Pages

20 August 2010

Svi ste vi nasilnici

Državni sekretar za ljudska i manjinska prava, Marko Karadžić kaže u tekstu za prošli NIN:

Da li ste se zapitali da li vaša zastakljena terasa predstavlja nasilje? Ako mene pitate - da, predstavlja. To je klasičan vid nasilja gde bez ikakvog reda i plana radimo protiv estetike i arhitektonskih planova.

Od kada je rad "protiv estetike i arhitektonskih planova" klasičan vid nasilja? Klasičan vid nasilja mora da podrazumeva upotrebu sile nad nekom osobom. Bespravno zastakljivanje terase nije nasilje, a svakako nije klasičan vid nasilja. Možda u nekom alternativnom univerzumu, u kojem i zgrade imaju neotuđiva prava.

Ali, zanimljivije mi je to što on izgleda ne bi nasiljem smatrao "rad protiv estetike", kada bi postojao neki red i plan. Nije problem ako se napravi odvratna zgrada, ako je u nekom urbanističkom planu.

21 comments:

tiki said...

lik sa skojevskom predanošču maltretirea građane koji se ne uklapaju u njegov svetonazor. I ovo mu nije najveći biser

fg said...

NGO mezimac nece stati na ovome.
Imam osecaj da cemo tek slusati njegove bisere!

Crni said...

U pitanju je frustrirana osoba( retko ga vidjam sa devojkama), uzasavaju me njegove izjave i kako ga niko nije smenio do sada. Njegove izjave su klasicno nasilje.

Davor Nikolić said...

Karadžić je jedina osoba u univerzumu za koju ja znam da kad mu nacisti priprete preko foruma i fejsbuka a da se ja zbog toga osećam nekako lepo.

tiki said...

On je očiti dokaz kako izvršne funkcije u politici MORAJU vršiti osobe iz stranaka koje izlaze na izbore a ne NGO sektora

Lighthouse said...

Marko,
U centru velikog grada je neizbežno da postoje nekakva urbanistička pravila, da nam se ne bi ne samo zgrade nego nebo srušilo na glavu. Teba li ta pravila da idu toliko daleko da obuhvate i zastakljivanja terasa, ne znam, možda ne, ali dok takva pravila postoje zastakljivanje terasa bez dozvole jeste nasilje, krađa, zauzimanje prostora koji ti ne pripada. To je kao kad neko prodaje čarape (ili Rolex satove, svejedno) s kartonske tezge nasred trotoara ili trga, zauzimajući mesto pešacima i potkopavajući posao onima koji su bili dovoljno lojalni zakonima (ili glupi, možda?) da zakupe lokal. Zastakljivanje terasa je free riding, i deo je istog problema, i istog mindseta, koga je deo neplaćanje karte u prevozu, utaja poreza, bacanje otpadaka kroz prozor, falsifikovanje imovinske karte radi dečjeg dodatka ili stipendije, hinjenje bolesti radi invalidske penzije, itd.

Tiki,
Što se Karadžića tiče, ljudi ga uglavnom mrze zbog hrabrog zalaganja za prava gejeva, čak i uprkos njegovom resornom ministru koji bi najradije da ga puste da spava.

fg said...

Free riding nije i ne moze da bude klasican vid nasilja.
Mada ja razumem da je Karadzic pristalica etatizma i da je njegova potreba da ukazuje na nasilje pojedinca nad vecinom jako izrazena.

Mrznja je prejaka rec, momak je jednostavno iritantan zbog tupavih izjava i politicarenja, skojim bi da izgradi karijeru neustrasivog borca za ljudska prava.
Jadne te manjine za cija se prava bori ovaj mis.

Lighthouse said...

FG
Kad sa zastakljene terase padne staklo ili saksija, onda itekako jeste - najklasičniji mogući vid nasilja. Kod mene u zgradi se već svašta dešava usled narušene statike, jer su ljudi ne samo zastakljivali nego i rušili noseće zidove. I da ja ne bih jednog po jednog od njih tužakao što su mi naprsli zidovi (jer bi tužbi onda u Srbiji bilo ca. 750 miliona), zato služe država i opština da to pre svega spreče, ili naknadno sancionišu. Zalaganje da to urade nije etatizam.
Što se iritantnosti tiče, ona je subjektivna. Meni Karadžić nije iritantan, naprotiv, cenim njegovu hrabrost u zaštiti ljudskih prava, koliko god ne voleo stranku koja ga je predložila (LSV). Jedan je od boljih državnih sekretara u ovoj Vladi. Meni je iritantna ravnodušnost (ili čak odobravanje) s kojom se ponekad gleda na nasilje nad pojedincima koji nikog ne ugrožavaju a jedini "greh" im je što su drugačiji od većine.

fg said...

