nekud zure, zapinju, uvijaju se. SVi rade, vise nego ikad, uprkos fantasticnom tehnoloskom napretku (samo su povecani radni zahtevi i standardi), najveci deo dana i noci - ili se oporavljaju od toga. To je odredjen oblik aktivnosti, ponasanja, vrlo predvidljiv. Prema tome, u SVAKOM trenutku znas gde su i u kakvom stanju. Cak su i u svojim "slobodnim"aktivnostima uveliko predvidljivi. Sada se i jebu po koreografiji i scenarijima iz pornica i holivudskih filmova. Ti si protiv PC, vise nego bilo ko iz ove ekipe, podneces ovaj primer. Slicno je i sa ostalim "licnim preferencijama", zargonom, idejama, oblicima ponasanja. Sve sareno, sarenije nego ikad, ali tako zlokobno isto.

Nema potrebe za dalekim, izolovanim Gulazima; Gulag je sada svuda, samo sto ima i elemente zabavnog parka i shoping mola za sve platezne kategorije. Sve je super - dok je super. Sila je uvek tu, da intervenise kad zatreba. Tamo gde su materijalna oskudica i neki manje modernizovani rezimi jos uvek problem, intervenise se cesce, na nacin koji podseca na stara vremena (kao i te vrste pobuna); a tamo gde imamo nove probleme, primenjuju se nova sredstva i ponekad stara. Nije dopusteno nikakvo ozbiljno narusavanje tog rezima. Moze da se prica sve i svasta - osim ovde kod vas na sajtu - ali, na svaki pokusaj realnog narusavanja tog procesa odgovara se cistim nasiljem. Ljudi se ucutkuju i eliminisu na 1001 nacin. Zna se gde je crta, odmazda sledi trenutno, bez greske (na razne nacine, naravno, ne samo po kratkom postupku). Slicno je i tamo gde dodje do ugrozavanja interesa ili gde se oni projektuju, a naidju na tvrdo ili se ratuje na malo i veliko, cisto zbog samog rata, kao biznisa.

Sve u svemu, najtotalitarniji i najuniformniji sistem koji je ikada postojao. A ti se jos bavis nekim sirovim pretecama

Tomaž Štih said...

To što si napisao tačno je. Hitler je bio populista i tražio je najefikasniji put na vlast. Nacionalni socializam je bio radničko gibanje - spoj dviju ideologija. Marksizma i želje za raspodelu vlastništva (vidi program nacista iz 1920 god.) i klasnog neprijatelja. U stvari jevreji su u Njemačkoj najčešče predstavljivani kao kapitaliste, koji sede na vrečama novca. Hitler je klasnu borbu umesto u sve kapitaliste usmerio samo u projekciju "jevrejskog kapitaliste". Time je postao privlačan onom delu domačeg kapitala, kojeg je time štitio pred drugim radničkim gibanjima i koji se je nadao eliminaciji jevrejske konkurencije (recimo u financiskoj industriji) i velikim državnim projektima. Tako je dobio široku potporu radnika, nacionalista i kapitalista. Hitler je u stvari oblikovao prvu pravu socialnu državu u Evropi - o tome ima jedna krasna knjiga Gotza Allyja. Treba razumeti, da tirani i diktatori poput Hitlera ne nastaju zato što ljudima nude neprijateljstvo i mržnju; nego zato što im nude snove. Da bi se rodio tiran ljudi ga moraju prvo zavoleti. A mržnja, neprijateljstvo i represija dođu, kada planovi ne funkcioniraju; pa treba pronači krivce, da bi se spasilo ideju.
Tako danas nekde u svetu dobivamo turbokapitaliste, globalizatore, privatizatore i druge "neprijatelje naroda". To je mržnja i nepripravljenost priznati, da je model velikosocialne države propao i da evro model socialne birokratije neče izdržati sledečih 20 godina.

Ivan Jankovic said...

Da, Tomaz, slazem se da je nacisticki antisemitizam imao u sebi znacajan element antikapitalizma, da je eksploatisao antikapitalisticke stavove vecine stanovnistva.

Sto se tice socijalne drzave, ona je vec propala, jer ne moze u zadnjih 20-30 godina da da vece stope ekonomskog rasta od 1-2% godisnje, retko vise. To je recept za stagnaciju. A jos je Hajek 1943 ismevao engleske laburiste da nemaju nista pamentije da predloze osim da imitiraju Hitlera u ekonomskoj politici. Moderna socijalna drzava je samo blaga imitacija Hitlerove ekonomske politike. Ako pogledas mrznju i ostrakizam biznisa koje ispoljavaju Barak Obama, Hilari Klinton ili evropski levicari, on je vrlo slican Hitlerovom, ili FDR-ovom. Mene to najvise zabrinjava - sto recimo americki demokrati u ekonomskim stvarima sve manje lice na Bila Klintona, a sve vise na FDR-a i Hitlera.