Pages

23 October 2011

George Orwell i Draža Mihailović

Kada je 1945 godine George Orwell objavio svoju slavnu knjigu "Životinjska farma" on je napisao jedan predogovor za nju, koga su vlasti u Britaniji cenzurisale i bio je izbačen iz kjnjige. Predgovor je objavljen mnogo godina kasnije, tokom 1970ih u književnom dodatku londonskog Timesa.

Taj predgovor je vrlo interesantan. U njemu George Orwell oštro kritikuje cenzuru u britanskoj štampi na način koji upućuje da je ceo koncept prepravljanja istine iz "1984" formiran pod uticajem ratnog iskustva rada za britansku ratnu mašineriju, pre nego nekog dubinskog poznavanja sovjetske političke stvarosti. Naime, Orwell je radio kao propagandista za BBC tokom rata. Kao deo svog posla, pratio je iz prve ruke falsifikovanje istine o generalu Draži Mihailoviću posle promene britanske politike. Evo šta kaže Orwell u tom cenzurisanom predgovoru o operaciji "medijskog satanizovanja" Mihailovića pošto se Čerčil okrenuo Titu:

In the internal struggles in the various occupied countries, the British press has in almost all cases sided with the faction favoured by the Russians and libelled the opposing faction, sometimes suppressing material evidence in order to do so. A particularly glaring case was that of Colonel Mihailovich, the Jugoslav Chetnik leader. The Russians, who had their own Jugoslav protege in Marshal Tito, accused Mihailovich of collaborating with the Germans. This accusation was promptly taken up by the British press: Mihailovich’s supporters were given no chance of answering it, and facts contradicting it were simply kept out of print. In July of 1943 the Germans offered a reward of 100,000 gold crowns for the capture of Tito, and a similar reward for the capture of Mihailovich. The British press ‘splashed’ the reward for Tito, but only one paper mentioned (in small print) the reward for Mihailovich: and the charges of collaborating with the Germans continued.

16 comments:

ziggy said...

i?

britanci su u početku favorizovali četnike, posle su počeli da favorizuju partizane, uprkos partizanskom levičarenju i pro-komunističkoj ideologiji.

naravno da je za obe stvari postojao debeo razlog: prvo su četnici bili više nego toplo primljeni kao saveznička snaga koja se opire hitleru a o titu nije bilo mnogo govora, da bi se zatim prevezali na partizane, koji su u međuvremenu postali daleko efikasniji i neuporedivo organizovaniji na terenu + imali uvek rastuću i većinsku podršku stanovništva jugoslavije. zapravo, partizani jesu bili jedini autohtoni svejugoslovenski oslobodilački pokret, iako su četnici nominalno bili pro-jugoslovenski orijentisani.

glavna stranputica uvodnog komentara je insinuiranje da je orwell, kroz ovaj citat, favorizovao četnike; on je naprosto upro prstom na pozadinu i cenzuru u britaniji, i kako to izgleda kada se državna mašinerija odluči za jednu, bilo koju od opcija, i teško da su četnici u bilo kom smilsu neki specifični izuzetak ili "vaskoliki pupak planete" oko kojeg su se lomila mnoga koplja, ili neko prema kome su postupili na neuobičajan/atipičan način.

Vojvoda said...

na partizane, koji su u međuvremenu postali daleko efikasniji i neuporedivo organizovaniji na terenu + imali uvek rastuću i većinsku podršku stanovništva jugoslavije. zapravo, partizani jesu bili jedini autohtoni svejugoslovenski oslobodilački pokret
----

Која количина неистина на једном месту!

fg said...

ziggy, da nije bilo Crvene armije danas bi jedva znali da su partizani i postojali, imajuci u vidu koliko su bili "brojni i znacajni" na "terenu" kada govorimo o Srbiji.

ziggy said...

vojvoda, zadrži kašiku za sebe. partizani su bili priznati od sila pobednica i u toku, i nakon rata kao autohtoni oslobodilački pokret u porobljenom svetu.

tu čast je dobio još samo francuski pokret otpora.