Lighthouse,
ja tu vidim samo nasilje drzave nad pojedincem, i to zbog selektivne primene zakona. Neko zastakli terasu i uziva, neko zbog toga dobije prijavu i bude sankcionisan onako kako je to propisano vazecim zakonom!
Zasto se borac za ljudska prava ne bavi ovim na pravi nacin i lepo uperi prstom u nadlezne drzavne institucije i organe, tj. nadlezne inspektore sa imenom i prezimenom koji za ovo primaju platu, nego se bavi svojim subjektivnim dozivljajem da je nad njim izvrseno neko nasilje zato sto je on video zastakljenu terasu?
Jedino zalaganje koje ja primecujem kod njega jeste da izgradi karijeru borca za ljudska prava!
<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<

...Meni je iritantna ravnodušnost (ili čak odobravanje) s kojom se ponekad gleda na nasilje nad pojedincima koji nikog ne ugrožavaju a jedini "greh" im je što su drugačiji od većine.

I meni. Ali ovo nema nikakve veze sa pricom o Karadzicu i njegovim glupim izjavama.

tiki said...

Lighthouse,
Terasa je nečije vlasništvo, možemo govorit o validnosti statike ( a veruj mi na reč dobro isprojektovana terasa mora iznet bilo koje ostakljenje)ili sigurnosti od pada stakla ( ista opasnost vreba i sa bilo kog prozora) . Ni "filopederčnost " me ne smeta , čak štaviše ona je dobrodošla jel mu podkopava stranku. Ono što je iritantno kod njega je mentalni sklop revoluvcionarnog partiskog sekretara.A od lokomotiva napredka koji vodi u svijetlu budučnost narodu je pun Q ( priplodno, kopulativni organ)

Marko Paunović said...

lighthouse,

Ima valjda razlike izmedju "klasicnog nasilja" i neplacanja karte u prevozu, bacanja otpadaka kroz prozor i lazne invalidnosti. Mozda je to sve deo istog mindseta, ali nije posao drzave da menja mindset, vec da donosi smislene zakone i da kaznjava one koji krse takve zakone.

Mene Karadzic inace ne iritira, ja mislim da je potrebna velika hrabrost za to sto on inace radi. Ali, meni se cini da ako postoji problem sa KLASICNIM NASILJEM, a postoji, onda treba insistirati da se KLASICNI NASILNICI dosledno kaznjavaju, a ne da pojam nasilja toliko relativizuje da ne znaci vise nista.

Lighthouse said...

Marko,

U redu, nije klasično nasilje, ne znam jesu li saksije koga povredile ili nisu, a i ako jesu, to je svojevrstan nehat, ili kriminalna nebriga, ali svakako ne namerno razbijanje nečije glave. Ali, zašto tolika povika što je Karadžić upotrebio malo oštriju kvalifikaciju? Pa neće od toga klasično nasilje postati ništa legitimnije, niti više tolerisano. Izraz "nasilje" se svakodnevno upotrebljava u mnogo značenja.

To ne znači da, pored kažnjavanja klasičnih nasilnika, ne treba nikako kažnjavati švercovanje u GSB, bacanje kesa sa smećem kroz prozor, pa i zastakljivanje terasa bez odgovarajuće procedure, koja je u velikom gradu apsolutno neophodna (a kome je do isprobavanja sopstvene neshvaćene arhitektonske genijalnosti, ima vikendicu da je tamo isprobava).

@Tiki

Koliko je terasa tvoja, to je pitanje. Tvoje zastakljivanje ne utiče na upotrebnu vrednost susedskih terasa ali utiče na njihovu prometnu vrednost. Utiče i na mnogo šta drugog. Tvoji su legalno podugnuti zidovi terase i vazdušni prostor između njih, ali ne i pravo da je zazidaš. Na stranu i to da niko nije platio porez na takve intervencije, niti na uvećanu površinu stambenog prostora (ovo, doduše, u meri u kojoj je porez na imovinu uopšte legitiman, a porez na stanove diversifikovan).

Željka Buturović said...

