Pages

26 November 2011

Kriza evrozone

1. Pošto su kamate porasle i na nemačke obveznice, a još je i deo obveznica sa originalne aukcije ostao neprodat, sada je jasno ono što je trebalo da bude jasno od početka -- da Nemačka, čak i kad bi htela, nema resurse da spašava celu Evropu. Fiskalno rešenje je sada nemoguće i to ne iz političkih nego iz ekonomskih razloga.

2. Fiskalno rešenje je delom nemoguće i zbog jedne jako čudne stvari -- da prezadužene zemlje uopšte ne diskutuju prodaju svoje imovine. Gradonačelnik Viljnusa je ponudio da od Grčke kupi neko manje ostrvo (što jako podseća na predviđanje našeg komentatora Speakera da će istočni Evropljani i drugi vredniji narodi polako pretvoriti dekadentnu zapadnu Evropu u svoje letovalište), ali su Grci sa indignacijom odbili.

Još gore, sve ove zemlje imaju značajne količine zlata, koje nema emotivno-političku vrednost kao Kosovo ili Santorini, koje je jako likvidno i može se odmah prodati po današnjoj visokoj ceni. Italiji i Portugaliji zlato bi pokrilo oko 10% ukupnog duga, što nije beznačajno, jer kritičan je onaj dug koji dospeva uskoro. Taj deo duga bi zlato lako pokrilo i smirilo tržišta u narednih par godina. Ali zbog nečega se o ovoj očiglednoj opciji uopšte ne razgovara.

3. Jedino preostalo rešenje je onda monetarno, da Evropska centralna banka otkupi državi dug od banaka a zauzvrat im da keš. Za ovako nešto ima prostora, jer za razliku od Feda ili Banke Engleske, ECB je bio dosta uzdržaniji u poslednjih par godina i emitovao manje monetarne baze. To će sa druge strane stvoriti i inflaciju. Teško je reći koliku, ali nešto reda veličine 5-15% u narednim godinama.

ECB je tako u vrlo specifičnoj situaciji -- jedini način da spase monetarnu uniju kojom upravlja je podrivanje sopstvene valute. Inflatorno rešenje ne samo da kratkoročno rešava problem duga, nego ima i par nusproizvoda koji pogoduju opstanku cele evrozone. Na primer, donosi pad evra, a to je upravo ono što južnim članovima zone treba. Inflacija je takođe način da se javni sektor u ovim zemljama smanji -- plate i budžetske beneficije se onda ne moraju nominalno smanjivati, čime se mogu izbeći štrajkovi i nemiri, nego budu realno umanjene inflacijom.

Inflacija rešava mnogo toga u kratkom roku, ali cena dolazi kasnije i nije ravnomerno raspoređena -- najviše koristi od intervencije ECB bi imale zemlje juga, najviše štete Nemačka. Zato se Nemačka i protivi ovakvom rešenju.

4. Nemci se sada pitaju šta im je sve ovo trebalo, jer gube u svakom scenariju. Ali Nemačka je ta koja je gurala evropske integracije i uvodila evro, tako da evroskeptici sada imaju puno pravo na schadenfreude. Pošto je fiskalno rešenje nemoguće, Nemačkoj, ako baš hoće da spašava evrozonu, ostaje da prihvati monetarno ondosno inflatorno. A ako to radi, onda bi morala da postavi neke jasne uslove. Prvi bi trebalo da bude prodaja zlata, sve druge likvidne i dela nelikvidne imovine zaduženih zemalja, a drugi bi morala da bude neka črvsta garancija reformi kod ovih zemalja i nekog budućeg mehanizma čvrstog budžetskog ograničenja. Ne znam da li je to uopšte izvodljivo i koliko su ove zemlje spremne na tako nešto, ali Nemačka bi bila jako naivna kad bi pustila ECB da štampa bez toga. Tada bi dobili samo inflaciju, a zatim još jednu ovakvu krizu za dve godine.

