Pages

21 September 2014

Huemer i GSP


Očigledno na internetu ima predloga za "besplatni" gradski prevoz, pri čemu se samo misli na gradski prevoz plaćen poreskim prihodima umesto prilozima korisnika prevoza. Ima i protivljenja što se za naplatu koristi privatna firma, kao da je to samo po sebi zlo bez obzira na ishod i posledice.  Ali mene ništa od toga ne interesuje, već me interesuje jedno moralno pitanje: ako državna firma ima monopol na neku uslugu, imamo li obavezu da platimo za tu uslugu koliko državna/monopolska firma traži?

Očigledno je da na pijaci, ako od nekog kupite jabuke, imate moralnu obavezu da prodavcu jabuka platite cenu koju je odredio. Takođe je očigledno - za mene - da nemate moralnu obavezu da državi plaćate porez. Nikom niste dali saglasnost, niste od države tražili da gradi vrtiće, organizuje sudstvo, distribuira gas, sponzoriše glumce i radi sve što radi.

To su dve jasne krajnosti. Ali imate li obavezu da platite neku uslugu koju sa jedne strane dobrovoljno koristite ali sa druge strane nemate izbora jer država istu uslugu organizuje na monopolski način?

Ja nisam bio siguran, pa sam pitao nekog koga smatram trenutno najvećim autoritetom u oblasti političke filozofije i posebno moralno-političkih pitanja kao što su ova -- filozofa Michaela Huemera, pisca knjige The Problem of Political Authority koju smo ovde ranije pominjali.

Uz njegovu dozvolu kopiram prvo moje pitanje a zatim njegov odgovor.

Hello Michael, 

As a huge fan of your work I have a question. 
Here is an example and in fact a real world issue I am struggling with. In Belgrade (Serbia, where I am from), the city government provides public transportation (with some limited private sector participation). They have a problem with free riders (literal free riders, people riding without paying). 
Many classical liberal minded people argue that you are supposed to pay for the service you use and support the new payment enforcement measures recently proposed by the city.  And it’s true, you are not forced to use the public transportation, so if you use it you should pay. But I am not so sure about that, because on the other hand it is a government monopoly. Without that monopoly, perhaps the government firm would not even be in a situation to charge anything at all.
I would like to think through an analogy but I am struggling to find one.  And I do not remember any discussion of a case like this from your book or elsewhere. 
So I thought I would ask you: does one have a moral obligation to pay for services voluntarily used but delivered only by a government monopoly? 
Thanks!


Dear Slavisa,

Good question. Here are some considerations.
First, consider the issue of consent. Typically when a person makes use of a product for which the provider is asking for money, the person taking the product is implicitly agreeing to pay the price. Thus, it seems, at least initially, that by riding the public transportation, you undertake the obligation to pay.

However, this might be defeated if the other party more or less forces you to get the product from them. Let’s say that I have forced all the other farmers out of business, and then, having done that, I demand exorbitant prices for my food. In this case, your “agreement” to buy my food isn’t truly voluntary, so you aren’t bound to pay for it, if you can avoid it.

You might claim that the public transit situation is comparable to this. However, this is questionable, since you probably have other quite reasonable transportation options, so it would be harder to claim that your use of the government’s transportation isn’t really voluntary.

Second, consider the effect on others. If failure to pay simply resulted in the government having less money, this would be okay, or maybe even good. But actually, it just means that the cost will be borne by other citizens.

Now, you might argue that this isn’t really your responsibility. Example: say that I scare off a mugger by showing him my gun. Then suppose someone argues, “That was wrong; now the mugger is going to go mug someone else!” I could still reasonably defend my action. Even if the mugger mugs someone else as a result of my scaring him off, it would be the mugger, not I, who was responsible for that.

This analogy might be used for tax evasion, since taxes are taken from people by force. But it doesn’t seem to work for payment of fees for services voluntarily taken. If you and the other citizens have implicitly undertaken the obligation to pay for the service (per the first point above), your failing to pay seems like unfairly shifting your portion of the cost onto them. 