"Ali, zašto tolika povika što je Karadžić upotrebio malo oštriju kvalifikaciju? Pa neće od toga klasično nasilje postati ništa legitimnije, niti više tolerisano."

ali hoce. pojmovi se razvodnjavaju i dolazi do habituacije. ako napadna sminka i ruzna fasada postaju nasilje onda iz toga ne moze da se zakljuci nista drugo nego da nasilje i nije toliko strasna stvar.

ali to je jos i manji problem. ograniceni resursi koji bi mogli da se koriste za suzbijanje pravog nasilja se rasipaju na ovakve budalastine. inspektorima, policiji, sudovima - svima je mnogo lakse da se obracunavaju sa obicnim svetom koji nema sve potrebne dozvole za zastakljivanje terase, nego sa pravim kriminalcima, ubicama i mafijasima.

Nemanja said...

Zastakljivanje terase može izazvati itekako negativne eksternalije ukoliko komšinica ispod vas ne zna za reč aspirator.

tiki said...

Koliko je terasa tvoja, to je pitanje. Tvoje zastakljivanje ne utiče na upotrebnu vrednost susedskih terasa ali utiče na njihovu prometnu vrednost. Utiče i na mnogo šta drugog
Jes aj da budem cinik a da se igram sa vašim argumentima
Dakle imam kuću u kvartu sa obiteljskim kućama. Sad ja ofarbam kuću u roze i baš je onako "gej frendli" sredim i komšijama padne vrednost nekretnina jer niko neće da živi u pederskom okruženju.Vašim stavovima vi branite moje pravo da si pituram kuću kako hoću jer pitanje je kolki je vizualni identitet moje kuće samo moj.
A po pitanju poreza . Recimo ostavimo terasu kakva je . Ubacimo Low E prozore . stavimo toplotnu pumpu. ja mu napravim pametnu instalaciju (malo reklame) pa smanji troškove energije i poveća komfor te mu cena stana poraste . Sad po vama treba ostati kako je bilo jel on to nije platio .
A možda nekom treba staklenik da gaji mlade platane.

Lighthouse said...

@Tiki,

Tako stroga pravila (da čak i u rezidencijalnom kvartu mora da se traži odobrenje za boju fasade) ja ne zagovaram (mada baš to postoji, npr. u Leverkusenu u Nemačkoj, štaviše ima propis koliko visoko sme da vam bude drvo i koje vrste drveća uopšte smete saditi u svojoj bašti a koje ne, čak i ako neželjene vrste nikog ne ugrožavaju). Pisao sam o centru velikog grada i potrebi da se nebo ne sruči na glavu većine stanovnika. Zastakljivanje terasa, i druge samovoljne intervencije u zgradama ugrožavaju ili realno mogu ugroziti ostale stanare i prolaznike, kao i ciljani imidž centra grada, i zato moraju biti ograničene. U vikendici, a rekao bih i u rezidencijalnoj četvrti, gde imate svoju kuću a ne stan u zgradi, zastakljujte koliko vam je volja.

tiki said...

Lightause
DE nije zemlja koju bi liberal trebao smatrati uzorom .Ugroza od stakla sa terase i sa prozora nije bitno različita. A "ciljani imiđ cetra" grada (NBG nije centar) ne može bit vredniji pred zakonom od ciljanog imiđa periferije.
No svi zabrinuti za opšte dobro solitera u NBG trebali bi misliti o sledećem
a) gradnja kvalitetnih fasada (termoizolacije)
b)etažiranja centralnog grejanja i kalorimetrija po stanu

Nemanja said...

"Sad ja ofarbam kuću u roze i baš je onako "gej frendli" sredim i komšijama padne vrednost nekretnina jer niko neće da živi u pederskom okruženju"

Ovo je pogrešna logika.Farbanje kuće ne menja ulogu fasade.

Pravljenje kuhinje na balkonu MENJA ulogu terase...

Lighthouse said...

Tiki,

"DE nije zemlja koju bi liberal trebao smatrati uzorom."

Jedva da ima zemalja na svetu "koje bi liberal trebao smatrati uzorom". DE to i jeste i nije. U poređenju s većim delom EU, možda i jeste. Propis o vrsti i visini baštenskog rastinja je lokalni u Leverkusenu, ne opšti u Nemačkoj, drugde je drugačije. I decentralizacija je za uzor, jer ne moraš živeti u Leverkusenu, odeš u susedni Blabladorf i rešio si problem. Nigde u Nemačkoj nema poreza na imovinu, zabranjen je odlukom Ustavnog suda. Brzina na autoputevima nije ograničena sem kad je neophodno zbog bezbednosti. Pušenje je samo selektivno zabranjeno, a smoking stations se sasvim legalno i lako podižu na svakom aerodromu koji to hoće. Zaštita privatnosti podataka je na višem nivou nego drugde. Gej brakovi su legalizovani. Abortus nije zabranjen. Itd, sve u svemu, ima doista liberalnih propisa kao što s druge strane ima i puno državne intervencije u oblastima gde joj nije mesto.