--

fg, da li je ili nije bilo crvene armije za samu ovu priču nije naročito bitno, jer to ne govori ništa o prostoj činjenici da su partizanski odredi postojali već od 1941, a da su pred kraj rata bili preplavljujuća oružana sila u YU.

ne shvatam ni zašto se mi mnogo oko toga ovde brinemo jer to ne samo da nije smetalo saveznicima - nije smetalo ni četnicima, koji su se u najvećem broju odazvali pozivu da zamene kokardu za petokratku pred kraj rata;

ne razumem ni otkud priča o crvenoj armiji, koja je asistirala domaćim partizanima u jednom jako ograničenom pojasu, tokom marša kroz istočnu srbiju, preko beograda na mađarsku.

Anonymous said...

istoričar Predrag Marković kaže ,,90e su bile Skandinavija za 40e,tu su brojne vojske na tlu Jugoslavije postojale,marširale,kolaborirale itd" tako da je priča dobri momci i loši momci između četnika i partizana ne stoji,jer su i jedni i drugi bili ponegde i ponekad dobri i loši a i nisu samo te dve vojne frakcije postojale. Soc romantici raznih vrsta mogu da sanjaju svoje snove i dalje koliko oće,ali socijalizam je ovde došao na ruskom tenku,te priče jedini svejugo i autohtoni pokret mogu da slobodno zaborave jer prosto nije bilo tako. To potvrđuje i ona budaletina od ,,generala" Kapičića,kada kaže da Tito nije bio omiljen u Srbiji već Draža pa su morali da ubiju njegov kult. Treba ipak dodati da je tadašnja kraljevska jugo vlada naredila Mihajloviću integraciju sa komunistima i sveopšti ustanak al tu je onda verovatno došlo do klasičnog balkanskog problema ega dva predvodnika čopora

Lighthouse said...

Koliko ja shvatam, Orvel kritikuje jednostranost tadašnje britanske ratne propagande, koja je favorizovala samo jedan od dva rivalska antifašistička pokreta otpora, sam se ne svrstavajući ni na jednu stranu u građanskom ratu u Srbiji. Tu vrstu jednostranosti nisu pokazivali ni Francuska ni SAD, gde je Mihailović dobio spomenik, odnosno orden (ovo drugo posthumno, a uručen njegovoj porodici pre par godina). Krajnje je vreme da se javno preispita i odbaci komunistički mit o Draži fašisti i kolaborantu, a pre svega je važno da to učine svi delovi proevropskog bloka u Srbiji (koliko god nekima to bilo neprijatno zbog porodične istorije). Da se prestane s trpanjem Mihailovića, Nedića i Ljotića u isti koš, što se, iz različitih motiva, radi na raznim stranama današnjih podela u Srbiji. A takođe, da se (od strane previše revnosnih antikomunista) napusti kontra-mit po kome partizani nisu nimalo doprineli antifašističkoj borbi u WW2 a navodno došli na vlast samo i jedino zahvaljujući tenkovima Crvene armije. Jer, da je ovo poslednje bilo slučaj, Srbija bi 1989. odbacila komuzima pre svih drugih i danas bi bila u NATO, a za to bi glasalo 90% stanovništva. Dobrica Ćosić i sve ono što on simbolizuje, pre i posle 1980-tih/90-tih, nisu došli na ruskim tenkovima. Nažalost.

Ivan Jankovic said...

Mislim da Orvel ima jednu dalekosezniju poentu, koaj se ne ogranicava samo na Drazu. On kritikuje britansku stampu koja je po njemu pokrivala Staljina i pre rata, u SPaniji recimo. I drugo, izgleda da je Draza bio jedan od primera koji su doprineli stvaranju ideje "orvelovskog prekrajanja istorije". Danas si tu, sutra te nema. Izbrisan iz istorije. Za mene je ovo zaista bila novost, i to vrlo uznemirujuca - da je Orvel do svojih ideja za 1984 dosao vise posmatrajuci Britaniju 1930ih i 1940ih, nego sovjetksu Rusiju!

Ivan Jankovic said...

ziggy,
nisam uospte tvrdio da je Orvel "favorizovao cetnike", nego samo da je Orvel kritikovao "orvelovsko prekrajanje istorije" vezano za Mihailovica i da mu je to bio jedan od primera za razvijanje ideja iz 1984 (vidi prethodni komentar).

Anonymous said...

