Pages

20 December 2016

Sve nam je ukrao

Jednom davno, još tokom 1990ih, Vojislav Koštunica se žalio u nekom intervjuu kako su srpski komunisti preuzeli sve programske ideje od njih, "autentičnih"nacionalista. Novinar s kojim je razgovarao, naslovio je intervju frazom koja će postati u narednim godinama u kuloarima nas, odnarođenih NATO špijuna i mundijalista, omiljena krilatica za srpadanje sa "nacošima" i njihovim nevoljama i duševnim patnjama: "Sve su nam ukrali". Jadni Koštunica i Čavoški, Sloba im opljačkao "intelektualni kapital". Ideje Jugoslavije kao "tamnice Srba", avnojevskih granica kao komunističke anti-srpske zavere, Tito ustaša, "pobednici u ratu gubitnici u miru" - kakav je to način da jedan običan komunistički aparatčik bez pedigrea u krugovima oko Dobrice Ćosića, Francuske 7 i Simine 9a, koji nas je, štaviše, do pre koju godinu proganjao zbog ovakvih ideja, sada preuzme svu tu dubinsku mudrost i izgradi svoju karijeru na njoj?

Ovaj proces prestrojavanja bivših komunista ka etno-nacionalizmu, čiji je balkanski paragon bio Milošević, mogao se još tada, tokom 1990ih, videti u celoj istočnoj Evropi, premda je bio mnogo manje dramatičan nego danas. Poljski filozof i vodeći disident Adam Mihnjik napisao je još tada stvar koju sam ja oduvek smatrao najboljim mogućim opisom istočnoevropskog nacionalizma i ksenofobije: "nacionalizam je poslednji stadijum komunizma". Posmatrajući poljske ekvivalente Koštunice i Čavoškog, on je zaključio da nacionalistička halabuka predstavlja samo poslednju malignu transformaciju komunističkog kolektivizma, poslednju farsičnu iteraciju Hajekove spoznaje da je "fašizam stadijum u koji društvo stigne kad se pokaže da je socijalizam bio iluzija". Iz tog razloga mi se oduvek činila površnom i kontraproduktivnom borba mnogih ljudi iz "građanske opcije" u Srbiji, protiv Miloševića i njegovog režima kao "nacionalističkih". Prosto, bila je reč o starom komunističkom režimu koji je u novim uslovima samo morao da promeni svoju legitimacijsku osnovu. Kao što je Staljin učinio u jesen 1941 kada je Hitler stigao na 100 km od Moskve...

U međuvremenu, ironija istorije nam je priredila još jedno blisko sučeljavanje nacionalizma i socijalizma na Zapadu, samo što se to sučeljavanje i "uzajamno artikulisanje" tamo, izgleda, odvija u suprotnom smeru od istočnoevropskog: svedočimo, naime, upečatljivom usponu takozvnaih "ektremno desnih" stranaka i pokreta, koji izgleda da "kradu" ideologiju od levičara, a ne obrnuto: od gospođe Le Pen u Francuskoj, Nigela Faragea u Britaniji, AfD u Nemačkoj, Hofera u Austriji, onog klovna-pevača (ili šta li je već) u Italiji pa sve do novog američkog predsednika, Donalda Trumpa, nova internacionala post-modernog etno-fašizma se formira, koja kombinuje anti-imigrantski i ksenofobični impuls sa ekonomskim etatizmom starih levičara. Umesto socijalne države blagostanja iz prošlosti, nazočimo sada vaspostavljanju "nacionalne" zaštitničke države blagostanja, u korist "starosedelaca", a protiv imigranta i manjinaca.

Prošlog meseca u britanskom Guardianu sam pročitao članak koji je se bavio ovom neobičnom transformacijom. Članak je bio nešto najbliže mom starom, kultnom Koštuničinom "Sve su nam ukrali" intervjuu iz 1990-ih, samo sa obrunutim ulogama: engleski levičari se ovde žale upravo na to da su ekstremni nacionalisti "ukrali" (doslovce) socijalni program stare levice, i rebrendirali ga kao nacionalistički, te preotimaju time glasače od starih socijal-demokratskih stranaka. Podnaslov članka je bio: "Širom kontinenta, desničarski populisti su preuzeli kontrolu političkog dijaloga. Kako su uspeli to da urade? Tako štu su ukrali jezik, teme i glasače stare levice".