5. Mala opservacija o nezavisnosti centralne banke. ECB je do sada bila najnezavisnija centralna banka na svetu, računajući tu i ponašanje glavnih centralnih banaka u prethodne dve godine. Ali sada kad se raspravlja o mogućnosti da ECB interveniše niko više ne govori o guvernerima ECB. Svi govore o Angeli Merkel -- ECB intervencija će očigledno biti njena odluka. (Ne zato što Nemačka sama vodi evrozonu nego zato što su svi ostali predsednici ili premijeri već za.)

6. Dovodi li se opstanak evra u pitanje? Sada to izgleda verovatnije nego ikada, ali opet -- bankrotsva nisu isto što i propast valute i evro može opstati čak i ako sve zemlje redom bankrotiraju. Ustvari čak bi verovatnije bilo da će opstati ako svi u evrozoni bankrotiraju, jer onda nema dispariteta, svima je potreban niži kurs evra. Sa pojedinačnim bankrotima problem su dispariteti, jer bankrotiranim zemljama će biti potreban slabiji evro.

Ali i u slučaju pojedinačnih bankrota, eventualni izlazak iz evra nekih ili svih zemalja će biti politička odluka, a ne ekonomska neminovnost koja sledi iz krize (što je čini mi se dominantna slika u javnosti). Kao što ni stvaranje evrozone nije bila ekonomski veoma promišljna stvar nego pre svega politički korak ka bližoj uniji, napuštanje evra neće biti automatska posledica bankrota, nego odluka nekih zemalja da ostanak u evrozoni nije vredan žrtve ili nije politički oportun. Ako hoćete da znate izglede opstanka evra u pojedinim zemljama, ne treba gledati ekonomske variable nego istraživanja javnog mnjenja u tim zemljama.

18 comments:

Nemanja said...

Nadam se da Angela Merkel cita Ezopove basne, pogotovo onu o konju i magarcu.

Darko Jus said...

Dobra analiza!


Nisam siguran da li je Nemacka toliko vise gurala evropske integracije nego Italija i Francuska… znalo se vec 1990ih godina da ce njihova korist biti veca. Ali da, niko u Nemackoj nije sanjao danasnju situaciju.


I jedan komentar u vezi sa inflacijom: Inflacija je resenje za javni dug, ali nije resenje za manjak kompetetivnosti. Grckoj, Italiji, Spaniji i drugim juznim drzavama je potrebna realna depresijacija ako nominalna nije moguca zbog postojanja evra. Cene u Grckoj su porasle za 55% relativno prema Nemackoj u periodu 1995-2007. Opsta inflacija ne bi resila taj problem, jer plate i cene bi morale sporije da rastu u Grckoj nego u Nemackoj… sto je naravno malo lakse sa inflacijom u Nemackoj nego bez.

Speaker said...

Odličan članak, Slaviša, a i hvala što mi dižete indeks citiranosti :)) Nezahvalno je biti prorok, jer se tu ukrštaju mnogi snažni interesi (banksteri, izvozna industrija, građani, politički demagozi i njihovi pseudointelektualni i NGO-istički lakeji) ali, koliko vidim raspoloženje javnog mnenja u Nemačkoj i Francuskoj, koje postaje sve ekstremnije, najpre bih tipovao na "kontrolisani bankrot" južne pruge, tj. nerasta, :) i formiranje jedne nove, čvršće federalizovane evrozone, sa fiskalnom i socijalnom unifikacijom, koja bi, umesto liberalizacije i temeljitih reformi, pokušala da zadrži štetni i bankrotirani model socijalističke "države blagostanja" i trudila se da putem delimičnog zatvaranja i podizanja raznih indirektnih administrativnih barijera te oslanjanjem na unutrašnje tržište uspori negativne efekte globalne liberalizacije. To, rešenje, doduše, ne bi odgovaralo ni bankama, jer bi uspele da povrate samo manji deo plasiranih sredstava, ni izvozno orijentisanoj nemačkoj industriji, jer bi novi evro krenuo nagore kao Saturn V, ali raspoloženje u Nemačkoj je već poprilično eksplozivno, pa nisam siguran da Merkelova ima petlju da zalaufa štamparske mašine, s obzirom na inflatornu fobiju od koje Nemci zbog nesrećnih istorijskih iskustava emfatično pate :)) Uzgred, siroti stari Speaker (biće zato što je pomalo zloban :) ) je eksplicitno pominjao Pariz, Rim i Madrid kao nove centre globalnog seks-turizma, a kao najbolji model naplate duga, opet, ako vam je slučajno promaklo, predlagao konfiskaciju teritorije i resursa na ograničeni vremenski period (recimo 99 godina) pod pretnjom upotrebe vojne sile :)) I još, videh jutros kod Wenzela ovu sitnicu, pa vi vidite šta se sprema :)))
http://www.economicpolicyjournal.com/2011/11/great-britain-to-embassies-prepare-for.html

