Pages

11 June 2013

Biznis u Srbiji

Novosti pišu o tome zašto Ikea, Lidl i drugi lanci još nisu u Srbiji. Ukratko, komplikovane procedure, neregulisana imovinska pitanja pri kupovini zemljišta, dozvole za gradnju i druge birokratske zavrzlame.

Ali evo šta o tome kaže Rasim Ljajić:

"U stalnom smo kontaktu sa predstavnicima „Ikee“, razgovarali smo i prošlog meseca i rečeno nam je da su kupili treću parcelu i da je u toku proces dobijanja dozvola za gradnju "- kaže za „Novosti“ Rasim Ljajić, ministar spoljne i unutrašnje trgovine Srbije. 

" Ponudili smo im pomoć, a oni su istakli da se to odvija svojim tokom. Inače, u planu je da „Ikea“ u Beogradu bude regionalni centar za tržišta Slovenije, Hrvatske, Srbije i Rumunije."
 

Eto tako funkcioniše sistem u Srbiji: prvo napravite vizantijske procedure, a zatim se lično angažujete, razgovarate sa predstavnicima Ikee, nudite pomoć, činite usluge. Ljajić čak ne vidi da je tu nešto sporno, pa se javno hvali da je "nudio pomoć" trgovinskim lancima.

Nemojte više nuditi pomoć, već promenite sistem. Pojednostavite procedure tako da "pomoć" ministra ulagačima ne bude potrebna. Ne mora svaka strana investicija prvo da prođe kroz ruke ministarstva. Nema Ikea šta da "razgovara" sa predstavnicima vlasti. Može da kupi zemljište, dobije neophodne dozvole i počne da gradi. Da je to tako lanci bi odavno bili tu.  

14 comments:

Anonymous said...

Ukratko, komplikovane procedure, neregulisana imovinska pitanja pri kupovini zemljišta, dozvole za gradnju i druge birokratske zavrzlame.

Vrlo mi se korisnim u raspravama bilo koje vrste čini inzistiranje na izbacivanju "itd", "i druge" i sličnih konstrukcija.

Poprilično sam alergičan na plačljive strane investitore, a posebno na IKEA-u.

Dakle, koje to "i druge"? Kakva to "neregulisana imovinska pitanja"?

Ovdje mi se čini da je u pitanju nešto drugo, a to je da se IKEA bavi spekulacijom zemljištem, umjesto da jednostavno kupi građevinsku parcelu sa svim dozvolama.

U Hrvatskoj su kupili poljoprivredno zemljište 15 km od grada i onda išli u proceduru prenamjene. Zašto? Jasno je zašto, zato jer umjesto da se bave prodajom namještaja, a da zemljišna renta ide nekome drugome, ovi hoće zemljište blizu centra grada po bagatelnoj cijeni.

I Zagreb i Beograd su u ravnici, nitko me ne može uvjeriti da za IKEA-u jednostavno nema mjesta. Ima, samo bi oni specifična mjesta koja su skuplja, a ne bi ih platili skuplje. I zato koriste medijski pritisak, prijete se odlaskom, žale se da ih blokira birokracija, itd.

Uvjeren sam da su to gluposti. U Hrvatskoj se pootvaralo tih šoping centara koliko hoćeš, i domaćih i stranih, ali jedino IKEA kao ima "birokratskih problema". Naravno da ima, kad bi uložili bez da išta potroše.

Slaviša Tasić said...

Poštedi me pridika o načinu pisanja, mislim da znam to da radim.

Što se teme tiče, nije u pitanju samo Ikea, reč je o sindromu. Ovo se godinama dešava sa stranim ulagačima, stalno nešto pregovoaraju, sastaju se sa ministrima, neko im nešto dozvoljava, omogućava, pomaže.

Nemanja said...

Srbija kao Zimbabve :d

"Znaš da sam dva puta probao da tamo kupim nešto ili otvorim firmu ali nije išlo. Sada samo lud, mafijaš ili neko ko je siguran da iza sebe ima Angelu ili Obamu, može doći tamo da počne neki biznis. Ako više čelnih ljudi ne postuju ni Ustav, kako da neko očekuje poštovanje zakona ili pravila poslovanja. Proizvodnja nema šanse da opstane dok se istrajava na jednostranoj promeni SSP čime omogućava da nelojalna roba iz uvoza nema konkurencije na domaćem tržištu. To niko ne bi mogao da izdrži."