Donald Trump je možda najdramatičnija ilustracija sveprisutnosti ovog trenda, upravo zato što dolazi iz zemlje za koju su mnogi (uključujući i mene) verovali da je znatno imunija na ove trendove fašizacije nego Evropa. Time je njegov "blend" postideološkog "populizma" i ksenofobije sa oslanjanjem na jaku državu zanimljiviji za proučavanje.

Trump je klasični predstavnik nove ksenofobične "desnice" i kao takav vodeći i do sada najuticajniji promoter fatalne evropeizacije američke politike. Bilo je i ranije u američkoj politici populističkih demagoga evropskog tipa koji su kombinovali etnički nacionalizam sa zaklinjanjem u jaku državu blagostanja (primeri Ross Perrota i Pata Buchanana) ali ni jedan od njih nije došao ni blizu mesta predsednika. Trump oličava sve karakteristične crte evropskog populizma: ksenofobija, retorika protiv imigranata, pizma na slobodnu trgovinu i zagovaranje protekcionizma i poništavanja međunarodnih ugovora o slobodnoj trgovini (u Trumpovom slučaju NAFTAe i TPPa), i agresivno obnavljanje kompromitovane kejnzijanske "industrijske politike" koju su čak i levičari napustili; a na drugoj strani, tu su obećanja darežljive države blagostanja "za nas domaće", protivljenje bilo kakvim reformama državnog penzionog i zdravstvenog sistema (Trumpova stalna obećanja da on neće dozvoliti smanjenje penzionih beneficija, kao i da će obezbediti da država plati da svako ima zdravstveno osiguranje). Još jedna karakteristika ovog novog populizma, vrlo naglašena kod Trumpa, je poza "pragmatizma" i kritika "ideologa" - vrlo poznata fašistička ideološka žvaka, još od Musolinija: fašista nije dosadni ideolog koji se raspravlja u parlamentarnim brbljaonicama sa buržoaskim ideolozima nego praktičan čovek jake volje koji preuzima stvar u svoje ruke i "rešava probleme" (vozovi uvek "idu na vreme" u fašističkoj utopiji).

U Trumpoovom slučaju ova fašistička "pragmatička" ideologema je upotpunjena, i amplifikovana činjenicom da je on potpuni ignoramus, čovek koji bukvalno nema pojma ni o čemu: on misli da sudije u Americi "potpisuju zakone" ("sign bills"), ne zna šta je nuklearna trijada, zaklinje se da će da štiti član 12 Ustava (Ustav ima 7 članova)  itd. Naizgled paradokaslno, ovaj intelektualni primitivizam je deo Trumpove atraktivnosti za jedan deo birača, na sličan način na koji je cirkuzantski nastup Bogoljub Karića, sa njegovim nekoherentnim mumlanjem, namerno naglašenim "južnim akcentom", salatama i sličnom ikonografijom bio popularan kod jednog dela srpskih birača. Trump koji je je "otvoren" i koji "kaže kako jeste" je u neku ruku američki Bogoljub Karić,

Ali ima kod Trumpa još jedan mračniji element za koji takođe imamo presedan u Srbiji: njegova gotovo opscena vulgarnost, kao i odsustvo bazičnih ljudskih i džentlmenskih manira (podsmevanje hendikepiranim osobama, sirovi seksizam, rasistički ispadi, podržavanje nasilja na mitinzima, besprizorni cinizam i otvoreno laganje "bez blama") čine ga vrlo sličnim Vojislavu Šešelju, samo bez Šešeljevih retoričkih veština i "intelektualne" ambicije: svojim skučenim vokabularom i konceptualnim aparatom (neke analize su pokazale da Trump ne koristi mnogo više od 500 reči), odustvom sposobnosti da sastavi jednu koherentnu rečenicu na engleskom jeziku, kao i svojim muljatorskim talentom i vulgarnim odsustvom stila (pogledajte njegova zlatna kupatila dostojna balkanskih "bizmismena"), Trump zaista najviše liči na Bogoljuba Karića, uz dodatak Šešeljeve kriminogene i siledžijske malignosti.