Now, you say that the public transportation system is a government monopoly. The monopoly aspect is unjustly imposed by the state. This is true. And if you were a competing transportation provider, you would definitely have a complaint to make about that. Also, as a consumer, you might have a complaint, if you find the transportation system less efficient than the transportation that would exist in an environment of free competition. Still, the mere fact that you (or others) have a valid complaint against someone’s conduct doesn’t necessarily get you out of an obligation to pay them for a service they provided that you voluntarily took. If you think the price is higher than it would be on the free market, you might be able to argue that you are only obligated to pay the estimated free market price. But you surely can’t argue that you don’t have to pay *anything*.
In the U.S., what usually happens is that the government sets up some public transportation program, subsidized by the state, but with individual riders paying fees; however, the government does not actually prohibit private provision of competing services. (It’s just that it’s either unfeasible or unprofitable for any private company to provide a competing service.) So in that case, you really can’t argue that your use of the service isn’t voluntary.

I don’t know what the situation is in Belgrade. Maybe the government has literally prohibited competition with the public transportation system. In that case, you can say that the government has illegitimately used force to *limit* the transportation alternatives available to you, and therefore that your use of their system is *not fully voluntary*. However, it’s certainly not completely coerced either. It seems to be more voluntary than not (it’s *closer* to a paradigm voluntary act than to a paradigm coerced act). So it’s probably close enough to a normal voluntary action that we can say you undertook the obligation to pay for the service.
All things considered, I would say that you should probably pay for using the public transportation. However, because the issue is not completely clear, I would not take action to attempt to punish non-payers – e.g., if you see someone else evade payment, you probably should not turn them in to the police.
I hope that helps.

25 comments:

Ivan Jankovic said...

Tebe u anrahiste nisu mogli da prevedu ekonomisti poput Rothbarda i David Friedmana, i cak si Buchanana "ispreskako" jednom kad je natuknuo kako je Rothbard ipak bio u pravu. Na kraju, konvertovao te je filozof. :)

Pavle Mihajlović said...

Jel vidiš Slaviša kako se znanjem opremljen učestvuje u kafanskoj raspravi? Mnogo kul pitanje i komentar

Nemanja said...

Kako dobre musterije nisu samo one koje stalno kritikuju nego one koje znaju i da pohvale, stoga cu ja pohvaliti Slavisu za vrlo dobru temu koju je naceo. Podstaknut Pavletovim proglasom da se mora placati GSP, koristeci analogiju uslovne verovatnoce, dosao sam do zakljucka o stvarnim namerama gradskih birokrata, sta se to veliko valja iza malih cinovnickih umova.

Medjutim, da se vratimo na temu, jasno je da Hjumer nije ekonomista, ne moramo citati njegovu biografiju. On ne poznaje krive indiferentnosti, pa pogresno pronalazi istu korisnost u koriscenju GSP-a i npr. automobila, te otud postojanje "razumnih transportnih opcija". NPR. Veca je udobnost u kolima i brze/sporije stizes do cilja. Sa druge strane, nema parkinga (drzavni monopol) mozes da se slikas, placas gorivo. Takodje, popijem vino panduri me kaznjavaju pa sam primoran da koristim GSP/taksi monopol.

Stoga, covek moze biti indiferentan samo izmedju privatnog i javnog GSP-a, ne postoje podjednake alternative. Ukoliko nema privatnog ponudjaca alternativnih usluga stanicnog transporta, gradska vlast svesno je suzila izbor vlasnicima te iste vlasti tj. gradjanima. NPR. ja zelim da platim privatniku (cak i vise) istu uslugu a ne da finansiram parazite u drzavnim sluzbama, i to mi je onemoguceno.

Ali, problem dobijanja i placanja usluge nije trivijalan. Autor pominje pijacu - kupis jabuke, moras ih platiti. A sta ako platiti ih moras a kolicinu razlicitu dobijas?