ridjobradi said...

O Libiji iz malo drugog ugla, interesantan intervju:

http://www.pressonline.rs/sr/vesti/globus/story/189175/Moja+porodica+je+sru%C5%A1ila+Gadafija.html

Novinar naravno sve vreme cacka postavljajuci prava 'srpska' pitanja, a o komentatorima da ne govorimo.

Iz poslednjeg odgovora se vidi da decko ispravno razmislja:

"Mnogi komentarišu da će tek uslediti problemi za Libijce kada u zemlju nagrnu zapadni investitori koji žele da iskoriste situaciju za bogaćenje i za svoje poslovne interese.

- Vreme će sve pokazati. Zar investitori ne predstavljaju dobru stvar? Ako se Libija pripoji slobodnom tržištu, zar to nije dobro za građane? To je jedan od osnovnih zakona ekonomije."

VladimirV said...

Sta Srbi misle o pobunjenicima u Libiji moze lepo da se vidi na ovom video snimku - zeleni vojnik "opravljva" veselog pobunjenickog barjaktara iz snajperske puske, video je dobio preko 600 lajkova od Srba, ima mnogo surovih ali i duhovitih komentara koji su me dobro nasmejali tipa "al ga je opravio svaka mu cast" ili "otres'o ga je ko sljivu", itd :)

Speaker said...

Veoma zanimljivo, uvaženi Dupedajko, ali kakve to veze ima sa ovim Slavišinim postom i krizom u EU? :)) I koga boli uvo šta o Libiji ili, kad smo već kod toga, o bilo čemu drugom, misle ljudi koji su za poslednjih dvadeset godina ama baš sve što su mislili mislili pogrešno, pa su sebe doveli od jedne srednje razvijene evropske države (koliko god nezasluženo u striktno ekonomskim pojmovima) do uboge marve na apsolutnom dnu kontineta, pola koraka ispred Moldavije? Drugim rečima, to jest, u prevodu na "novosrpski", jezik kojim se služi trećesvetska fukara vašeg tipa otkad je Srbija postala tipična zemlja trećeg sveta: idi obesi se, balavi, ignorantski imbecile, i ne troluj svojim proizvoljnim bolidarijama ovde ljude koji pokušavaju da o stanju stvari na ovoj planeti razmišljaju četrnaest nivoa igrice iznad tvog pogleda na svet preuzetog iz Mirka i Slavka ili onih stripova o Arkanu i kapetanu Draganu iz devedesetih za dvocifreni IQ :))) Da li je jasno, ili treba da propustim kroz Google translator za groktanje i mukanje? :))

VladimirV said...
This comment has been removed by the author.
VladimirV said...

Dobro evo da pitam nesto Slavisu u vezi duznike krize u evrozoni: da li ce to biti kriza po tezini nalik na duznicku krizu latinoamerickih zemalja 1980-ih godina?

Slaviša Tasić said...

Evropa je bogatija od tih zemalja tako da je ova kriza sigurno gora po iznosima koji su u igri. U relativnom smislu ne znam, ali rekao bih da je opet gora zbog veće umešanosti finansijskog sektora. Latinoamerikanci su dugovali kreditorima iz stranih zemalja, a u evrozoni dug drže same evropske banke. Nije dužnička kriza glavni problem, nego bankarska i finansijska kriza koja sledi.

Anonymous said...

Eto, jedan Slavišin komentar koji bih potpisao, za razliku od mlakog posta.