No ova, kako bi Putin rekao, "živopisna" crta Trumpove ličnosti nije najvažnija. Fascinirani Trumpovom upečatljivom spoljašnjom stranom, kritičari gube iz vida glavnu stvar, a to je njegov autoritarni politički instinkt. Trump u svemu vidi zaveru neprijatelja Amerike koju oni sprovode slobodnom trgovinom i "otimanjem naših radnih mesta" čemu se ima stati na kraju "čvrstom rukom" kući. Fascinacija čvrstom rukom, snagom i moći, i autoritarnom politikom je konstanta koju kod njega možete pratiti od 1980ih naovamo. Još 1988 on je zakupio celu stranu u New York Timesu da bi se žalio na "slabo liderstvo" Ronalda Reagana koji dozvoljava da Japanci otimaju naša radna mesta i uništavaju američku automobilsku industriju. Već decenijama, kao pokvarena ploča, on ponavlja istu tu priču, samo se predsednici i spoljni neprijatelji menjaju, ali zavera poganih stranaca i saučestvovanje američkih vlasti ostaju konstanti. Zamislite psihologiju čoveka kome je Ronald Reagan bio "slab lider".

Evo još detalja. U jednom intervjuu iz 1980ih Trump je kritikovao Gorbačova što previše povlađuje tim svojim robovima, umesto da zavede "čvrstu ruku" i prekine anarhiju koja vlada u zemlji. Dakle, sve što je Trump video u SSSR u drugoj polovini 1980ih bio je haos i odsustvo reda i discipline - ne podrivanje komunizma i šansu za oslobađanje ruskog i ostalih istočnoevropskih naroda od komunističke diktature. Razmislite o tome. U jednom drugom intervju iz ranih 1990ih, na pitanje šta misli o protestima na Tjenanmenu koje su kineski komunisti ugušili masovno izgazivši demonstrante tenkovima, Trump je rekao da su crveni drugovi "umalo upropastili stvar" (" almost screwed everything up") ali da su se onda prizvali pameti i zaveli red. Imate tako američkog predsednika koji u Tjenanmen protestima kineskih studenata za slobodu i demokratiju vidi samo "nerede" (riots), i podržava akciju kriminalne, diktatorske vlasti da tenkovima uguši te "nerede". Treba li ikoga da čudi Trumpovo divljenje za Vladimira Putina, koga on naziva "velikim liderom"? Putin je sve ono što bi Trump želeo da bude, ali što, kako zbog svoje lične nekompetencije tako i zbog i ograničenja koja takvoj ambiciji postavlja američki ustavni sistem, nikada (nadati se!) neće biti u stanju da sprovede: da kontroliše "čvrstom rukom" celu ekonomiju, konfiskuje i otima privatnu imovinu političkih neposlušnika, zatvara (ili likvidira) novinare koji ga "kleveću" itd. Na pitanje jednog novinara kako može da podržava Putina kada ovaj ubija političke protivnike, recimo Litvninenka i Njemcova, on je odovorio da i Obama "ubija dosta naokolo". Suočeni smo tako sa američkim predsednikom koji ne vidi moralnu razliku između ubijanja terorista dronovima u ratu i trovanja političkih protivnika radioaktivnim polonijumom.

Ovo sam sve napisao iz prostog razloga što postoji jedna pobožna nada, jedno očekivanje kod ljudi na američkoj desnici koji nemaju nikakvih iluzija o Trumpu, ali veruju da će on makar svojim agresivnim, autokratskim stilom "prodrmati Vašington" i razmontirati etabliranu administrativnu državu. U prilog ovakvoj nadi idu neka od imenovanja koja je Trump napravio u svom kabinetu: bivši guverner Teskasa Rick Perry postavljen je za sekretara za energiju. čovek kji se zalaže za ukidanje ovog ministarstva (!), zagovara slobodno tržište i čak je napisao knjigu o federalizmu sa tipične teksaške i južnjačke tačke gledišta. Sekretari za obrazovanje i zdravstvo su isto tako odlični i obećavaju da će sprovesti proram vaučera u školstvu, kao i ukinuti Obamacare i zameniti ga više pro-tržišnom alternativom. Direktor EPA je političar iz Oklahome koji je proveo poslednjih pet godina tužeći EPA (!) i glavni cilj mu je eliminisanje Obaminih klimatskih inicijativa i smanjenje moći EPA. Sekretar za rad je milijarder koji je proveo karijeru tukući se sa sindikatima i jedini program mu je kako da im stane na rep. Koliko god bio svestan opasnosti koju po američku demokratiju ali i po konzervatvno-libertarijansku političku ideju u Americi predstavlja Trump i njegov pokret, ne mogu da ne budem makar malo zadovoljan kad vidim totalnu paniku među američkim levičarima da će Trump da napravi "reakcionarnu kontrarevoluciju", da poništi sve što su oni napravili od NjuDila, Velikog društva do Obamacarea, i vaspostavi 19-vekovnu verziju divljeg laissez-faire.

