Pages

23 January 2019

Miroslav Prokopijević (1953-2019)


Za Miroslava Prokopijevića sam prvi put čuo kao student ekonomije u drugoj polovini 1990-ih. U to doba ste lako mogli prepoznati opozicione ekonomiste. Politika je bila crno-bela. Javni intelektualci bili su ili pristalice režima ili njegovi protivnici. Sredine i nijansi onda nije moglo biti. Biti nezavisan značilo je biti deo opozicije.

Prokopijević je, kao i celog života, bio nezavisan. Ali i od grupe nezavisnih, opozicionih ekonomista, analitičara i javnih intelektualaca on je odskakao stavovima i hrabrošću. Režimu se suprotstavljao direktnije i beskompromisnije od drugih. “Živimo u nacional-socijalisitčkoj diktaturi”, govorio je tada u intervjuima. Kritikovao je i ostatak opozicije kada bi bila nedosledna ili koketirala sa nacionalizmom i socijalizmom. Stvari je probao da menja i kroz politiku i jedno vreme bio deo rukovodstva Demokratske stranke, ali se, karakteristično ne pristajući na kompromise, sa političarima razišao.

Moje prvo sećanje na Prokopijevića kao ekonomistu je njegova kritika programa Grupe 17 u tadašnjem časopisu Duga. Negde 1997. godine grupa 17 nezavisnih – dakle antirežimskih – ekonomista objavila je predlog programa ekonomskih reformi. Motiv predloga je bio raskid sa socijalisitčkim sistemom i program je uredno predlagao makroekonomsku stabilnost, privatizaciju i liberalizaciju ekonomije. Mi studenti, a verujem i sva opoziciona javnost, bili smo oduševljeni pojavom jednog ovako modernog, liberalnog i prozapadnog predloga.

Prokopijević je, međutim, program i Grupu 17 kritikovao sa tržišne pozicije. Mi, studenti ekonomije, tada nismo znali da se i to može. Mislili smo da je jedina moguća kritika ona koja dolazi s leva, od strane socijalističkog režima. Za nešto najliberalnije što se od vremena uspostave komunizma pojavilo u javnosti Prokopijević je tvrdio da je mlako, malodušno i nedovoljno. Ali deo tih godina on je proveo u SAD i Nemačkoj, gde je boravio na univerzitetima kao dobitnik prestižne Humbolt stipendije. Pratio je reforme u svetu, posećivao veliki broj konferencija, upoznao češke, poljske i estonske reformiste, američke i evropske ekonomiste, i kad se vratio u Srbiju dobro znao o čemu govori. Program Grupe 17 koja će se kasnije proširiti u G17+ i postati stranka, kao i programi drugih političkih stranaka, jesu bili programi levog centra a ne odsečnih reformi – samo tada nije bilo nikoga u Srbiji da nam to kaže. Nikog osim Prokopijevića.

Od nailaska na taj tekst u Dugi nastavio sam da redovno pratim njegove članke i pojavljivanja. Upoznao sam ga par godina kasnije kao profesora Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM), postdiplomskog programa koji je te 2000. godine testiranjem i intervjuima dobro selektirao polaznike iz velikog broja prijavljenih kandidata. Cela ideja AAOM programa bila je da nam predstavi ideje kojih nema na zvaničnom državnom univerzitetu i profesor Prokopijević je u tome bio apsolutni hit. Nije nam držao pripremljene govore već pitanjima i odgovorima terao da razmišljamo, da se preispitujemo i menjamo. Razgovorom i argumentacijom od nas je polako stvarao liberale.

Uticaj je prevazilazio zidove učionice. Interesovao se za svakog od nas pojedinačno a kad smo se mi počeli sastajati van predavanja obavezno smo pozivali i profesora. Sve od tada, nikad nije prestao da nas uči ne samo o ekonomiji, politici i liberalizmu, već ličnim primerom i principima i ponašanju. Počev od tih sastanaka sa studentima, formalnih i neformalnih, sve do današnjih dana on doslovno nijednom, ni sekund, nije zakasnio na zakazani sastanak. Uvek je nekako uspevao da već bude tu. Ja sam godine fakulteta proveo čekajući po hodnicima na prijem kod nekog asistenta koji se ne pojavljuje u zakazano vreme. Prokopijević nam je dao drugačiji primer. Poštovao nas je sve jednako još dok smo bili samo studenti.

