Pages

13 June 2009

Hayek i konzervativizam, II

Steve Pejovich, koji je video da se Hajekov tekst "Zasto nisam konzervativac" pominje i na Pescaniku i ovde, pitao je za misljenje o toj stvari jednog od najvecih svetskih autoriteta za Hayeka i onda mi preneo email sa odgovorom. Sledi moj prevod:

"Za Hayeka je kljucno pitanje kod jednog politickog pokreta bio njegov odnos prema upotrebi sile nad drugim pojedincima. On je shvatao da levica ima mnoge hvale vredne ciljeve, ali da je sklona autoritarizmu. Njihova sredstva porazavala su mogucnost za dostizanje njihovih ciljeva. Kljucna recenica u eseju "Zasto nisam konzervativac" je sledeca: "Dozvolite da se vratim na glavnu ideju, a to je karakteristicni komfort koji konzervativac oseca prema autoritetu i njegova briga o tome da taj autoritet ne bude oslabljen, radije nego briga za ogranicenje moci autoriteta."

Hayek je kritikovao autoritarizam bilo da je levi ili desni. Njegov koncept konzervativizma je evropski: branilac statusa i klase. Edmunda Burkea je ubrajao u liberale jer Burke je bio prijatelj slobode. Mnogi tumace Hayekovu odbranu reda kao konzervativizam, i on to, u Burkeovskom smislu i jeste. Ali njegov red ili poredak je nenameravana posledica dobrovoljnih postupaka, a nije nametnut i ne odrzava se silom. "Zasto nisam konzervativac" pojavio se kao postskript u Poretku slobode. U njegovom uvodu je citat Lorda Actona koji pita ko moze biti saveznik "iskrenih prijatelja slobode". Na kontinentu, liberali su bili toliko antiklerikalni da su se udruzivali sa levicarima (cak i komunistima) -- sto je guralo religiozne prema strankama desnice."

2 comments:

perica said...

Hajek odustaje od prakticno-politickih razmatranja recima
"...politički filozof mora ostaviti „onoj podmukloj i lukavoj zverci, koja se prostonarodno zove državnik ili političar, čije odluke određuje trenutno stanje poslova". Zadatak političkog filozofa može biti samo da utiče na javno mnenje, a ne da ljude organizuje za delovanje."

Sto se tice principa, "Za Hayeka je kljucno pitanje kod jednog politickog pokreta bio njegov odnos prema upotrebi sile nad drugim pojedincima.", kaze nas neidentifikovani hayekian scholar.

Ispostavlja se da i levica-socijalisti i desnica-konzervativci imaju "mnoge hvale vredne ciljeve" ali su skloni autoritarizmu, nametanju i odrzavanju ciljeva silom. Metod? Drzava.

perica said...

PS

"... njegov (Hajekov) red ili poredak je nenameravana posledica dobrovoljnih postupaka, a nije nametnut i ne odrzava se silom" kaže "jedan od najvecih svetskih autoriteta za Hayeka".

Hajek to ne kaže eksplicitno, ali jasno je da su dobrovoljnost, ne-nametanje i odsustvo sile potpuno nespojivi sa državom. Drugim rečima, kad se od države oduzme nametanje odnosno prisila - tu više nema države.

Ali Hajeku je izopštavanje verovatno teško palo, pa nije išao do kraja iz razumljivih razloga.