Upravo zato mislim da ne postoji veća greška od potpirivanja ovakvih iluzija od strane ljudi na desnici. Trump je autoritarac, populistički demagog evropskog stila zaljubljen u moć i državu, a ne američki konzervativni borac poput estalbišmenta poput Reagana ili Goldwatera. On ne veruje u američki ustavni poredak, slobodno tržište ni dobre tradicije slobode - on veruje samo u sebe i svoju neograničenu moć. Ako nas istorijski iskustvo u ovom domenu išta uči onda je to da populistički demagozi tog tipa nikada nisu slobodno-tržišni reformatori.

Tačno je da su kadrovi važni, ali je još važnije kakav je predsednik i kakva je njegova agenda. Bilo kakva, i najmanje radikalna, akcija smanjenja državne moću u Vašingtonu će biti nepopularna, i zahtevati od predsednika i njegovog tima da plate veliki politički trošak za bilo šta što preduzmu, a što remeti postojeću raspodelu resursa i šećerlema. Predsednik mora da se izloži riziku da izgubi sledeće izbore, a u najmanju ruku midterm izbore 2018 godine u Kongresu (kao što je Obama svesno preuzeo rizik 2009 sa Obamacareom i neslavno izgubio 2010 i bio okrivljen za taj poraz). Da li vam Trump liči na čoveka koji bi bio u stanju da založi svoj politički kapital za bilo šta što će ga makar kratkoročno učiniti vrlo nepopularnim kod birača? On bio morao da veruje u nešto da bi tako šta uradio. Ali, Trump je "pragmatista" koji ne veruje ni u šta (što njegove pristalice ponosno ističu kao "vrlinu"), i koji ima instinkt da je država uvek rešenje svakog problema. Koji motiv on može da ima da podržava stvari koje će ga sigurno učiniti nepopularnim?

Ništa od ovoga nije teorija nego realnost. Pogledajte samo Trumpova predizborna obećanja i retoriku, i pogledajte njegovo ponašanje od kad je izabran i sve je jasno. Njegove glavne teme u kampanji su bile izgradnja fizičkog zida prema Meksiku da sreči tamošnje "silovatelje i ubice" da preplave Ameriku, i uspostava protekcionističkog ekonomskog zida prema spoljnjem svetu da spreči strane ekonomske agresore i silovatelje (prevashodno Kineze) da otimaju američka "radna mesta". Prvog dana u ofisu obećao je da će poništiti TPP, ugovor o slobodnoj trgovini sa zemljama pacifičkog regiona. Zatim, jedno od glavnih obećanja je projekat "ulaganja u infrastrukturu" težak trilion dolara (1 000 milijardi), koji je klasična demokratska šema kreiranja "prosperiteta" otvaranjem fiktivnih radnih mesta o trošku poreskog obveznika. Trumpov doglavnik Steve Banon se hvali kako će to da bude novi New Deal koji će da raskrsti sa konzervativnom ortodoksijom kontrole budžeta i potrošnje. Po novim izveštajima medija, Trump je već u dosluhu sa demokratima u Senatu, i njihovim novim vođom Chuckom Schumerom, koji još nisu videli program državne potrošnje koji im se nije svideo, i koji će skoro sigurno glasati za ovu Trumpovu sumanutu inicijativu. Od bilo kakvih reformi programa socijalnog osiguranja nema ništa; štaviše Trump je vodio kampanju na očuvanju Social security i Medicare ovakvim kakvi jesu i čak predlagao (pod uticajem svoje socijalističke ćerke Ivanke) novu redsitribuciju za childcare. I tako dalje i tako dalje.