"Ugroza od stakla sa terase i sa prozora nije bitno različita."

Veća je s terase koja je bez građ. dozvole.

"A "ciljani imiđ cetra" grada (NBG nije centar) ne može bit vredniji pred zakonom od ciljanog imiđa periferije."

N.Beograd i jeste i nije centar. Ja sam doduše mislio baš na centar Beograda, ne na NBgd. Možda na NBgd i nema smisla toliko uterivati "ciljani image grada"

"No svi zabrinuti za opšte dobro solitera u NBG trebali bi misliti o sledećem
a) gradnja kvalitetnih fasada (termoizolacije)
b)etažiranja centralnog grejanja i kalorimetrija po stanu"

Potpuno se slažem s ovim.

Suzana Ignjatović said...

Lighthouse: "Nigde u Nemačkoj nema poreza na imovinu, zabranjen je odlukom Ustavnog suda."

Ja mislim da je porez na imovinu jedino logican kao nacionalni porez. Sve drugo moze da se abolira jer zamagljuje ono cemu drzava (treba) da sluzi

Lighthouse: "U centru velikog grada je neizbežno da postoje nekakva urbanistička pravila, da nam se ne bi ne samo zgrade nego nebo srušilo na glavu."

Neka pravila uvek postoje pravila, samo je pitanje kako se do njih dolazi. Najlogicnije, najpravednije i najrealnije za realizaciju jeste da ih vlasnici odredjuju. To znaci da je verovatno neki model condominiuma najbolje resenje. Tako bi se resavala pitanja estetike, etike i cega god slicnog. O tome kako ce biti farbane zgrade, koliko ce biti udaljeni kandilabri jedan od drugog, da li ce prosjaci moci da se pojavljuju samo nedeljom ili nikada – odlucuju vlasnici ili njihovi zastupnici. Donosenje pravila, njihova promena i implementacija, bili bi mnogo jednostavniji i efikasniji. Dragan Djilas stvarno nema sta tu da odlucuje. Koje su granice tih uprava i kako se odredjuju – to je stvar za raspravu. Svakako ce one pratiti logiku vlasnistva i logiku geografije, u raznim kombinacijama. Sto se mene tice, ja bih rado podnela na glasanje u momom dorcolskom kondominiumu da se ukine ljudsko pravo slobode kretanja onih pasa koji nemaju adrese stanovanja. Mozda bi me preglasali, ali bar bih imala jasno targetiranu populaciju koju cu nastaviti da ubedjujem kampanjom. Ovako treba da vodim borbu na tri nivoa- od Strazbura, preko nacionala, do grad-lokala.

Ako je susedstvo prepoznato kao logicna celina, ljudi ce sami (bez drzave, narocito bez drzave) gledati da nekako usaglase interese. Kada je rec o konkretnim problemima koja “uprava kraja” treba da resava...Realan zivot jeste zeznut jer ne opet morate da se povinujete kada ste manje mocni. To je vas primer terasa. U konkretnom slucaju Beograda, jos uvek je koncept “dobrog kraja” pre svega vezano za lokaciju. Isto vazi za bezbednost gradjevina. Da li su silni propisi postovani do sada u modusu strogog i naucnog "urbanistickog planiranja"? Znaci, sve dok nasim vlasnicima individualnih stambenih jedinica nije mnogo vazno, nema vajde. Jasno, u drugom obliku uprave, mozda bi se moglo krenuti u borbu, kao sto rekoh gore.

Ono sto stvara neizdrz (razumem potpuno kako to izgleda), jeste to sto Karadzic i ja smatramo da ljudi po difoltu treba da se interesuju za lepotu i statiku svoje zgrade. To je sad vec onaj stari problem Gledston-Pasic, ali nema te masinerije koja ce to da promeni. I nije mi u skladu sa mojom religijom. Ne svidja mi se da neki propisnicar dekretom vrsi nasilje (protiv koga se inace bori) nad vlasnicima i tera na to bilo koga sa opravdanjem estetske politike.