Lighthouse,
,,Srbija bi 1989. odbacila komuzima pre svih druigih i danas bi bila u NATO, a za to bi glasalo 90% stanovništva"
možda i bi da je ovo bilo 46e,nažalost posle 45e ide 45 godina soc vladavine,a dijagnoza da ,,previše revnosni antikomunisti" satanizuju partizane je slab pokušaj da se istina ne otkrije uplitanjem emocija i jugonostalgije. Niko nije rekao da partizani ,,nisu imali nikvu ulogu",ali Dobrica i drugovi su učenici socijalističkih partija,tako da nema potrebe Dražu i Dobricu uvaljivati u istu priču,kada su i Zloba i svi nacionalisti jugo ratova imali isti pedigre gde im je kao majka svima navedena KP(i JNA mada jel ima razlike). Sve što poslednjih godina slušam o Draži jeste pokušaj soc struktura(JNA bekgraund uglavnom) da Draži uvale sva govna koja je KP na 45ogodišnjoj velikoj nuždi proizvela

fg said...

Lighthouse,
Ocekivati da srpsko drustvo moze da odbaci nasledje titoizma '89. upucuje na veliku povrsnost i nepoznavanje ili nepriznavanje istorijskih cinjenica da su "oslobodioci" u krvi reformisali drzavu i drustvo i izgradili novo, socijalisticko (na hiljade ubijenih ideolosko nepodobnih pa sve ostalo redom).
Dobrica Cosic je rezultat evolucije partizanskog uma kroz odredjeni vremenski period i rezultat neodrzivosti sistema koji su nametnuli, odosno potrebe da se kako tako odrze na vlasti.
On je zapravo vise nego dobar primer kakvu su nam to slobodu doneli crvenoarmesjki tenkovi.

Lighthouse said...

Mmiillaannee,
FG,

Objašnjenje da srpsko društvo 1989. nije imalo snage da odbaci komunizam zato što je posle 1945/46 bilo toliko mnogo terora i/ili ispiranja mozga je nedovoljno. Mnogo gori teror su istrpeli na primer Estonci ili Poljaci, pa su posle 1989. ipak krenuli sasvim drugim putem. Nego je uzrok u tome što su komunističke ideje još od 1930-tih naišle na plodno tlo u Srbiji, a to plodno tle su im pripremile prethodne kolektivističke ideologije (kako nacionalističke tako i neke socijalističke a pretkomunističke). Komunizam je u Srbiji delimično samonikao, nije 100% uvezen kao drugde u istočnoj Evropi. A onda još, bio je (bar posle 1950) "mekšeg" tipa, znači nije stigao da se totalno zgadi i bude omražen, pa sve to zajedno dovodi do kobnih odluka krajem 1980-tih.

Speaker said...

Ja bih rekao da je najveća zasluga ali i tragedija generala Draže Mihajlovića bila to što je bio dosledan patriota za koga su interesi srpskog naroda (pošto je, bez obzira na bolesne ambicije Karađorđevića i emigrantskih političara sasvim pravilno procenio da je Jugoslavija propao projekat, koji se, doduše, održao još pedeset godina putem represije i podmićivanja, ali je čim su i štap i šargarepa nestali, nestala i ona, u krvavom piru) uvek bili nadređeni interesima velikih sila, pa je sasvim dobro razumeo i da će se drugi svetski rat rešavati na sasvim drugim frontovima i u sasvim drugim formatima od onog u Srbiji, te neka intenzivna borbena dejstva protiv Nemaca mogu da dovedu samo do jezivih represalija (što je komunističkim zločincima, naravno, bilo svejedno, i često su ih i svesno izazivali), stoga je najpametnije bilo vršiti sabotaže i voditi gerilski rat niskog intenziteta. Isto tako, sasvim tačno je procenio trenutak u kome je rat već bio praktično odlučen, te je komunistička pretnja postala mnogo akutnija i dugoročno opasnija za Srbiju od nacističke (to se, nažalost, potvrdilo i za pola veka napravilo od Srbije jednu potpuno bezperspektivnu državu trećeg sveta punu maloumne, nekonkurentne svetine ispranog mozga), pa je i postupao shodno tome, u najboljem interesu Srbije, a ne zapadnih saveznika. Ako se uzme u obzir još i stepen zatrovanosti britanskog društva tog doba, uključujući medije i obaveštajne službe, levičarskim ideologijama, koji je Britaniju koštao imperije izgrađivane stolećima i doveo do najmračnijeg perioda u njenoj novijoj istoriji (čije je najgore posledice uspela da delimično ispravi tek baronesa Tačer, ali je - a znam o čemu govorim, jer sam u toj zemlji jedno vreme i živeo - britansko društvo i danas jedva nešto manje trulo i degenerisano od najcrnjih kontinentalih socijalističkih kupleraja), onda je jasno zašto su Britanci favorizovali partizanski pokret, i zašto su izdajnička emigrantska vlada i dementni izdanak jedne dementne dinastije koja je svojim megalomanskim ambicijama unakazila Srbiju ništa manje od komunista odlučili da prodaju generala koji je, premda nije bio ni dovoljno dobar vojnik ni dovoljno surov čovek da održi potrebnu disciplinu među često drugorazrednim kadrovima kojima je komandovao, ne samo imao mnogo jasniju viziju vitalnih interesa Srbije, već i bio mnogo veći patriota od svih njih zajedno.