Mislim da je potpuno jasno da oni se koji veruju da će Trump voditi konzervativnu ekonomsku politiku zanose vrlo smešnim iluzijama. Trump će uraditi samo ono što njemu lično donosi popularnost, i ništa više. U ovom trenutku još nije rekao šta će uraditi po pitanju Obaminih incijativa u domenu "klimatskih promena" ali ne sumnjajte da ako ga neko ubedi da će izgledati kao faca i da će ga svi voleti i aplaudirati mu ako pokaže "liderstvo u toj oblasti", da će svi ovi desničari koje se sada kao muve okupljaju oko njegove administracije u sekundi biti pušteni niz vodu bez trunke oklevanja. Njegova pomenuta ćerka je veliki fanatik Al Goreove "vizije" i planira da svoju povlašćenu poziciju koristi da gura ovu inicijativu. Da li kukavni klimatski skeptici koji sada aplaudiraju Trumpu zausta veruju da će on, apsolutni cinik i ignoramus, biti odan njihovim "idejama" više nego svojoj popularnosti i nagovorima svoje ćerke?

Trump nema nikakve ideje, ali ima istinkte autoritarca. Stoga je on mnogo bliži demokratima nego konzervativcima, jer su demokrati stranka autoritarizma i državnog inžinjeringa. Nije slučajno da je glasač Bernie Sandersa ekonomski vrlo blizak glasaču Donalda Trumpa, skoro u svakom detalju, od protekcionizma, preko države blagostanja, do subvencija. Trump je verovatno jedna od najboljih ilustracija procesa koji novinari Guardiana žale pod imenom "krađe" levičarskih ideja od strane ekstremne desnice. Za godinu ili dve, možda i pre, videćete među američkim levičarima verovatno kombinaciju pohvala Trumpu što je odstupio od "konzervativne ortodoksije" i prihvatio etatizam, i očajnih žalbi ala Guardian ili Koštunica: "Sve nam je ukrao".oliti

17 comments:

Milan Ćirković said...

Vrlo solidan tekst, Ivane, uz izuzetak ova dva paragrafa pri kraju gde provlacite standardno besmisleno poricanje klimatskih promena, ali dobro, svako ima neku svoju slepu mrlju, necu ovde da Vas kritikujem zbog toga. Dobro ste uocili budalastine morona koštunice i njegovu dubinsku simbiozu sa komunjizmom protiv kojeg se, navodno, borio iz svoje udobne kvazidisidentske kancelarije i fotelje. Takodje je potpuno nesporno da su glasači Trampa i Sandersa gotovo identična grupacija; sve su ekstremne demagogije i populizmi jako slični, od atinskog kožara Kleona do Trampa.

Hvala takodje što ste pomenuli Adama Mihnjika. I von Mises i Hayek su gajili sličnu odbojnost prema nacionalizmu, zato što su razumeli da je nacionalizam i njegov atak na slobodnu trgovinu po štetnosti i nemoralu sličan komunizmu i njegovom ataku na privatnu svojinu. Kapitalizam ne može postojati bez i privatne svojine i slobodne trgovine. Ovi novokomponovani demagozi 21. veka su udarili na slobodnu trgovinu kao na lakšu metu, ali nimalo ne sumnjam da će, ako im se dopusti da ojačaju, udariti i na privatnu svojinu.

Unknown said...

Ivane

Samo da se nadovezem na ovo što je Milan pomenuo vezano za klimatske promjene i vas skepticizam s tim u vezi. Zamolio bih vas da pročitate knjige od Eda Wilsona, poslednju Half-Earth Our planet's fight for life ili stariju The future of life. Stariju vjerovatno imate i na netu. U njoj možete naći i dobar izmišljen razgovor izmedju ekonomiste i ekologa, zatim kritiku subvencija itd. U drugoj podršku slobodnom tržištu itd. Bilo bi lijepo da se informišete od strane onih koji su najbolji u svojim poljima, pa nakon toga možete ili ne morate da se složite sa njihovim praktičnim rešenjima. Takodje bi bilo lijepo da naučite kako eko problemi postoje pa bi kasnije bilo mnogo lakše razgovarati kako i na koji način rjesavati ogromne ekološke katastrofe.