NPR. Za 60 din dobijam 6 jabuka, sledeca musterija za 60 din dobija 1 jabuku, naredna 10 jabuka. Nije li ovo pljacka? Medjutim, upravo to je slucaj drzavnog GSP-a. Upravo svi gradjani placaju fiksnu cenu karte bez obzira koliko stanica se okoriscavaju. Posto se ne zna ko pije a ko placa, zasto bih placao uslugu koju ne dobijam (10 stanica umesto 4 stanice)?

Imamo diskriminaciju (uobicajena vilajetska praksa) potrosaca usluga gradskog prevoza. Ko koristi krace relaciju "finansira" druge koji koriste duze relacije. Singapur, svetionik naprednih ekonomskih ideja, a za razliku od Srbistana, posebno naplacuje broj koriscenih stanica. Tada, i jedino tada se dobija usluga za koju se placa.

Nemanja said...

Medjutim, mada ne dobijamo uslugu za koju placamo niti imamo alternativu, gradjane vlasti pozivaju na svetost privatne svojine. NPR. Uzmes hleb u pekari, moras da ga platis. SNS jurodivi ovaj primer ponavljaju vec poodavno. Problem nastaje kada je vlasnik papagaja napravio gresku, te njegovi puleni poje pogresnu pesmu.

Otkud takva religiozna posvecenost, otkud takvo interesovanje za privatnu svojinu plagijatora, otkud borba za slobodu kod tirana? Reci cu vam: u pitanju je interes, tj nagon za samoodrzanjem birokrata.

Mi se zapravo bavimo verovatnocom da osoba plati kartu u GSP-u. Imamo 100% kad placaju i 0% kad ne placaju. Po definiciji, uslovna verovatnoca je verovatnoca da se realizuje dogadjaj 2 pod uslovom da se realizuje dogadjaj 1 sa pozitivnom verovatnocom.

Zamislimo da je dogadjaj 1 odbrana starog taksiste licnim vatrenim oruzjem od mladih napadaca u najboljim godinama, koji mu lome kosti u telu. Taksista, gotovo prebijen na smrt uzima pistolj i likvidira 1 napadaca. Taksista se krivicno goni za ubistvo i biva osudjen. Nije li fizicki integritet jedinke najveca privatna svojina? A opet, drzava ga kaznjava, ocigledno ne mareci za zastitu fizickog integriteta, a otud, i zastitu privatne svojine. Dakle, zbog drzave, dogadjaj da se taksista odbrani i bude neduzan nije realizovan.

Sa druge strane, drzavni namestenici svetost privatne svojine zahtevaju kod povecavanja prihoda drzavnog preduzeca pardon naplate karata javnog prevoza. Verovatnoca dogadjaja 2 (placanje karte) mora biti 100%, iako je uslovljena dogadjajem ciji je ishod nije realizovan, zbog zajednickog imenitelja - privatne svojine.

Otud, interes vlasti nije zastita privatne svojine, nego zastita licnog interesa u orobljivanju gradjana. Oni svesvno krse privatnu svojinu kad im odgovara (naoruzani gradjani koji se brane teraju ih da budu sluge a ne gospodari), a pozivaju se na nju kad im zatreba (karte za javni prevoz). Da li sada plagijat visokih zvanicnika izgleda jasnije, dok se rigorozne mere i strogoca treniraju na posteni(ji)m nosiocima nize pozicije u drzavnoj hijerarhiji.

Nije li to jos jedna manifestacija, sto bi rekao Dzejmi Oliver, "azijske proslosti" - kadija te tuzi kadija ti sudi?

Na kraju, imajuci u vidu sve izreceno, naplatom karata u javnom prevozu gradski "oci" (Ekvilibrujum) traze nemogucu realizaciju, a odsustvo cestih referenduma im to zadovoljstvo dozvoljava.

