Pages

09 February 2011

Poziv na dogovore

Svetomir Marjanović u svojoj kolumni za Press poziva Tadića i Nikolića da sednu i da se dogovore "kako rešiti probleme koji čekaju Srbiju". Nije Sveta jedini, mnogi ljudi veruju da bi sve bilo bolje kada bi neki ljudi seli i dogovorili se.

Čitajući ovo, setio sam se starog predloga Stevena Landsburga (iz knjige Armchair Economist, poglavljeThe  End of Bipartisanship) da antimonopolski zakon treba da se primenjuje i na političare. Landsburg tvrdi da, ako je zabranjeno Maksiju, Merkatoru i Idei da sednu za sto i da se "dogovore", onda treba da bude zabranjeno i demokratama i republikancima. Argument je isti onom koji koristi Adam Smit u čuvenoj rečenici:

Ljudi iz iste industrije se retko sreću zajedno a da se razgovor ne pretvori u zaveru protiv javnosti...

Dakle, Lendsburg smatra da političari, kada se dogovaraju, neće to vreme potrošiti na temu "kako da narodu bude bolje", već na temu "kako da tebi i meni bude bolje". Ako je dosluh zabranjen na tržištu proizvoda, ima nekog smisla da bude zabranjen i na tržištu političara.

Nisam siguran da se baš 100% slažem, ali ima nečega u tome.

1 comment:

Ivan Jankovic said...

Ja mislim da je argument prividan. Nije problem da li su u dosluhul ili da li mogu da lobiraju i dogovaraju se, nego da li imaju mandat i moc da nesto urade.

P.S. A i argument sa Smitom je problematican. Zagovornici antitrusta cesto citiraju izolovano tu prvu recenicu iz Smita. Ali zaboravljaju da navedu onu koja iz nje sledi, a koja pojasnjava:

"I doista je nemoguce spreciti ovakve sastanke, putem zakona koji bi bio sprovodiv, ili konzistentan sa pravdom i slobodom." Dakle, pozivanje na Smita je pogresno u ovom kontekstu jer on direktno kaze da ni jedan antitrustni zakon ne bi mogao da bude konzistentan za slobodom i pravdom.