"- Da bih registrovao firmu ovde (Kanada) treba mi pola sata i to me košta oko $200

- Porez na PROFIT (dobit) firme je 15%

- PDV u Albertu je 5% (u ostalim provincijama je veći i ide do 12%)

- Obavezni doprinosi firme su samo pnziono i za nezaposlene (prošle godine je to za mene bilo oko 2,8% bruto iplaćenih zarada). Svi stanovnici Alberte imaju besplatno neophodno lečenje ima spisak šta spada u neophodno)

- Većina firmi (da bi stimulisala radnike da ostanu da rade) pa tako i ja, plaća dodatno osiguranje (slučajevi smrti, povrede, invaliditeta…) i to me je koštalo još oko 2% bruto zarada.

- Mnoge firme isto tako nude dodatno zdravstveno osiguranje za stvari koje nisu pokrivene redovnim osiguranjem (naočare, dodatni zubarski radovi-proteze i slično, masaža i td). Ja nudim vise nego što nudi recimo Olgina firma koja je javno preduzeće i taj iznos je za prošlu godinu bio odredjen do visine od 3,7% bruto zarade ali retko ko stigne do tog iznosa jer kao što rekoh, većinom je sve pokriveno provincijskim osiguranjem.

To znači da su moji porezi na bruto dohodak 8% godišnje. Koliko je to u Srbiji?"

"PDV plaćaju gradjani a ne firma, tako da je to za firmu nevažno. Bitno je samo za gradjane jer im je za toliko skuplje sve što kupe"

"Znaš ko dolazi? Dolaze oni kojima Dinkić plati sve te troškove iz budžeta, plati pola ličnih dohodaka radnika iz budžeta i da im zemljište besplatno.

I na kraju poreski obveznik u Srbiji (TI), umesto da ima korist od stranih investicija kao što mu pričaju, ima samo dadatni trišak koji kroz dodatni porez za popunu budžeta mora platiti tim takozvanim investotorima."

"Svake srede naveče godinama već igramo malo fudbalicu sa skoro istim društvom. Pre nekih pola godine ponovo nam se pridružio čovek koji se pre neku godinu zaleteo, uzeo kredit od banke ovde I kupio neku firmu u Vojvodini, naravno, došao je sa ovdašnjim navikama I očekivao samo da tako nastavi i tamo. Zaboravio je da tamo vrede druga pravila i da ako „ne znaš ljude“ možeš da se slikaš"

"Moj zaključak je da bi zdrav kapital koji bi došao u Srbiju bio izložen nepovoljnijim uslovima poslovanja, nesigurnoj političkoj i zakonskoj politici, političkom reketiranju (čak su i Emiru poslali inspekciju iz čisto političkih razloga) a vrlo verovaatno i fizičkoj nesigurnosti."

Source

Anonymous said...

@Slaviša

Moje je iskustvo da kad god pritisnem nekoga da kaže koje su ga (osobno ili firmu o kojoj priča) to točno "birokratske prepreke" spriječile u ulaganju, u 90% slučajeva dobijem nešto nesuvislo.

Iz tvog posta i iz teksta koji si linkao saznali smo da su se pred IKEA-om do sada isprječile dvije neviđene barijere:

1. kupnja zemljišta
2. vađenje građevinske dozvole

Šokiran sam. Mora dakle da godinama nisu mogli kupiti zemljište? Nešto u to baš i ne vjerujem. Što se tiče građevinske dozvole, vidimo iz teksta da tek kupuju zemljište, pa niti teorijski nisu mogli niti zatražiti dozvolu prije.

Imam ja puno bolje objašnjenje zašto IKEA još nije otvorila ništa u Srbiji: nisu imali računicu.

Slaviša Tasić said...

Naravno da nisu imali računicu. Samo barijere ulazu i izlazu takođe spadaju u računicu, administrativne prepreke, tržište rada, korupcija, iznuđivanje mita, sve to ulazi u troškove kod pravljenja računice.

andrijapfc said...

Barijere naravno spadaju u racunicu ali mislim da u ovom slucaju barijere uopste nisu kljucne.

Barijere su problem kod nekih drugih stvari. IKEA jednostavno ne vidi trenutno racunicu za profitabilno posovanje na nasem trzistu i to je to.

Uostalom, kako to da je JYSK (nesto jeftinija i malo manje kvalitetna "danska Ikea" - isti koncept radnje, to vam www.jysk.rs) otvorio tonu lokacija?