Iz dela naše grupe izrodio se Centar za slobodno tržište koji je u prvim godinama uradio nekoliko dobrih stvari ali nam je vremenom prestao biti prioritet. Do današnjeg dana, profesor je ostao u kontaktu sa velikim brojem studenata iz AAOM grupe. Prošle godine smo organizovali prvo zajedničko okupljanje od 2001. godine i jedini profesor sa nama bio je Prokopijević. Svih tih godina čuvao je spisak polaznika i ocena i doneo nam ga na okupljanje.

Prokopijević je sledio pravila igre i tražio da i drugi to rade. Kako je pokazivao poštovanje prema studentima, tako nije imao višak pijeteta prema imenima i funkcijama. Sećam se da je na jednoj konferenciji u Sava Centru bio moderator diskusije u kojoj je učestvovao jedan viđeniji ministar tadašnje Đinđićeve vlade. Ministar kao ministar, počeo je da razglaba o svemu i svačemu i prekoračio dozvoljeno vreme. Prokopijević ga je opomenuo, jednom, dvaput i onda oduzeo reč da bi se držao dogovorene satnice.

Prokopijević je diplomirao na dva fakulteta u Beogradu a doktorirao filozofiju u Zagrebu. Najpre je objavio dobar broj filozofskih radova, uključujući neke u zapaženim inostranim časopisima, ali pravo interesovanje mu je bila ekonomija. Najveći doprinos dao je raznim aspektima političke ekonomije, uključujući sve od teorijskih rasprava objavljenih u zemlji i inostranstvu, do praktičnih komentara o smernicama tekuće ekonomske politike. Kao srednjoškolac i student je aktivno igrao tenis, da bi posle duge pauze, u poslednjih petnaestak godina ponovo postao entuzijastični teniser. Imao je čudesno pamćenje i širok opseg interesovanja. Razgovor sa njim – tipično u Staroj Hercegovini – išao bi od preispitivanja neke teorijske rasprave, preko, recimo, tumačenja evropske politike ili kretanja svetskih berzi gde bi on, nekako, opet znao najskorije brojke i procente, do priče o nekom meču Bjorna Borga iz 70-ih, do oktrivanja istine iz kog je sela zapravo Miroslav Ilić (nije iz Mrčajevaca). I tako iznova svaki put, ista stara oštra logika, a novi opskurni detalji.

Od sredine 1980-ih kada je kao mlad čovek na debatama u SANU ubeđivao Mihaila Markovića i akademike u prelezak na tržišnu privredu, do danas kada su mediji još jednom počeli da ga se čuvaju i zaobilaze, Miroslav Prokopijević bio je jedinstveni lučonoša liberalnih ideja u Srbiji i regionu. U javnim nastupima promišljen, nezavisan i nepokolebljiv, u ličnom ophođenju principijelan i velikodušan, menjao je ljude nabolje.

24 comments:

Speaker said...

Ogromna šteta za zemlju u kojoj tako nespornih i nekompromitovanih uzora i autoriteta jedva da ima. Žao mi je što nikada nisam imao prilike da ga upoznam, jer sam od mnogih slušao samo lepe stvari o njemu.

Željka Buturović said...

Slavisa, hvala ti sto si podelio ovo sa nama.

Mkey said...

Nepokolebljivo nepotkupljiv genije. Čovek bez ijedne mrlje. Čovek iza kojeg su ostale samo reči hvale, i dela koje će koristiti i inspirisati buduće generacije iz naučno-istraživačkih krugova... pa čak i laike, jer je Miroslav imao taj dar da govori jezikom razumljivim za ljude različitih nivoa obrazovanja. Velika je šteta što za života nije dobio dovoljno medijskog prostora. Hvala Vam što ste napisali i objavili ovako divan tekst o njemu!