Slaviša Tasić said...

Ivane,

Ne sećam se to za Buchanana, ali uvek su mi teorije društvenog ugovora bile sumnjive. Jedino sam možda branio nastanak države po Hobs-Olsonovom principu. Što i danas stoji, jer kakvu god teoriju anarhizma da razvijemo i normativno branimo, mora se odgovoriti na pitanje zašto ga u praksi nema i zašto uvek neminovno dođe do nekakve države.

Mare said...

Grad Beograd godišnje iz svog budžeta dotira GSP da ne propadne ko žeton sa 3,2 milijardi dinara. Pošto znamo da građni pune budžet postoje osnove za pobunu protvi ovakvog GSPa. Još je najgora da komunalna policija pomaže privatnoj firmi "Apex" koja kontroliše prodaju i kontrolu karata. Ako ja otvorim prodavnicu bele tehnike da li mogu da oćekujem od države jednog komunalnog klipana da stoji na vratima? Drugo, kad se uporedi prosečna zarada(ne statistička) vidimo da je za zaposlene mesečna karta skoro 30e...?? Za prevoz koji se skoro raspada...?? Znači, Apex koristi državne resurse da zaradi više para! Ako hoće bolje naplatu moraju da spuste cene za 50% i onda će 95% ljudi kupovati. Direktno smanjuju i broj knotrolora i to je to.

jouissance said...

Da li Huemerova analiza po nekoj analogiji moze da se primeni i u pogledu UBER kontroverze koja se desava u mnogim velikim svetskim gradovima?

Sto se tice gradskog BGD prevoza: da li je iko ikada proverio statistike neplacanja koje se iznose u javnosti?

Moje pitanje za ekonomiste ovde: da li je i kako moguc utvrditi da li je navodno masovno neplacanje karte prevoza pitanje potpunog nemara/inata/politickog stava, ili je pitanje poruke trzista da je karta preskupa?
kako se cena karata uopste odredjuje trzisno kada postoji monopol? Posto je za ljude koji ne voze, ili nemaju novca da odzavaju automobil& parkiranje, javni prevoz zaista jedina opcija u beogradu (znaci, gotovo je nemoguce, na primer, voziti bicikl bez rizika, a posebno je nemoguce tokom citave kalendarske godine). Znaci, za mnoge je javni prevoz realan monopol, ne samo teorijski.

Ako je moralno platiti kartu za uslugu koju koristimo, na koji nacin se ikada moze "glasati novcanikom" za smanjenje cene, bez pravog trzisnog konkurenta?

jouissance said...

edit: ja sam, ocigledno, podrazumevala u prethodnim pitanjima da cena karata vec sada nije objektivno preniska (u smislu idealnih troskova & zarade za odrzavanje javnog prevoza). znaci, ne polazim iz pozicije da bi trebalo da bude 3 dinara, ako to nije u domenu realnosti.

Nemanja said...

"znaci, ne polazim iz pozicije da bi trebalo da bude 3 dinara, ako to nije u domenu realnosti."

A izvin'te molim vas, a zasto GSP karta ne bi bila 3 din, ako vec bejase tolko nekada? hihihi

Doduse, nekada je i zvaka bila 50 para, ali ovakvi ekonomisti ko Slavisa nas upropastise :P

Slaviša Tasić said...

"Moje pitanje za ekonomiste ovde: da li je i kako moguc utvrditi da li je navodno masovno neplacanje karte prevoza pitanje potpunog nemara/inata/politickog stava, ili je pitanje poruke trzista da je karta preskupa?
kako se cena karata uopste odredjuje trzisno kada postoji monopol?"

Ne može da se odredi kolika bi bila tržišna cena bez tržišta. Ali imamo dovoljno razloga da verujemo da bi bila niža, posebno ako se u GSP cenu uračunaju i ono što indirektno plaćamo preko poreza za subvencije koje dobija.