Ikea jednostavno procenjuje da nase trziste nema dovoljnu kupovnu moc da im osigura zeljeni promet, i kroz ovakve zalopojke pokusavaju da sebi osiguraju neke povlastice (npr. Dinkiceve "stimulacije" za investitore) koje ce im racunicu uciniti profitabilnom (npr. da im se pokloni zemljiste, jer oni su, eto, Ikea).

Slaviša Tasić said...

Taj način ulaska investicija je problem, bez obzira da li traže ustupke ili privilegije poenta je da niko više ne ulaže bez ministra. Svaka strana investicija mora na jedan ili drugi način da prođe kroz ruke države. Kao sistem odobravanja investicija koji je treći svet imao 1950-1980ih, samo sada umesto dozvola za ulaganje imamo pomoć u procedurama ili subvencije.

andrijapfc said...

Slavisa,

Vi ste naravno u pravu sto se toga tice. No, mislim da ovakav sistem donekle i odgovara velikim investitorima - poput Ikee - jer je to nacin da za sebe izboksuju povlascen polozaj. Velike firme "vole" da mogu da "zavrse" stvar sa koferom para nakon cega dobiju povlastice koje im taj kofer para isplate x 1000.

Barijere najvise koce

1) domaci biznis
2) male i srednje strane investitore, koji bi dosli da zaposle 5, 10, 15, 20, 50 ljudi, i kao takvi jednostavno nisu interesantni politicarima da im "pomazu" jer njihov dolazak ne rezultira otvaranjem nove fabrike gde doticni mogu preseci vrpcu.

To sto nema vise fabrika stranih investitora koje zaposljavaju hiljade ljudi ima daleko vise veze sa poreskim sistemom (koji cini radnu snagu skupljom u odnosu na neke druge lokacije u blizini) i zakonom o radu (komplikovana procedura za otpustanje) nego sa komplikovanim procedurama za gradjevinske dozvole i sl.

pest said...

"...dozvole i sl."

Koje slicno?

andreas breme said...

"Šokiran sam. Mora dakle da godinama nisu mogli kupiti zemljište? Nešto u to baš i ne vjerujem. Što se tiče građevinske dozvole, vidimo iz teksta da tek kupuju zemljište, pa niti teorijski nisu mogli niti zatražiti dozvolu prije."

jedan drugi trgovinski lanac je imao velikih problema bas oko ovoga, kupovina zemljista i jos vise dozvole. jednostavno nisu mogli da grade, odnosno to im je bilo jako ograniceno sve do prosle godine, tj. dok miskovic nije izasao iz maxija. sada su za godinu dana povecali broj objekata za 50% od ukupnog broja koji su uspeli da naprave u prethodnih 8 godina.

Dusan said...

Kakav je to masovni PMS spopao komentatore?

Post je odličan - poentira veoma važnu stvar. Trebao bi svaki novinar da ga koristi kao pitanje za svakog političara koji se hvali kako je nekom pomogao ili nekog doveo.

Sasvim je nebitno da li je Ikea najbolji primer ili da li je uopšte dobar primer. Naravno da ni oni nisu cvećke i da pokušavaju da iskamče neku rentu, kao i da špekulišu zemljištem... Nebitno je čak ni da li u ovom konkretnom slučaju preteruju u kuknjavi. To uopšte nije tema posta. Poenta je da se političari čak i hvale kako lično pomažu investitorima da prevaziđu probleme u postojećoj regulativi. Kakva ludost!

A onima kojima nije jasno koje to nerazumne prepreke investitori imaju u Srbiji, ili Hrvatskoj, toplo preporučujem da registruju neku firmičicu, na primer trafikičicu, ili da probaju da legalno sazidaju jedan poljski klozetčić. Nema te knjige koja će im bolje objasniti stepen ludila postojeće privredme regulacije.

P.S.
@usporedbe
"Vrlo mi se korisnim u raspravama bilo koje vrste čini inzistiranje na izbacivanju "itd", "i druge" i sličnih konstrukcija."
Moje pitanje: Kojih "i sličnih" konstrukcija?:)

Anonymous said...

Dobro, jeste me sa ovim "i slično", kriv sam :-)

Ali zapravo imamo (ja i andrijapfc) poantu, i ja mislim da je to važna poanta, jer je to objašnjenje sa "birokratskim preprekama" malo prejednostavno.

