Pages

08 November 2007

Diletant

Zaista ne razumem zašto je predsednik Mihail Sakašvili uveo vanredno stanje. Posle samo šest dana protesta on je izveo policiju na ulice, silom rasterao demonstrante i zabranio rad opozicionim medijima. Na youtube-u ćete naći interesantan klip za poslednjih pedesetak sekundi programa jedne od ugašenih TV stanica.

I to nije sve. Pre nešto više od mesec dana Okruašvili, bivši ministar odbrane, unutrašnjih poslova, ekonomije i tužilac je optužio bivšeg prijatelja Sakašvilija da je naredio ubistvo lokalnog bogataša. Odmah je uhapšen zbog korupcije, da bi posle par dana njegova izjava data državnom tužiocu bila prikazana na nacionalnoj televiziji. Izvinio se predsedniku što ga je lažno optužio i priznao sve optužbe za korupciju.

Dijagnoza: Sakašvili je paranoik.

7 comments:

Marko Paunović said...

Libertarijanski krugovi sirom sveta su na Gruziju gledali kao na novu Estoniju, kao na primer kako ekonomske slobode mogu u kratkom roku da potpuno promene zemlju. Prosecna stopa rasta u prethodne 4 godine je bila skoro 10%.

Realno gledano, ovo sto se desava u Gruziji je problem za nas.

Sakasvili je ekonomski liberal, tu nema sumnje. Doduse, mislim da to u realnosti (a ne na papiru) vise lici na slobodnu trgovinu koju smo imali u Srbiji za vreme Milosevica - ko vise podmiti, moze da uveze. Strajkaci su levicari kojima njegove reforme nisu isle na ruku.

Ali, svejedno, ovo sto on radi je nedopustivo, pa makar iza demonstracija zaista stajali Rusi.

Pretpostavljam da je problem u sledecem. Sakasvilijeve reforme su dovele do toga da je mali broj sposobnih ljudi za veoma kratko vreme postao veoma bogat. Sakasvili je postao prosto ljubomoran - on je licno na sebe preuzeo najveci teret reformi, a od toga nije imao nista materijalno. Onda je usao u neke dilove sa biznismenima da bi se ogrebao za lovu i tako su poceli problemi. Poceo je da vodi politiku samo zato sto njima to odgovara (i mozda da koristi instrumente drzave za obracun sa nekima od njih), siromasni narod se pobunio i tako smo dosli ovde....

Imao sam ja jedan post na temu Gruzije

Gruzija

Ivan Jankovic said...

Marko,
iskreno me zanima - da li ti mislis da najvisi politicari i Ministri u sadasnjoj i prethodnoj vladi ucestcuju u slicnim stvarima kao Sakasvili, tj reket, grebanje za lovu, "tarife" za ove ili one usluge itd, vodjenje politike u skladu sa interesiam nekih biznismena koji ih placaju itd?

Lazar Antonić said...

Ivane, ja mislim da se to kod nas radi suptilnije. Ako je tačno da tamo i dalje postoje neke kvote i kontigenti onda je to zaista bezveze.

Ja imam utisak da se kod nas političari grebu za lovu tako što uzmu keš u zamenu da ih ne maltretiraju pa makar ovi i ne radili ništa van zakona.

Takođe, verujem da se stranke koje vode neke institucije (bilo javna preduzeća, grad, ministarstva) uzimaju reket za nameštanje tendera. Naravno ne mislim na sva ministarstva, ali me ne bi čudilo da od najvećih dilova neko uzima kajmak.

Anonymous said...

Da, u stvari ovi nasi su mnogo suptilniji a Sakasvili je izgubio kompas cini mi se

Anonymous said...

"Ja imam utisak da se kod nas političari grebu za lovu tako što uzmu keš u zamenu da ih ne maltretiraju pa makar ovi i ne radili ništa van zakona."

Nije bas samo to. Npr. Miskovic (i drugi)daje pare i njima obezbedjuje uticaj na donosenje nekih zakona i podzakonskih akata, zastitu trzista, itd

Anonymous said...

"Sakasvili je ekonomski liberal, tu nema sumnje. Doduse, mislim da to u realnosti (a ne na papiru) vise lici na slobodnu trgovinu koju smo imali u Srbiji za vreme Milosevica - ko vise podmiti, moze da uveze."

Ako je to tako i ako postoje kvote i kontigenti ja onda ne vidim kako je on to ekonomski liberal? Ekonomski liberal bi obezbedio (radio na tome) sistem i jednaka pravila igre. Pa tek onda dolaze na red porezi itd.

Marko Paunović said...

Ivane:

Mislim da nase stranke uzimaju lovu od biznismena, to uopste nije sporno, ali pre svega za stranacke aktivnosti. Znaci, ne verujem da se bilo ko od predsednika stranaka licno obogatio dok je na vlasti (tu mi je daleko najsumnjiviji Velja) . Ne zato sto ne vole pare, nego zato sto vise vole vlast, a znaju da bi ih jedna takva jasna afera kostala vlasti. To ne vazi nuzno za nize sluzbenike (recimo, pomocnici ministra i direktori) koji se ne plase javnosti i za koje nikad niko nije cuo.

Sustinski, mislim da politicari najvise para uzimaju za stvari za koje i inace misle da su korisne i koje su u skladu sa njihovim programom.

Retko kada je to tako direktno - daj lovu, pa cu da povecam carine. Najcesce to funkcionise drugacije. Recimo, za vreme kampanje predsednik stranke pozove biznismene za koje zna da iole podrzavaju program stranke, izlozi im svoj program i kaze im da bi bilo lepo da oni daju malo para (ili vremena u svojim medijima) toj stranci. Oni kazu ok. Cetiri meseca kasnije, kada je politicar izabran, pozovu njegov kabinet, kazu "imam malu molbu za vas". Dodju na sastanak, objasne kako ih "ubi konkurencija iz Kine" ili kako "im roba stoji na granici vec danima", ili kako im "neko bez razloga koci gradnju", ili kako ce "morati da otpuste radnike ako im se ne reprogramira dug prema Poreskoj upravi", ili "ako ne pomognete, dobice Hrvati na tenderu, a svi znaju da su oni podmitili tendersku komisiju". Onda taj politicar proba da im resi taj konkretan problem. Najcesce se to svede na zakazivanje sastanka kod nadleznog ministra/direktora uz sugestiju "Vidi sta mozes da uradis da pomognes coveku. On je nas". Malo je veci problem kad je nadlezni ministar iz druge stranke, ali i tada moze uz "pamti pa vrati".

Moj utisak je da se najvise para strankama u Srbiji daje da bi se ispostovao zakon ili ubrzala procedura, a ne da bi se prekrsio ili promenio zakon. U pripremu ekonomskih zakona su suvise ukljuceni EU, Svetska banka i ostali da bi moglo da se previse muva.

Problem je i sa nasim firmama. Ja se secam da sam imao sastanak sa predstavnicima jedne nase konditorske firme, gde su oni trazili povecanje carina. Rekli su "skupo je mleko, skup je secer, skupa cokolada zbog carina, trazimo i mi vecu carinu". Ja sam ih pitao zasto ne traze da se ukinu carine na sve te proizvode, a oni su rekli "pa ovo je lakse". I svima je lakse da traze posebne usluge za sebe i svoju firmu, nego da traze da se ukinu posebne usluge njihovim dobavljacima.

I onda, ako si ministar poljoprivrede, secerane ti traze carine, a konditori NE traze da se smanje carine, zasto bi smanjivao carine?