Sve ostale u tekstu je odlično.

Ivan Jankovic said...

Milane,
hvala na komentaru. Sto se tice klimatskih promena, posto je to marginalno pitanje za ovaj tekst mozemo ga ostaviti po strani i "sloziti se da se ne slazemo".

Borise,
o klimatskim promenama ja sam se informisao upravo "kod najboljih". Nisam preko noci formirao svoje misljenje o tome nego posle mnogih meseci i zapravo godina studiranja problema, sa ekonomske ali cak i naucne strane. Neki od autora koje sam ja citao i koje i vama preporucujem su: Richard Lidzen, Roy Spencer, John Christie, Steve McIntyre, Ross McKitrick, Patrick Michaels.

Unknown said...
This comment has been removed by the author.
Unknown said...

Ivane

Pratim Cato institute, tako da sam i ocekivao da cete pomenuti neke od ovih gore ljudi.

Ivane ekologe, gdje su oni, sto se kod njih ne informisete, oni su prva linija naucnika koja gleda posledice divljanja ljudske kuge i kod kojih postoji koncenzus. Ekoloski problemi su mnogo, mnogo slozeniji, da bi se samo raspravljalo kroz klimatske i meteoroloske studije. Da li vi stvarno mislite da populacija i ako stope rasta opadaju moze rasti po ovoj stopi bez ikakvog poremecaja za okolinu kada se uzme u obzir koliko biljnih i zivotinjskih vrsta nestane svaki dan. Pa mi nismo ni blizu toga da stvorimo vjestacke ekoloske nise, niti znamo da li bi uopste bile pogodne za zivotinjske i biljne vrste, jedina mogucnost je da ih sacuvamo, pola ljudima, pola zivotinjama i biljkama. Edvard Wilson, Paul Ehrlich, Glann Barry, Jane Goodal, David Atenborough itd. Ed Wilson je proveo vise godina u prirodi nego sto neki od gore pobrojanih uopste imaju godina, bez obzira sto su mladji 11 ili 12:-)

Roy Spencer je po vama ozbiljan naucnik pogotovo kad pise ovakve gluposti:

In TCS Daily, Spencer wrote, "Twenty years ago, as a PhD scientist, I intensely studied the evolution versus intelligent design controversy for about two years. And finally, despite my previous acceptance of evolutionary theory as 'fact,' I came to the realization that intelligent design, as a theory of origins, is no more religious, and no less scientific, than evolutionism. In the scientific community, I am not alone. There are many fine books out there on the subject. Curiously, most of the books are written by scientists who lost faith in evolution as adults, after they learned how to apply the analytical tools they were taught in college."[42] In the book The Evolution Crisis, Spencer wrote, "I finally became convinced that the theory of creation actually had a much better scientific basis than the theory of evolution, for the creation model was actually better able to explain the physical and biological complexity in the world. [...] Science has startled us with its many discoveries and advances, but it has hit a brick wall in its attempt to rid itself of the need for a creator and designer."[43]

Climatologist Patrick Michaels has defended Spencer, arguing that his religious beliefs have nothing to do with his climate change research.

Jos ga Patrick Michaels brani kako njegova vjerska uvjerenja nemaju veze sa njegovim istrazivanjima klimatskih promjena, jednostavno neozbiljno.

Mada mogli bi i malo izvan Cato naucnika da se informisete:-)

Volio bih da i Milan kaze nekoliko recenica:-)

Slaviša Tasić said...

Ali Paul Ehrlich autoritet.

Unknown said...

Slavisa

Zbog cega nije autoritet u ekologiji? Zbog knjige kao sto su The population bomb ili?

Milan Ćirković said...

Ja stvarno ne bih na ovu temu ovde, napisacu zaseban blog (kad uzmognem), pa cemo tamo diskutovati. Mislim da je ipak za diskusiju o ovom tekstu vazniji Ivanov uvid da je populizam zaista kradja LOSIH ideja i slabo svesnih glasaca sa jednog na drugi kraj ekstremistickog i mracnjackog dela spektra na drugi.