@Speaker
Jugoslavija, iliti janičarsko gnezdo kojekakvih marksista, trockista, maoista, staljinista, titoista i ostale slične bagre koja jedini doprinos može dati kao božićni ukras banderama, nikako ne bih svrstao u "srednje razvijene" države, obzirom da je jasno da državne investicije tih kretena svaki pristojan čovek svrstava u malinvestments, a da je ta ekonomija bila slabija i od one predratne, te da je Broz došao na "genijalnu" ideju sa (ne)nesvrstavanjem uz Treći svet, a ne uz civilizaciju, pa je jasno da je država morala prođe kao nekakva afrička prćija, a da u njoj dođe do bujanja retardiranih hordi, gde su čistokrvni reprezenti u Sarajevu i Prištini. Jedina je žalost što Broz nije prošao kao Gadafi, i što ga miljenici nisu razvukli po ulici kao psi. Al' tu je lešina, pa možda i dođe taj dan zabave :)

Anonymous said...

Ako opstane šta će od njega ostati?Inflatorno rešenje će ga po definiciji ubiti,vidim da velika većina i dalje žive u zabludi da slabljenje valute dovodi do poboljšanja ekonomije(mada je sam Slaviša često pisao da to može povećati samo izvoz a i da to nije besplatni ručak). Fiskalno rešenje bi dovelo do povećanja i onako valjda najvećih poreza na svetu tako da je tek to neverovatan scenario. Zaključak- kad centralnoplanerski ekonomisti nemaju rešenje za sopstveni projekat (ne samo njihov al su im zasluge tu goleme) onda budite sigurni da ako išta i ostane od tog projekta neće vredeti ič. A i ja lupam gluposti kao da su ikad imali ikakvo rešenje za išta. Štedite u zlatu i srebru,nekretnine su car koji se pokazao totalno golim ,keš je bitan samo zbog likvidnosti,ni jedna druga lekcija iz ekonomije vam ne treba,sve ostalo iz ekonomije ćete odlično znati samo trebate slediti svoje instikte. Ako ste kao i ja počeli da čitate ovaj blog jer ste se uverili da je država kao pojam uspela da zasere ama baš sve čega ste dotakne,onda će vam investiranje u plemenite metale učiniti i argumentacija da je jedan od bitnijih razloga to što su plemeniti njihova retkost te da zbog toga države i nemaju baš mnogo prostora da manipulišu sa plemenitim metalima

Srđane,
Ja ću to i da vam potpišem. Ako me ikada bude obuzela neka patološka želja da budem neka vlast u ovom društvu prvo što ću uraditi je slanje bagera na kuću cveća. Represija nad ljudima je najgora stvar na svetu,ali represija nad kolektivnim zabludama jedna od boljih

Nemanja said...

Propast evra nema nikakve veze sa centralno-planskom ekonomijom, vec sa utopijom, gde su Nemac i Grk savrseni supstituti.

Anonymous said...

Ako evro kao projekat nema veze sa centralni planiranjem u ekonomiji onda mora biti da su marka i drahma potpuno slobodnotržišno spakovani u jednu monetu, maltene poleteli jedno drugom u zagrljaj.
Svaka centralna banka je centralnoplanerska institucija,pa i ECB,što i nije tolika nauka zaključiti treba samo pročitati koji pridev ide uz ime te banke.

Anonymous said...

Razumem da Nemanja želi da kaže da je u pitanju politički projekat, a sa druge strane, centralizam, planska privreda ima isti koren, povećanje moći države i političara. No, kako je u pitanju katastrofa, čak i sa aspekta planera, emu se opisuje kao nad-utopija?

Speaker said...