"Posto je za ljude koji ne voze, ili nemaju novca da odzavaju automobil& parkiranje, javni prevoz zaista jedina opcija u beogradu (znaci, gotovo je nemoguce, na primer, voziti bicikl bez rizika, a posebno je nemoguce tokom citave kalendarske godine). Znaci, za mnoge je javni prevoz realan monopol, ne samo teorijski."

To je i meni prvo palo na pamet i napisao sam mu u odgovoru (great minds think alike). On prirodno ima u vidu malo drugačiju situaciju, jer je u SAD javni prevoz samo jedna opcija, i to u većini gradova dosta sporedna, nepopularna opcija. U Beogradu je mnogima jedina realistična opcija; znači monopol ima više elemenata prisile, kao kod njegovog primera sa hranom. To malo menja situaciju i gura je ka opravdanosti neplaćanja.

"Ako je moralno platiti kartu za uslugu koju koristimo, na koji nacin se ikada moze "glasati novcanikom" za smanjenje cene, bez pravog trzisnog konkurenta?"

Neplaćanjem?

Marko Paunović said...

Slavisa,

Kazes:

"Ali imamo dovoljno razloga da verujemo da bi bila niža, posebno ako se u GSP cenu uračunaju i ono što indirektno plaćamo preko poreza za subvencije koje dobija."

Ja o ovome razmisljam potpuno suprotno - postojanje subvencije mi sugerise da je cena prevoza niza nego sto bi bila na slobodnom trzistu.

Pretpostavimo da je tako (mozda nije, mozda celu subvenciju potrosi GSP na svoju neefikasnost, ali verujem da jeste i da se dobar deo subvencije preliva na korisnike). Zar u tom slucaju ne slabi opravdanost neplacanja?

Hocu da kazem da je pitanje cene veoma bitno, a ignorisete ga i ti Huemer. Jedna je stvar ako drzava uvede monopol na proizvodnju struje pa struju naplacuje 1$ po Kwh, a potpuno je druga stvar ako struju naplacuje 1c po KwH (recimo da je proizvodna cena 10c po KwH). Meni se cini je neplacanje struje verovatno moralno opravdano u prvom, ali neopravdano u drugom slucaju.

Slaviša Tasić said...

U pravu si, problem je cena+subvencija, ne nužno cena po sebi (mada možda bi na tržištu i uz subenciju bila niža, ko zna.) U tom slučaju nisu korisnici oni koji treba da protestuju nego poreski obveznici.

A može i korisnik da protestuje ako razmišlja na način: već sam platio 50 din preko poreza, a sada još 70 preko karte; ovih 70 je lakše izbeći pa prema tome švercujem se.

kanura said...

da li je cena visoka ili nije mozemo izracunati preko prve alternative. Kada idete kolima uglavnom putujete sami, dok se voznja gradskim prevozom dogadja u grupi. Pored toga GSP ima veliki broj korisnika, opreme, zaposlenih... Sve ovo nas navodi na zakljucak da bi prevoz GSP trebao da bude jeftiniji nego prevoz sopstvenim automobilom.

racunica je sledeca. prosecna duzina GSP linije je 15km. Neki ljudi se voze jednu stanicu, a neki idu do kraja, pa cemo racunati da je prosecna voznja 7,5km. Ako auto trosi 1000din goriva na 100km onda bi nas put od 7,5km kostao 75 dinara koliko je i cena gradskog prevoza. Sada treba pokusati zamisliti fabriku automobila koja proizvede skuplji auto nego sto ga vi sami proizvedete u vasoj garazi (istog kvaliteta). Takva fabrika ne bi opstala, kao sto ni GSP ne bi opstao sa ovim cenama na slobodnom trzistu.

kanura said...