Vladimir_CA said...

Kad je u pitanju besramna prosovjetska propaganda zapadnih saveznika za vrijeme 2. svjetskog rata, ima mnogo takvih priča. Pogledaj npr. poglavlje III-8. Flynnove knjige The Roosevelt Myth, čija je tema američki Ured za ratne informacije (OWI). Mises.org i Google Books imaju cijelu knjigu. (Zanimljivo je da je ta knjiga izašla otprilike u isto vrijeme kad i Orwellova 1984, a naslov poglavlja je "The Thought Police". Nemam pojma tko je od koga preuzeo tu frazu.)

Zanimljiva je i nedavna kontroverza oko spomenika u američkom memorijalnom centru za veterane iskrcavanja u Normandiji. Ljudima je krivo što su uz biste Roosevelta i Churchilla stavili i Staljinovu, pa su neki pokrenuli i peticiju da se ta bista ukloni.

Amerikanci bi htjeli očuvati mit o tom ratu kao o moralno besprijekornoj borbi protiv zla pod zastavom velikog i slavnog vođe FDR-a, pa bi zato najradije izbrisali iz sjećanja spomen na njegovog glavnog i najdražeg saveznika, čiju reputaciju nitko ozbiljan više ne može braniti. Ironično je da ovi zahtjevi za eliminacijom sjećanja na godine savezništva i drugarstva sa Staljinom najviše podsjećaju na Staljinove vlastite metode rješavanja sličnih problema retuširanjem povijesti. (Koje su inspirirale i Orwella kad je pisao 1984.)

fg said...

Lighthouse,
ipak je to objasnjenje dovoljno.
Lod Estonaca, Poljaka i ostalih zlo je imalo lik i ime, odnosno SSSR. To je situaciju cinilo dosta jednostavnijom, dok je kod nas drustvena debata o tome sta je dobro a sta lose na nivou resavanja kadrovskih pitanja.
Svi oni nemaju dilemu da je komunizam zlo, dok kod nas nosioci "liberalnih" ideja bastine likove i dela udbasa, komunistickih ideologa itd. (J. Kapicic, L.Perovic...), pa sta tek ocekivati od "neliberalnih".

kanura said...

Ovde cu da napisem nesto sto nema veze sa ovom temom, nego je zadnji vas post pa ce se procitati.

Na aerodromu u BG je zadnjh nekoliko dana haos, ali pravi haos. Maltretiranje taxista po svakom osnovu. Pregled dokumenata, za vozilo i radnih i kojekakvih drugih, jos i interventna policaija pretresa vozila. Niko ne sme ni da prodje izpred ulaza, da slucajno neki putnik ne sedne u neki od taxija.

Milan Igrutinovic said...

Иване, хладноратовска идеолошка подела је учинила да Орвел изгледа као генијални критичар совјетског система тоталне контроле. Када је та подела престала јасније је да је "1984" далеко дубља и мрачнија критика Запада (макар англо-саксонског дела), рафиниране медијске контроле, производње вести а тиме и погледа на свет.