Milan said...

Ne znam kakav je bio privatno, ali javno je definitivno bio jedan od retkih, ne samo sada, nego u celoj istoriji srpskog drustva, koji je razumeo sta je sloboda, i koliko je ista bitna za samu sustinu ljudskog bica. U sustini, Srbi i srpsko drustvo ne zasluzuju ovakve osobe, Srbi zasluzuju citavu lepezu raznoraznih levicarskih besmislicara, i kvazi-intelektualnih gluperdi, ali ne nesto ovakvo.

vase said...

Imao sam sreću da mi Prokopijević prvo bude profesor na mr studijama, a kasnije veliku čast da budemo prijatelji. Godinama smo se posećivali, par puta godišnje. Bio je neprikosnoveni branilac liberalizma u ekonomiji, po doslednosti je podsećao na velikog Mizesa. Voleo je Bjukenena i Hajeka, nije voleo Štiglica. Poznavao je velika a svetska imena politike i ekonomije i bio je pun zanimljivih priča. Obožavao je pored tenisa kafanu i druženje. Pričao mi je kako je 97.napustio Đinđića, čiji je bio savetnik. Rekao im je - ovo što radite sad u ds je kriminal, a to ćete raditi sutra i u državi kada srušite Slobu. Bio je apsolutno nepotkupljiv i principijelan, nikada nije kasnio i svakome je odgovarao na mejl istog dana. Živeo je skromno i nije mario za materijalno. Voleo je dobra vina i rakije, davidov magnum i dobre kafane. Moda, automobili, stil, to je prezirao. Nikada nije vozio, vozila ga je njegova divna i skromna supuga Zorica. Živeli su sa 5-6 mačaka. Ćerka je uspešni menadžer u centrali fejsbuka, sin dr hemije. Hvala ti na vremenu i znanju koje si delio sa mnom tokom decenije druženja i slava ti veliki i dobri čoveče.

Unknown said...

Slavisa, hvala za ovaj tekst. Ja sam imao srecu da mi Miroslav bude profesor na AAOMu i da budem deo nekih od druzenja koje je Slavisa verno opisao...

Unknown said...

...Vladimir Pavlovic

Živomir Savić said...

Ja nisam voleo Prokopijevića...davno je bilo da bih se setio teme sporenja sa Zoranom Đinđićem, ali u to "časno" vreme "velike hrabrosti" za kritikovanje Đinđića, i kad se nepovratni istorijski put jasno (svakom dečijem mozgu) račvao na biti neko i nešto ili možda zauvek ništa, nula, đubre, što kao društvo jesmo, nema opravdanja za bilo kakvo svesno ili nesvesno podupiranje planova šešelja i koštunice, iz bilo kog razloga...u ovom slučaju realna pretpostavka je surevnjivost i zavist prema Đinđiću koju je Prokopijević delio sa većim delom intelektualne elite Srbije tog doba.

Веља said...

Miroslav Prokopijević, najveći konstitucionalni ekonomista među Srbima i jedan od najboljih u svetu.
Imao sam sreću da kao student slušam njegova predavanja, da razmenjujemo i suprotstavljamo stavove i da dobijam savete u godinama koje su sledile. Usmerio je jedan novi naraštaj slobodno mislećih ekonomista na koje je, siguran sam, ponosan.
Neka mu je laka zemlja.

Milan said...

Djindjic je bio klasican moderni evropski levicar najgoreg tipa, i svako ko ga je kritikovao sa pozicija kapitalizma, je bio u pravu. Seselj je bio u pravu kada ga je kritikovao sa pozicija kapitalizma u onom duelu u REX-u, a kamoli pa Prokopijevic.

