Pages

13 November 2011

Šoškić v. Friedman

Koliko je stručnosti potrebno da bi se upravljalo centralnom bankom? Guverner Šoškić kaže da za tako nešto treba mnogo dobro plaćenih stručnjaka.

Ali najveći stručnjak u ovoj oblasti od svih, Milton Friedman, mislio je -- vrlo malo. Čovek koji je centralno bankarstvo razumeo bolje nego iko ikada, govorio je da mu uopšte nije jasno šta svi ti ljudi zaposleni po centralnim bankama rade. Monetarna politika je sama po sebi jednostavna stvar, toliko jednostavna da ne mora ni da postoji.

Razlog je, po Friedmanu, što monetarna politika ne može da pomogne ekonomiji, već može samo da svojim ekcesima odmogne. Najbolje je ukinuti centralnu banku i njen monopol na novac, a ako je to politički nemoguće, ako se već insistira na monopolskom novcu i postojanju državne centralne banke, onda njenu moć treba ograničiti striktnim pravilima.

Jedno takvo pravilo bi bilo da nema štampanja novca, da se monetarna baza ili neka druga definicija novčane mase ima držati konstantnom. Drugo moguće pravilo je da, ako političari baš neće deflaciju koju bi konstantna novčana masa donela, novčanoj masi dozvoli da raste ali ne po volji centralne banke nego po unapred određenoj konstantnoj stopi. A u zemlji maloj kao Srbija, siguran sam da bi Friedman rekao ovo, dobro pravilo bi bilo emitovanje i povlačenje domaćeg novca isključivo automatski, po osnovu priliva i odliva deviza iz zemlje -- pravilo poznato i kao fiksni kurs.

Postoje i druga alternativna, teorijski predložena ili praktično isprobana pravila, ali sva postoje iz istog razloga -- monetarna politika je suviše ozbiljna stvar da bi se prepustila stručnjacima. Bolja je kada je vođena jednostavnim bezličnim pravilom nego arbitrarnim odlukama stručnjaka. A kad je tako, ne samo da stručnjaci nisu potrebni, nego je Friedman predlagao da se centralna banka zameni kompjuterskim programom koji će neko od pravila ograničenog emitovanja novca sprovoditi automatski.

Bolji su rezultati, a i jeftinije je.

1 comment:

Anonymous said...

U slučaju Srbije, gde država nije u stanju da smesti višestrukog prestupnika iza rešetaka, a kamoli zauzda kriminal i korupciju javnog sektora i uprave, nije smisleno predlagati restriktivna pravila, koja bi samo pružila nov osnov za zloupotrebu, preimućstvo. Nije ni u skladu sa stanovištem slobode takvo rešenje, a o slobodi se ovde radi. O konkurenciji. O efikasnosti. Zašto ne priznati kao platno sredstvo druge valute? U ova teška vremena, svaki monetarni postupak se čini pogrešnim, zašto ne prepustiti odluku onima, koji će posledice odluke snositi?