@Nemanja

pitanje cene karte po duzini voznje nije nikako stvar koju trebamo posmatrati iz pozicije sta bi bilo pravedno. To je poslovna odluka koja treba da je usmerena na veci profit kompanije. Ako ce nas sistem za naplatu razlicitih cena karata kostati vise od zarade koju takva naplata donosi onda njeno uvodjenje nije opravdano. Finansiranje GSP iz budzeta, bez naplate bilo kakvih karata je mozda bolja opcija od sistema koji sada imamo. Racunica je na onima koji organizuju gradski prevoz.

Stvar je u startu pogresna, treba liberalizovati prevoz putnika i ako posle toga ostane neko javno preduzece, treba ga privatizovati. Izvlaciti losu situaciju pravednim i postenim poslovnim odlukama cesto moze jos vise pogorsati stvari.

Ista je stvar sa naplatom auto puta. Drzavni put. Postenije je naplacivati po tome ko je koliko presao, ali je verovatno isplativije i jeftinije za koristnike naplacivati vinjetama. Odluku treba da donese onaj koji upravlja poslom.

Anonymous said...

Slaviša,

Čitam pre neki dan neke stare postove i naletim na onaj tvoj o listi 10 knjiga koje su na tebe najviše uticale.
Na početku posta si spomenuo da si pročitao dobru knjigu o istoriji trgovine,ali si izostavio da je spomeneš jer je post bio o tome koje su knjige na tebe najviše uticale...jel znaš o čemu pričaš i jel možeš da se setiš o kojoj knjizi je reč...

Slaviša Tasić said...

William Bernstein, "Splendid Exchange".

Anonymous said...

hvala

Anonymous said...
This comment has been removed by the author.
Marko Paunović said...

Kanura: "Finansiranje GSP iz budzeta, bez naplate bilo kakvih karata je mozda bolja opcija od sistema koji sada imamo."

Ja stvarno ne vidim u kom je to smislu "bolja opcija" od ovoga sto imamo.

Nemanja said...

Marko je sigurno u pravu. Subvencije Zeleznicama Srbije toliko su pojeftinile cenu karte zeleznickog transporta da su se one izjednacile sa cenom autobusa! Jeste da autobusom stignes brze, jeste da imas klimu, ali vazno da subvencije nikada ne odlaze u nepovrat, tacnije "crnu rupu".

Zahvaljujuci Marku, nas Milton Fridman ce konacno malo raditi fitnes, dok se prevrce u grobu.

Inace, kanura opravdano stavlja akcenat na maksimizaciju profita. Ali, onda glagolji: nema pravednosti (?!?), samo hladne poslovne odluke. A sta ako hladne poslovne odluke izazovu da profita maksimizacije nema? Jer, gle cuda, musterije nestale?

NPR. Nije li sipanje vode u mleko uvecanje proizvedene kolicne, nije li tada maksimizacija profita ostvarena na ustrb "pravednosti" - musterija ne dobija ono sto placa (razvodnjeno mleko). Ali, musterije saznaju, nikada vise ne kupuju od prodavca, bankrot firme.

Dakle, mesetarenje nije odlika pravih preduzetnika. Jer, oni gledaju dugorocni interes, a to su kupci koji se vracaju.

Medjutim, ukoliko mesetarenje nije odlika preduzetnika, jeste karakteristika drzave. Zasto? Pa zato sto kod drzave nema izbora - moras da kupis mleko! Drzavni siledzija ima tendenciju da sprovodi mesetarenje, pa je verovatnoca veca da je fiksna cena GSP karata orobljavanje gradjana.

Ne treba nam valjda znanje mikroekonomije (te izumrle tabu doktrine) da ustanovimo da, zbog cenovne diskriminacije, naplata karata po stanici bolje resenje od fiksne naplate.

Mada, izucavajuci "trzisnu cenu" monopola nekonvencionalnim putem, koristeci odnos cene karte i prosecne zarade, dosao sam do stravicnog saznanja. Mracne istine koja svetlost dana nikada nije smela ugledati. Mracne istine od kojih oci kolutaju, koza se prevrce, debele birokrate trljaju masne brkove. Mracne istine koja glasi: AKCIZA NA GORIVO POVECAVA CENU GSP KARTE!