I ne, ne moze se biti zavistan prema modernom evropskom levicaru najgoreg tipa. Djindjic je bio jedan od najvecih levicara modernog srpskog drustva, jedan Seselj je bolje razumeo ideju slobode od njega, gresio je bukvalno u svemu u zivotu, ukljucijuci i u tehnickim stvarima koje nemaju toliko veze sa ekonomijom; tako da stvarno ne razumem kako, u bilo kom vremenu, cak i kada je pitanje za ili protiv Hitlera, neko ko sebe smatra pobornikom kapitalizma i slobode, moze da ima pozitivno misljenje o Djindjicu? Uzasan politicar, uzasan ekonomista, uzasan sociolog, uzasan filozof, uzasno sve.

Živomir Savić said...

Život je čudo, ako si ti taj jedan od 40000, već si uspeo.
Kad se probudiš, kaži sebi evo ga još jedan dan - još jedna mogućnost i šansa.
Ako si mamuran, umij se hladnom vodom, ako ne pomaže, istuširaj se hladnom vodom.
Ako moraš da progutaš žabu, nemoj mnogo da je gledaš...
Ne pitaj šta tvoja država može da uradi za tebe, nego šta ti možeš da uradiš za sebe.
Nema spavanja, vreme je za akciju, spavaćeš posle...
Kod nas je najpopularniji otmeni pesimizam, kad ustanoviš da je nemoguće...
Izvini što mi gadno da citiram Šešelja, izvini Stefanoviću i sram te bilo, iako ne znaš za stid.
O kapitalizmu u slobodi, prvo nauči da ZATO što su kolevke liberalizma, Engleska i Amerika su prvo bile protekcionističke da bi se razvile, da bi mogle da budu kolevke liberalizma.

Milan said...

Katicu, ti li si?

Ima li besraminijih i usiljenijih ljudi od levicara i neo-Kejnzovaca, svih varijanta i boja? Tesko. Tako da, necu bre nimalo da se stidim kada komentarisem te regulatorske i otimacke bitange.

A iskreno, briga me i za Ameriku i za Englesku, mada simpaticne su vam uvek te price o pretekcionizmu 18-og veka, sa sve tehnikom i tehnologijom koja je omogucivala taj protekcionaizam, lol. Sve u svemu, jeste da su glupi i nesimpaticni Djindjicevi aforizmi, ali cool story bro.

Živomir Savić said...