Ono sto u neku ruku povezuje te teme jeste sto nova administracija ima sve izglede da bude najvise suprotstavljena naucnom i tehnoloskom napretku ikada. Sama ideja da ce se "vratiti poslovi" koji nisu izgubljeni zbog Zlih Kineza, nego zbog automatizacije i robotizacije (sto je cak i Branko Milanovic shvatio ovih dana!) najavljuje jednu vrstu institucionalizovanog ludizma i anti-tehnoloske orijentacije. Cinjenica da osim Petera Thiela, koji je slican autoritarni karakter i kako sam kaze u jednom intervjuu, cesto odlucuje "na osnovu instinkta", nijedan ozbiljan tehnoloski preduzetnik nije pruzio podrsku trampizmu takodje govori u prilog tome. Trampov izbor education secretary, kao i ne-izbor (a izvori kazu da nema ni vetting-a,tj. priprema) science advisor-a, odnosno shefa OSTP, govori u prilog tome. Ironija je da to znaci da ce John Holdren verovatno ostati najdugotrajniji "rep" Obamine administracije, mada mu je record daleko od briljantnog. Prica se da moze da se desi da Charlie Bolden ostane administrator Nase bar jos neko vreme, posto izgleda da se niko od velikih alt-right "stratega" nesto ne jagmi za to mesto. (A rumour-mill kaze i da je Trampu ili nekom iz njegove najblize okoline prijao put-down koji je Bolden priredio Tedu Cruzu u vreme kad je ovaj kao predsedavajuci senatskog potkomiteta ispitivao rad Nase.)

Unknown said...

Ok, Milane napisite vi blog kad budete imali vremena, da ne prebacujemo diskusiju ovde.


Ivan Jankovic said...

Borise,
to sta Spencer kaze o evoluciji je apsolutno irelevantno sta on kaze o meteorologiji i klimatologiji gde je ekspert. On je Od NASAe dobio najvisu medalju za dopronis razvoju satelitskog monitoringa klime, ako i njegov prijatelj John Christy. Ako prihvatimo vas argument o Spenceru i evoluciji cemu nas to vodi: Einstein je verovao da je socijalizam superioran ekonomski sistem u odnosu na kapitalizam; to nas, nadam se, nece navesti da tvrdimo da je opsta teorija relativnosti zato glupost. Isto tako Spencerova uverenja o evoluciji ne kazu nam nist ao relevantnosti njeovih teorija o negativnom feedbacku oblaka u klimatskom sistemu, ili validnosti UAH baze podataka.

Ja sam za Michaelsa nezavisno od Catoa. Lindzen nema (tj do skoro) nije imao veze sa Catoom. Paul Elrich, postoji li kompromitovanija osoba od njega u pogledu ekologije? Covek koji je tvrdio da ce pola sveta da pomre zbog gladi do 2000 godine? Da cemo da nosimo gas maske da bi preziveli?

Unknown said...

Nije irelevantno jer to znači da nije u stanju da se ozbiljno bavi ekološkim problemima, jer ako ne prihvati evoluciju onda ne znam kako uopšte može biologiju prihvatiti kao ozbiljnu nauku jer što kaže jedan od najvećih evolucionih biologa u 20. vijeku Theodosius Dobzhansky, koji je usput bio i pravoslavni vjernik, taman za Spencera:" Ništa u biologiji nema smisla do u svijetlu evolucije". Pa šta ako je dobio priznanje od NASA?Može se pročitati šta kažu ispred NASA o GW. Ivane slažem se da je Ehrlich tu preprevise kritičan, medjutim evo i zašto su predikcije pogrijesile, ali njegova population bomb svakako ostaje najveća prijetnja jer se očekuje do 2024 8 milijardi:

http://www.nytimes.com/roomfordebate/2015/06/08/is-overpopulation-a-legitimate-threat-to-humanity-and-the-planet/paul-ehrlichs-population-bomb-argument-was-right

Meni je čudno da neko uopšte moze da misli kako populacioni skok od 2 pa do 8 milijardi za manje od 100 godina do 2024., nema nikakve posledice po okolinu, pogotovo kada se uzme pomor biljnih i životinjskih vrsta ili nenormalno krčenje šuma koje jeste u manjoj stopi nego ranije ali zbog nepristupacnosti.Pa Ed Wilson je izračunao ako bi prosečan stanovnik u svijetu zivio kao prosečan Amerikanac trebalo bi nam 3.6 planeta, a kao Evropljanin oko 2.5 planete.