Srđane, pa nemojte tako, ja vas hlebom (odnoasno, kažem da je status pokojne Es-Ef-Er-Jot bio potpuno nezaslužen, i još, potpisujem sve što ste rekli, i to na kvadrat, jer sam u toj zemlji rastao i dvadesetak godina su mi svi zajedno jezivo išli na jetru, uz malu ispravku da status malinvestment-a, barem koliko se ja u to amaterski razumem, nema mnogo veze sa pristojnošću, već sa tržištem :) ), a vi mene odmah fon Mizesom i Rotbardom :))) Mnogo ste mi nešto britki u poslednje vreme, možda je vreme da se ludo zaljubite, pa će vam sve manijakalne transgresije briselsko-berlinsko-pariskih magaraca protiv zdravog razuma i rudimentarne ekonomske logike namah izgledati samo kao nevini nestašluci veselih vrapčića :))) Mislim da je izbor momentalno inače pomalo sužen: ili emigrirati negde izvan ovog nesrećnog kontinenta, ili se ubiti, ili se zaljubiti, ili uzeti pušku i početi sa temeljitim čišćenjem gamadi :)))
Nemanja, ali to zanemarivanje kulturnih faktora je takođe jedan od simptoma socijalnog inženjeringa i centralnog planiranja: imamo svoju idealnu predstavu o nekoj apstraktnoj ljudskoj jedinki, i nećemo se smiriti sve dok realnost ne izdeformišemo do te mere da odgovara našim bolesnim predstavama, pa makar svako s pola grama mozga video da takvo stanje nikada ne može da opstane i da će koštati kao svetog Petra kajgana. Veliki deo društvenih nauka je nažalost zatrovan ovom vrstom deduktivnog, apriornog i ultimativno ideološkog razmišljanja, pa se krucijalne razlike guraju pod tepih u ime nasilne unifikacije i uravnilovke, i milijarde arče na gluposti i investiraju u štetočinstva.

Nemanja said...

Milane ponovo pravite gresku, ako A onda B, u iskazu A ne stoji "evro" nego "propast evra".

Nije li centralno-planska ekonomija takodje iznedrila dolar? Pa opet dolar ziv i zdrav, nista mu ne fali.

Kako to da centralno-planska ekonomija tada funkcionise, a u slucaju evra ne radi?

Uzrok eventualne propasti evra lezi mnogo dublje, u iskonskom instinktu koji svaka zivotinja poseduje, instinktu koji nam je podario vlade, instinktu samoodrzanja.

Ako on ne postoji, onda imamo utopiju i doticne savrsene supstitute.

Anonymous said...

Aha, ali onda ni dolar neće dugo?
Nemanja, Nemanja :)

Anonymous said...

Nemanja,
Nije bas nista da mu ne fali,2003. kad je uveden euro kupovao se dolar za 1.25 evra,a sad se evro kupuje za 1.3-1.5 dolara, to je depresijacija velika a ne nista. Odgovor na vase pitanje nije linearan dolar ima 200+ godina istorije koja je jako sarenolika nemam ovde ni vremena ni zelje da vam je prepricavam a euro 8 godina. Drugaciji su i ciljevi ECB i FED o cemu je nasiroko pricano godinama na ovom blogu. Takodje evro je novi projekat potpuno socijalisticke orijentacije,iz mnogo razloga koje opet nemam vremena ni snage da vam prepricavam. Procitajte knjigu Filipa Bagusa ,,Tragedy of the euro" on je ucenik cuvenog De Soto-a. O istoriji dolara Mari Rotbard je najbolji autor,bar za mene i moj amaterski pristup citanju ekonomije,ali opet ponavljam jesu obe valute centralnoplanerski projekti(u moderno doba,pre 200 godina dolar to nije bio). U moderno doba jedino sto odrzava dolar u zivotu jesu hiljade milijardi americkog duga koji kupuju prvenstveno Kina,Japan,arapski seici i karipski bankarski rajevi. Kad to stane dolar tone ko Titanik(a i to je politicka odluka Komunista Kine) a euro ima trenutno samo krizu kamata,tj PIGS zemlje su toliko pozajmljivale da su kamate skocile i na tradicionalno niskokamatne nemacke obveznice. Dakle dolar ce propasti jer FED ima 3 kontradiktorna zadatka pred sobom tj ostvarivanje pune zaposlenosti,nisku inflaciju i stabilan kurs prema stranim valutama o cemu je isto pisano ovde. Euro ce propasti jer ga emituje telo koje nema nikakvu fiskalnu ingerenciju u valutnoj zoni u kojoj ima monopol na stampanje te valute.