Milan Stefanović je od onih za koje je liberazilazm npr 25 Luterovih teza na vratima, pod jedan, dva, tri... mi samo ima da pratimo da život ne vrdne s pravog puta, i da nakrivimo kapu. To je dogmatizam, a liberalizam je njegova sušta suprotnost, bro...
O Zoranu Đinđiću, najvećem tabuu Srbije, o kome ipak bolje da se ćuti, jer na "užasan, filozof, užasan političar...užasno sve" ne može čovek nikad da se navikne, uvek mu se kao prvi put bolno zavežu creva od gađenja - Zoran Điniđić je bešto neuporedivo najbolje što se Srbiji dogodilo, i jedino što je u celini vredno, čemu nema šta da se doda ni oduzme. Iz straha da neosetno ne skliznem u idolopoklonstvo godinama "čuljim uši" na svaki onaj znak "ali i on je bio samo čovek, imao je i on svojih mana"...ali posle toga ništa, ili se samo preskoči na drugu temu, ili se izvali laž, koja je ovde, jer dolazi od "poštovalaca" paušalna, dok su za konkretne laži zaduženi šešeljo-koštuničevci. Ako važe kriterijumi koji inače važe za nas ljude - ja nemam šta da mu zamerim, čak i da hoću da cepidlačim...
Inteligencija, obrazovanje, elokvencija, duh, energija, širina pogleda, vizija, postojanost, brzina, odanost, poštenje, radinost...to je sve imao na nivou čiju visinu nijedan čovek nije dostigao. Njegov genije je i druge podizao na visine kojih nisu ni bili svesni - npr Čeda "Zoranov" i Čeda "svoj, Čedin" su dva - nebo i zemlja - čoveka.
Njegove filozofkse anallize marksizma su vredne koliko i Hajekove, a o Titu i "našem" komunizmu niko nije znao više i bolje.
Njegov liberalizam je bio pravi, urođen, on je i svoj lični život živeo kao liberal.
Svaki dan je govorio o ličnoj odgovornosti, o rezultatu kao meri svakog angažovanja, o tome da smo Srbija mi pojedinci, da neka svako očisti svoje dvorište pa onda da vidimo da li nas svet mrzi...
(izlet u anarhizam, ako je zaista moguće da ta naklapanja nekome nisu dosadila - je ništa više nego potvrda jedne mladosti toga doba, uostalom bez te svoje borbene i revolucionarne komponente anarhizam teorijski nije mnogo udaljen od liberalizma).
Privatizaciju socijalističkih preduzeća je taj "levičar i socijalista" zasnovao na pravim tržišnim principima, i taj posao je za kratko vreme urađen besprekorno, već "sutra" su ta preduzeća počela da rade...USS-Železara je pravi privatizacioni biser, pa i ovo što još nekako trangelja, zasniva se na Đinđićevoj privatizaciji.
Uspotsavljanje sistema, finansijska disciplina, podsticanje preduztetništva i samoinicijative, sloboda medija, svest o značaju transfera tehnologije i znanja, poslovne kulture i morala, brzo popravljanje materijalnog položaja populacije da bi se reformama uopšte dala šansa...a sve u uslovoma stalnog vrdanja od metka i 24 sata neviđenog prljavog pritiska, gde su "dosovski" mediji bili zluradi a tabloidi ubilački...
Pre toga je organizovao najslobodniju i najefikasniju političku partiju koju je Srbija ikad imala i koja je mogla da se meri sa najboljima u svetu.
Na vlasti, niko ga se nije bojao, ali smo zato brzo zloupotrebili tu slobodu od vlasti (jer nikad nismo ni znali šta je sloboda, niti nam je trebala) - pa su "sledbenici" u ophođenju s njim u medijima bili drski ili češće bezobrazni, a neprijatelji otvoreno ubilački nastrojeni, uglavnom jedva da je uspevao da izloži deo nepresušnog idejnog bogatstva od stalnih kleveta, sumnjičenja, besmislenih optužbi.
Spontan nastup i konverzacija koja je obezoružavala strane sagovornike navikle na političke tuta-mute iz Srbije, kao na nešto obavezno i garantovano.
Sve u svemu, čovek koji tako mrzi Zorana Đinđića je komunista, u to nema sumnje, teška komunjara, jer silina te mržnje izbija iz besa zbog neuverljivosti laži da je liberal, što ne može ni sebe ni druge da ubedi u tu laž.
Svrstati se u kuso i repato protiv Zorana Đinđića, uživati u najgnusnijem od svih zločina - pa ko to može, kakvi su to ljudi - to je jedno od najvažnijih pitanja za ovo društvo. Nikakvi protesti neće nam pomoći bez odgovora na to pitanje.

Milan said...



Samo jedna mala ispravka, u ovom fenomenalnom tekstu- On pre toga nije 'organizovao najslobodniju i najefikasniju političku partiju koju je Srbija ikad imala' (buhahahahahahhhaha); on je tu stranku oteo Micunovicu, uz svesrdnu poimoc Milosevica i srpske Sluzbe. Dakle ne 'organizovao', nego 'oteo'. Posle toga je isto uz pomoc Sluzbe odrzao tu stranku kada je clanstvo htelo da ga Vuksanovic istera.


Elem, na stranu to sto samo potpuni ekonomski analfabeta moze da prica o 'privatizaciji' potpunog raspalog gubitasa poput Zelezare, u nekakav klasican hibrid modernog ekonomskog blata, sa sve subvencijama kao u doba Tita, ili evropskih celicana, ili bilo cega bitnog u ekonomiji posle WW2. Na stranu sve to, ja te zaista molim da napises isto ovako nesto o Danici Grujicic. Ili o Nil DeGras Tajsonu. Ili o jos nekim takvim 'intelektualnim gromadama', koji ne bi umeli da intelektualno opisu ni funkcionisanje kioska sa brzom hranom u danasnjoj ekonomiji i zivotu.