Ako pogledate Kinu, je li prva stvar koja vam pada na pamet "pravna država"? A raste dvoznamenkasto... onda Južna Koreja nekad, pa uostalom recite mi da su SAD u 19. stoljeću bile nekorumpirane po današnjim standardima... i nije sve stvar u kretanju sa niske baze. Korumpirane zemlje itekako mogu imati dobar ekonomski rast, to je jednostavno činjenica iz ekonomske historije, a "ljudi smo, dogovorićemo se" stav vladajućih nikako ne može biti glavna barijera rastu.

Naravno, nije korupcija u svim slučajevima direktno usporediva (problem je što koripcija nije ni egzaktno mjerljiva) ali baš zato i kažem da treba precizirati što je to navodni problem, a ne onako općenito "birokracija i dozvole, i drugo". Nitko ne voli birokraciju i najlakše je sve svaliti na birokraciju.

A poljski klozet pored trafike vam ni ja ne bi dao da sazidate! Mislim, zamislite gradove u kojima trafike imaju pored poljske klozete.

Za IKEA-u bih naravno napravio iznimku, ako njihovo švedsko veličanstvo želi poljski klozet pored šoping centra... ljudi smo, dogovorit ćemo se, baš namještam spavaću sobu pa ako nešto ispadne s kamiona...

Shvaćate poantu, ne čini mi se logičnim da bi parazit radije ubio domaćina nego dobio neku malu korist.

Dusan said...

Mislim da bi se pre moglo govoriti o kanceru nego o parazitu. Ćelije kancera proždiru domaćina ne obazirući se na posledice po sebe. Kanda i njih muči "tragedy of the commons".

Najmanji je problem s regulacijom to što padne s kamiona. Neuporedivo veće zlo je što regulacija u zemljama poput Srbije ubija ogromnu ljudsku energiju u nečemu što je svojevrsni građanski rat. Može se reći i da je to rat između državnog i privatnog sektora, ali u suštini je ipak između političkih elita i ostatka stanovništva. Sve prepreke koje regulacija nameće privredi stanovništvo plaća višim cenama i smanjenim mogućnostima. Firme tu nisu neke specijalne žrtve, jedino što moraju direktno da gledaju odvratne šalterske face i da direktno uplaćuju poreze koje prethodno naplaćuju svojim kupcima. Ono što se teže primeti su ogromne izgubljene mogućnosti jer je uz regulaciju sve mnogo teže i skuplje, pa time i nesprovodljivije.

Samo kao primer - u poslu izgradnje je 90% napora bitka s državnim reketašima na 200 šaltera, a svega 10% ode na ono što bi trebalo biti 99% u normalnim uslovima.

Mogao bih sad i da nabrajam konkretno koji šalteri i kakva administracija, ali mi bukvalno pozli kad počnem da se prisećam. S druge strane, dok ne osetiš šalterski reket na svojoj koži - sve su to samo nebitne apstrakcije, pa ni nema smisla da se prisećam.

andrijapfc said...

"jedan drugi trgovinski lanac je imao velikih problema bas oko ovoga, kupovina zemljista i jos vise dozvole. jednostavno nisu mogli da grade, odnosno to im je bilo jako ograniceno sve do prosle godine, tj. dok miskovic nije izasao iz maxija. sada su za godinu dana povecali broj objekata za 50% od ukupnog broja koji su uspeli da naprave u prethodnih 8 godina."

U situaciji gde drzava stiti nekog tajkuna od konkurencije, nije toliko bitno da li je proces za izdavanje dozvola komplikovan. Jer ukoliko drzava zeli da blokira gradnju administrativnim odugovlacenjem, uradice to okreni obrni - bez obzira na to da li je potrebna 1 dozvola koja se u normalnoj proceduri dobija za 5 dana ili 245 dozvola koje se u normalnoj proceduri dobijaju za 6 meseci.

Naravno, sto je komplikovanija procedura, tu moze vise da se odugovlaci a da investitor isprva ne provali o cemu se radi, ali na kraju tu bitna stavka nije komplikovanost procedure vec politicka protekcija tajkuna.

Ono sto hocu da kazem - da, srpska birokratija je neefikasna, nepotrebno zakukuljena, a procedure su cesto besmislene i sve to opterecuje privredu, ali to nema mnogo veze sa protekcijom Miskovica, nerazumnim poreskim sistemom, i debilnim zakonom o radu.