Druga stvar oko naučnih članaka o GW od 1991-2012 13950 naučnih radova nam kaže da GZ postoji dok 24 kažu da ne, zatim tokom 2013-2014 godine samo 4 autora odbacuju GW od 69406, prikazao u radu James Lowrence Powell
http://bst.sagepub.com/content/35/5-6/121

Mada je i njegov metod kritikovao Andy Skuce i to vrijedi procitati, medjutim daleko od toga da ne postoji koncenzus.

Neka Milan napiše detaljniji blog kad bude našao vremena.

jouissance said...

Ivane,
kako vidite 2020? Koliko je realno moguće da republikanci produkuju novog kandidata (zaista ne znam kakva je praksa stvaranja opozicije "svojem" predsedniku)?
Ako se spirala nastavi, demokratski kandidat će dolaziti sa još levlje pozicije od Trampa, i to po verovatno svim kritičnim tačkama etatizacije, plus sa sve PC bullshitom, koji već poprima fascinantne razmere.

Mislim da neće biti prostora za bilo kakav iole racionalni diskurs, posebno ako su demokrate naučile lekciju.

Unknown said...

I Jorgovankin doktorat je plagijat, mada se i nije ocekivalo nista drugacije.

http://rs.n1info.com/a216090/Vesti/Vesti/CINS-Jorgovanka-Tabakovic-plagirala-deo-doktorata.html

Ivan Jankovic said...

jouissance,

moj najkraci odgovor: nemam pojma. U ovom trenutku meni to izgleda malo verovatno, ali dosta ce zavisiti od toga koiko posledice Trumpove politike brzo postanu ocigledne. Ako ekonomija krene dole 2019 i dalje, mislim da je verovatnoca republikanskog izazivaca 2020 mnogo veca. Trump je vrlo nepopularan, cak i sada kad predsednici obicno imaju "medeni mesec" sa glasacima. On je osvojio 46.1% glasova, 1.1% manje nego Romney 2012 i vi 2.1% manje nego Hillary sada. Mesec i po dana posle izbora nejgov rejting je 48% prema 48%. U istom trenutku 1992 CLinton je imao 67%, Bush 2001 65%, Obama 2009 75%. To sve govori da je Trumpova podrska zapravo vrlo slaba, da je on pobedio sticajem vrlo bizarnih okolnosti. Onog trenutka kad ekonomski stvari krenu dole (a sa Trumpovom politikom to je zagarantovano, pre ili kasnije) republikanski izazivac je verovatan.

Ivan Jankovic said...

JOussiance
evo najsvezije vesti koje baca svetlo kako na Trumpovu strategiju tako i na to sta ce se desiti sa demokratima,

http://abcnews.go.com/Politics/schumer-trumps-trillion-dollar-infrastructure-plan-sounds-good/story?id=44311598

Citati:

'Incoming Senate Democratic Leader Chuck Schumer says he likes the sound of President-elect Trump’s proposal of a major infrastructure plan as long as it meets certain Democratic criteria.

“We think it should be large. He’s mentioned a trillion dollars, I told him that sounded good to me,” Schumer told ABC News' Jon Karl and Rick Klein during their podcast “Powerhouse Politics.”'

A tek ovo:

Schumer also said Democrats can find common ground with the incoming president on trade, saying he doesn’t agree with all of Trump’s proposed solutions but does agree with his “diagnosis.”

“I’m more close to that than I am to Barack Obama or George Bush’s [positions] and so are a lot of Democrats,” Schumer said."

Mislim da vam ovaj novinski clanak ovori manje-vise sve sto treba da znate o naredne cetiri godine. Trump postepeno postaje ono sto zapravo i jeste - demokrata, i demokrati postaju [priznaju] lagano ono sto oni jesu - Trumpisti.

Unknown said...

Ivane

Pa da kao sto smo i ocekivali, demokratama se svidja njegov ekonomski etatizam.

Milan Ćirković said...

Naravno, bas kao i u onom starom vicu sa ehoom: fashisti, komunisti = ...isti... isti... isti...