I molim te da smaras o levicarskim mediokritetima poput Zorana Djindjica na drugom mestu, a ne na tekstu o preminulom gospodinu Prokopijevicu, koji je za Djindjica bio intelektualac pa puta 100. A o manirima necu ni da pricam, jer je uvreda za gospodina Prokopijevica reci da je samo 1000 pouta veci gospodin od Djindjica, jedne klasicne Udbaske ustve, koji se odusevljavao Sluzbama i toj sferi zivota svake sekunde svog zivota.

Živomir Savić said...

Jesi ti probao nekad u životu da zineš a da ne slažeš, da vidiš kako to izgleda...sumnjam, ti jesi glup ali si neuporedivo više zao i pokvaren...

Milan said...

Povraca mi se od tvog morala, ali onako stvarno.

Znaci tebi je moralna gromada jedan politicar zeljan vlasti, covek koji je cak i po prirodi svog posla imao toliko kontakata i dilova sa Sluzbama; a jedan mislilac i nezavisni ekonomista koji u zivotu nije imamo sastanak sa bilo kojim delom bilo koje Sluzbe ti je moralno ispod njega. Cak i da ostavimo na stranu njegove levicarske ideale, kao sto su porezi i regulacija.

Covece, kako se meni povraca od tog vaseg modernog levicarskog morala, tvog i Djindjicevog.

Uzivajte.

Speaker said...

@Milan Stefanović
O Đinđićevom političkom bekgraundu i stavovima mislim, možda manje ekstrmno i intenzivno, ali svakako manje-više isto što i vi :) Međutim, za razliku od vas ja ga izuzetno poštujem, jer je zemlja takva kakva je i konkurencija među njenim vođama takođe, mislim da uprkos svemu tome, ipak niko nije jako dugo, od pre drugog ili čak prvog svetskog rata, uradio tako mnogo pozitivnihstvari za ovu zemlju za tako kratko vreme. Ne možete da sudite srpske političke lidere po aršinu Singapura ili SAD, bolji odoše boljima, a nama jedva i jedan Đinđić dopade. Drugi razlog za respekt, čak i da nije uradio koliko je uradio (sav kakav takav privredni rast za vreme Koštunicinog vakta vozio se na Đinđićeve tri godine), jeste činjenica da je za svoju viziju Srbije, koliko god da se razlikuje od moje, najbukvalnije položio život, ja za takve stvari imam repsekta i pijeteta, ako za mnoge druge i iskazujem izvesan deficit u tom smislu :)

Živomir Savić said...

@Milan Stefanović
Kao što bog više poštuje ateiste, nego prepredene, egoistične vernike, kreveljnike koji mu lažno zahvaljuju za sva zla koja im nanosi, slično je i sa frazom - o mrtvima sve najbolje...
Prokopijeviću, ne veruj milanima stefanovićima, oni i sami sebe mrze od podne...samo te zloupotrebljavaju za iskaljivanje mržnje prema Zoranu Đinđiću, koji je bio mnogo bolji od tebe Prokopijeviću, ali to nije smelo da te vređa, on je bio bolji od svih nas, i to nas je radovalo, ako smo bili normalni, kao što se ni Ajnštajnovi savremenici nisu merili s njim i mrzeli ga, ako su bili normalni.
Ima još nešto što razotkriva potuljenog levičara stefanovića, što za simbol zla obavezno koristi "pojam" Hitler - nikad Lenjin i Staljin, koji tako decenijama ostaju skriveni u podrumima jataka stefanovića, čekajući da predmet zastari...

Milan said...

Kako jedan levicar moze da bude bolji od Prokopijevica, to je cak i logicka greska, u takvom stavu. Stani, ti ozbiljno ne vidis koliki je levicar bio Djindjic? Ali ono, ozbiljno? Buhahahahahahahahahahahahahahahaha.