Ko nije vozac placa cenu poreza za vozace?!? Sa druge strane, fiksiranjem cene karata, korisnici tramvaja/trolejbusa subvencionisu korisnike autobusa!

Sto se ostalog tice, uvesti direktnu demokratiju da, po prvi put u istoriji sveta, gradjani Srbije odredjuju cenu vinjete.

Marko Paunović said...

Milane,

Evo linka za knjigu

http://bookzz.org/dl/903286/259c12

kanura said...

@Marko

mozda je bolja, mi to ne znamo dok ne sednemo i ne izracunamo. Ako nas uvodjenje busplus sistema (ili bilo kod drugog) kosta mnogo, pa kontrolori, pa svi troskovi koji idu uz naplatu karte po proju stanica ili voznji, kosta vise nego trosak davanja ljudima da se besplatno voze onda je bolje da se finansira iz budzeta. Peonta je da nas pravda ne zanima.

Nemanja said...

Zamislite samo tu perverziju - akcizu na dizel placaju putnici u autobusu jer se okoriscavaju o dizel, dok istu akcizu na dizel placaju korisnici tramvaja/trolejbusa jer upotrebljavaju struju!?

Pa onda vidimo da u evropi imaju i akcize na struju i ugalj (da ne cuju drzavne haraclije), sto govori da njihovi heloti u tramvajima, za razliku od domacih, "placaju" i akcizu na struju i na ugalj koji je stvara. Stoga, na razlici izmedju akciza na dizel i struje korisnici tramvaja/trolejbusa u EU ostvaruju dobit, za razliku od nasih "saginjucih glava" koji finansiraju drzavne parazite na sopstvenu stetu.

Sa druge strane, interesantno je pitanje kako odrediti "trzisnu" cenu monopola. Djaur Slavisa lakonski odgovara: nema trzista - nema trzisne cene. Ali, nije li trzisna cena maksimizacija potrosackog viska? Nije li onda monopol koji daje najveci potrosacki visak pruza trzisnu cenu monopola.

NPR. Pretpostavimo da Pera sve pare trosi na prevoz. Visina Perinog dohotka je krajnja cena koju je spreman da plati - rezervaciona cena. Potrosacki visak je onoliko karata koliko moze da kupi za svoj dohodak. Onda pogledamo sve monopole ovoga sveta, i vidimo gde prosecni Pera ima najvise karata - tu je monopolska cena najpribliznija trzisnoj.

Prosecni Njujorcanin ima oko 1700 karata, zitelj Cikaga oko 1500, helot srbski samo 670 karata u svome dzaku. Gotovo triput manje od Njujorcanina.

Kada pogledamo propale zemlje poput Portugala i Grcke, vidimo da se dzak karata tamo krece slicno kao u Srbiji oko 500-600 karata. Kriticki um ce zakljuciti da je Srbija propala zemlja.

Ali, to nije tema, vec koja zemlja ima najveci dzak karata, a otud i potrosacki visak, te "trzisnu" cenu? Lukavi pogadjaju, to je Singapur. U Singapuru, prosecan zitelj poseduje dzak pun 2200 karata. Dakle, lenji ljudi lepo pogledaju Singapur i kopiraju. Osim, ukoliko nasim gradskim "ocima" nije strana copy paste procedura :D

Singapurski oci vide mnogo dalje od ovdasnjih Vodja, i znaju da po definiciji, od monopola nizu cenu ima duopol.

Sto se ostalog tice, posto je njegova rezervaciona cena visoka, Marku GSP da naplacuje 9900 din mesecnu markicu :P

Leone said...
This comment has been removed by the author.
Leone said...

Slaviša,

Naleteh na komentar tvog bloga na blogu verovatnoj najtalentovanijeg izvođača logičkih grešaka na ovim prostorima.