LIghthouse:"Zastakljivanje terasa, i druge samovoljne intervencije u zgradama ugrožavaju ili realno mogu ugroziti ostale stanare i prolaznike, kao i ciljani imidž centra grada, i zato moraju biti ograničene."

Ideja izgradnje imidza grada (isto vazi i za drzavu)je prilicno himericna. Ona ima veze prvenstveno sa interesima politicara a ne vlasnika. Ne znam kada je bilo koja politika, akcija, program, koji imali cilj da poboljsanju imidz Beograda, imala realne efekte osim povoljnih finansijskih na “izvodjace radova”.

Suzana Ignjatović said...

Lighthouse: "Nigde u Nemačkoj nema poreza na imovinu, zabranjen je odlukom Ustavnog suda."

Ja mislim da je porez na imovinu jedino logican kao nacionalni porez. Sve drugo moze da se abolira jer zamagljuje ono cemu drzava (treba) da sluzi

Lighthouse: "U centru velikog grada je neizbežno da postoje nekakva urbanistička pravila, da nam se ne bi ne samo zgrade nego nebo srušilo na glavu."

Neka pravila uvek postoje pravila, samo je pitanje kako se do njih dolazi. Najlogicnije, najpravednije i najrealnije za realizaciju jeste da ih vlasnici odredjuju. To znaci da je verovatno neki model condominiuma najbolje resenje. Tako bi se resavala pitanja estetike, etike i cega god slicnog. O tome kako ce biti farbane zgrade, koliko ce biti udaljeni kandilabri jedan od drugog, da li ce prosjaci moci da se pojavljuju samo nedeljom ili nikada – odlucuju vlasnici ili njihovi zastupnici. Donosenje pravila, njihova promena i implementacija, bili bi mnogo jednostavniji i efikasniji. Dragan Djilas stvarno nema sta tu da odlucuje. Koje su granice tih uprava i kako se odredjuju – to je stvar za raspravu. Svakako ce one pratiti logiku vlasnistva i logiku geografije, u raznim kombinacijama. Sto se mene tice, ja bih rado podnela na glasanje u momom dorcolskom kondominiumu da se ukine ljudsko pravo slobode kretanja onih pasa koji nemaju adrese stanovanja. Mozda bi me preglasali, ali bar bih imala jasno targetiranu populaciju koju cu nastaviti da ubedjujem kampanjom. Ovako treba da vodim borbu na tri nivoa- od Strazbura, preko nacionala, do grad-lokala.

Ako je susedstvo prepoznato kao logicna celina, ljudi ce sami (bez drzave, narocito bez drzave) gledati da nekako usaglase interese. Kada je rec o konkretnim problemima koja “uprava kraja” treba da resava...Realan zivot jeste zeznut jer ne opet morate da se povinujete kada ste manje mocni. To je vas primer terasa. U konkretnom slucaju Beograda, jos uvek je koncept “dobrog kraja” pre svega vezano za lokaciju. Isto vazi za bezbednost gradjevina. Da li su silni propisi postovani do sada u modusu strogog i naucnog "urbanistickog planiranja"? Znaci, sve dok nasim vlasnicima individualnih stambenih jedinica nije mnogo vazno, nema vajde. Jasno, u drugom obliku uprave, mozda bi se moglo krenuti u borbu, kao sto rekoh gore.

Ono sto stvara neizdrz (razumem potpuno kako to izgleda), jeste to sto Karadzic i ja smatramo da ljudi po difoltu treba da se interesuju za lepotu i statiku svoje zgrade. To je sad vec onaj stari problem Gledston-Pasic, ali nema te masinerije koja ce to da promeni. I nije mi u skladu sa mojom religijom. Ne svidja mi se da neki propisnicar dekretom vrsi nasilje (protiv koga se inace bori) nad vlasnicima i tera na to bilo koga sa opravdanjem estetske politike.

LIghthouse:"Zastakljivanje terasa, i druge samovoljne intervencije u zgradama ugrožavaju ili realno mogu ugroziti ostale stanare i prolaznike, kao i ciljani imidž centra grada, i zato moraju biti ograničene."

Ideja izgradnje imidza grada (isto vazi i za drzavu)je prilicno himericna. Ona ima veze prvenstveno sa interesima politicara a ne vlasnika. Ne znam kada je bilo koja politika, akcija, program, koji imali cilj da poboljsanju imidz Beograda, imala realne efekte osim povoljnih finansijskih na “izvodjace radova”.