A naravno da nije tesko biti bolji od Djindjica, bukvalno svaki vlasnik svake firme koja se bori protiv konkurencije i drzave na trzistu je bio bolji od Djindjica. Svako ko pokusava da izbegne porez je bio bolji od Djindjica. Svako ko pokusa da bude lekar bez diplome medicinskog fakulteta je bolji od Djindjica. Svako ko podmiti saobracajnog pandura da ga ne kazni je bolji od Djindjica, itd. To sto je bio Djindjic, covek koji je grebao da bi dobio drzavnu moc, to ne samo sto je tehnicki lako, to je moralno dno. Daj ti bato kreni u trzisnu nepravednu utakmicu protiv drzave i bande njenih agenata, to je ono sto je zaista tesko. Djindjic u zivotu verovatno nije radio pravi posao (kao i vecina levicara modernog evropskog tipa. Ne znam samo da li je tacno ono sto onaj marksisticki ludak Duci Simonovic prica da je bio svercer u Nemackoj; ako jeste, to je jedini pravi posao koji je Djindjic u zivotu radio), svaka celija njegovog tela je bila levicarska, njegov moral je levicarski, sve na njemu i u njemu je bilo levicarsko.

Izmedju ostalog taj duel sa Seseljem u REX-u vrlo dobro pokazuje Djindjicevo levicarsko shvatanje zivota i drustva, i pokazuje da on nema pojma o slobodnom trzistu i ekonomiji. Kada se iz istog odstrane Seseljeva nacionalisticka klovnovska lupetanja, i kada se intelektualno skoncentrises da razumes dva coveka i njihove stavove o drustvu i ekonomiji, ti vrlo dobro vidis koliko Seselj bolje razume slobodno trziste od Djindjica. I to je ono sto je i presmesno, a i tuzno- jedan klovn Seselj, koji se u zivotu i nije bavio tim temama, vec nekim nacionalistickim i pravnim bezvezarijama, bolje razume ekonomiju od 'pragmaticnog Djindjica'. Urnebes.

Speaker said...

Aman bre ljudi, pravi ste libertarijanci, :) svađate se kao piljarice u komentarima na tekst koji je pijetno podsećanje na jednog finog i pametnog čoveka koji je netom napustio ovu planetu :)

Navuhodonosor said...

Milan Stefanovic said...
kao i vecina levicara modernog evropskog tipa. Ne znam samo da li je tacno ono sto onaj marksisticki ludak Duci Simonovic prica da je bio svercer u Nemackoj; ako jeste, to je jedini pravi posao koji je Djindjic u zivotu radio

Sredinom osamdesetih se bavio preprodajom kompjuterski upravljanih mašina za šivenje. :)
https://www.youtube.com/watch?v=fuypcCvtcW4&feature=youtu.be&t=940

Navuhodonosor said...

Ne, u stvari Nemci su tada kupovali nove kompjuterski upravljane mašine za šivenje, a Đinđić je kupovao odbačene industrijske mašine za šivenje po niskoj ceni, šminkao ih i sa saradnicima ih preprodavao u Jugoslaviji i Turskoj po višoj ceni.

Navuhodonosor said...

Verovatno je to bio neki biznis nalik svim ovim placevima što dovoze aute iz Nemačke: kupe recimo neku odbačenu Astru koja je prešla 400.000km za 2.500 evra, našminkaju je, vrate joj kilometražu na 150.000-180.000km, promene papučice na gasu, kočnici i kvačilu, očiste je i operu kompletno (i motor i sedišta) i odrade još neka sitna kozmetička doterivanja i onda ovde traže kupca koji će za taj isti auto da im plati 4.000 evra. :)

mirjana malbaša said...

Đinđića je ubio, veći liberal, po nekima tu- šešelj jer dokaz je i da se dobrovoljno prijavio uoči atentata i sablje za odlazak u hag, pa ako i jest liberalizam ta sloboda da uskratiš nekom život, da bi svoj razmahao, onda jest đinđić loš liberal ali je zato veliki čovjek, veliki, koji opravdao obraz mnogim srbima nakon one propalice bankara i veleizdajnika komunizma, sm i njegove fejk lijeve mire marković, vs gramzive crvene aristokracije i karijerista infiltriranih u Partiju osamdesetih