Pages

03 May 2009

Titovi liberali

Jedna od najčudnijih karakteristika srpske političke scene je da veliki broj onih koji sebe nazivaju liberalima korene traže u liku i delu Titovih "disidenata", bez problema ističu da je Titov režim bio progresivan i rado se sećaju "lepih" vremena. U poslednje vreme rasprava o liku i delu "najvećeg sina naših naroda i narodnosti" se iznova razbuktala, a među njegovim braniocima su istaknuti "evropejci", "liberali" i različiti "progresivci". Moje mišljenje je da je ovo velika šteta, jer je traženje korena liberalizma u jednom zločinačkom režimu najbolji put u diskreditaciju liberalizma, barem zbog pet stvari.

Prvo, Brozov pokret je došao na vlast nakon okupacije Srbije od strane SSSR. Svakome ko se iole oseća demokratom i građaninom neke zemlje dolazak na vlast iz šume uz pomoć okupatora je stvar koja izaziva gađenje.

Drugo, i pre dolaska na vlast partizanski pokret je izvršio više masovnih zločina tamo gde je imao prilike da pokaže kako bi komunizam izgledao u praksi, od Užičke Republike, preko levih skretanja, pa do prilježnog žrtvovanja građana Srbije u ime komunističkih sabotaža i diverzija minornih efekata.

Treće, po dolasku na vlast partizani su u crno zavili veliki broj gradova u Srbiji, pobili i/ili proterali cvet inteligencije i elite u Srbiji i unišili sve što je imalo veze sa pokretačkom snagom svakog društva - privatnim preduzetništvom.

Četvrto, dolazak na vlast praćen je temeljnom pljačkom privatne imovine, gde je ista imovina dobrim delom podeljena između bandita sa nadužim stažom.

Peto, ukinute su temeljne ljudske slobode, kao što je pravo na pravično suđenje, sloboda govora, ispovedanje vere...

Spisak je naravno mnogo duži i svakom ko deli vrednosti tržišnih demokratija teško je pronaći izvore inspiracije za bilo šta progresivno, a još manje liberalno u partizanskom pokretu i Titovom režimu. Pitanje koje se postavlja je otkuda ova perverzna naklonost prema titotizmu. Postoji nekoliko razloga:

Prvo, biti veliki ili malo manji disident u Titovo vreme značilo je mogućnost da se lepo i ugodno živi bez ikakve odgovornosti. U današnje vreme odgovornost za sopstvene postupke ipak postoji, a novac se ne dobija isključivo iz budžeta.

Drugo, veliki broj ovakvih "liberala" i branilaca ljudskih para su svoje detinjstvo i dobar deo života proveli živeći u tuđim kućama i jedući iz tuđih kašika i viljuški. Niko nije odgovoran zbog postupaka svojih roditelja, ali je u najmanju ruku nepristojno opravdavati i braniti takve postupke.

Treće, čak i ovakvo slabašno tržište koje funkcioniše bez velikog dela institucija koje su normalne u tržišnim privredama svelo je sredstva namenjena različitim intelektulacima, umetnicima, sportistima, društvenim kritičarima i drugim grupama poznatim po rent-seekingu na nivo koji je prilično blizak nivou tražnje za njihovim uslugama. Socijalizam je bio velikodušniji prema njihovom angažmanu, pa otuda žal za lakim životom.

Četvrto, zarekao bih se da mnogi glasnogovornici demokratije ne žele da se dosijei u Srbiji ikada otvore za javnost.

Moje mišljenje je da jedan održivi liberalni pokret u Srbiji ne može da koketira sa "vrednostima" Brozovog režima jer tamo nema ičega što je blisko liberalnim vrednostima. Moje mišljenje je i da istorija Srbije ima primera ljudi koji su zastupali liberalne ili pretežno liberalne ideje u srpskoj istoriji 20. veka i da su nepravedno satanizovani i skrajnuti iz zvanične istorije. Bez traženja istinskih temelja liberalizma na tlu Srbije, liberalne partije u Srbiji će biti lažne ili će liberalizam izgledati kao još jedna od ideja koja se pokušava nasilno nakalemiti u Srbiji.

13 comments:

tiki said...

za ovo bi na B92 dobio ban u tri reinkarnacije, u LDP bi te proglasili fašistom jel rušiš temelje antifašističke borbe,propagiraš srbočetnički fašizam i agituješ protiv sinekura Ldpovskih roditelja , Perovićke i Ivana Stambolića ( i njega neki smatraju liberalom).Nataša Kandić će te druka Mesiću( opet glum v.d maršala sfrj i čuvara revolucije)
NO svaka ti čast na dobrom postu

Ivan Jankovic said...

Moj rodjak je bio student u vreme 1968 i danas kaze: "mi nismo protestovali zato sto nema nekakve slobode, nego zato sto cerka Milosa Minica vozi kabriolet, a mi ficu ili nista". Mislim da je to najdublja istina. Ali, Micunovic i Nebojsa Popov danas sebe ne vide tako, nego kao borce za klasicne liberalne vrednosti, cak i 1968. Ima cela jedna publicisticka i kvazifilozofska industrija magle u Srbiji koja sa liberalizmom identifikuje svakog ko se bunio protiv Tita a istovremeno nije zavrsio na vukovarsko-srebrenickom camcu humanog preseljenja Dobrice Cosica i starijeg Tradica. "Liberalizam" se skoro tretira kao sinonim "liberalnijeg komunizma". Akademici su posluzili za pranje biografija i filozofije velikog broja ljudi (recimo, Milos Minic, sudija na montiranim procesima Brozovog rezima, koji je generala Mihailovica i Slobodana osudio kao zlocince je 1990-ih jos bio veliki borac za gradjanska prava a protiv rata).

Jedini izuzetak po mom misljenju bi mogao da bude Marko Nikezic, koji je jos 1970-ih govorio o trzisnoj privredi, okretanju Zapadu i protiv sovjetskog modela drustva i ruskog uticaja ovde. Naravno da se Nikezic ne moze nazvati liberalom u klasicnom smislu, ali je bio mnogo liberalniji od svih Titovih disidenata i boraca za gradjanska prava zajedno.

I jos jedna stvar - koliko god da je lose sto se liberalni kontinuitet ponekad trazi u "mekom" komunizmu, jos je gore sto se ne proucavaju sistematicno teorijski radovi ali i politicka dela pravih liberala, poput Koste Cukica, Cedomilja MIjatovica, Vladimira Jovanovica i drugih. Imam utisak da su oni za danasnju intelektualnu elitu mrtvi, i to cak i liberalnu. Mladi liberal u Srbiji je cuo za Friedmana i Hajeka ali nije za Cukica i Jovanovica. Nazalost, posle te generacije nemamo se kome okrenuti - Slobodan Jovanovic jeste veliki politicki mislilac i istoricar, ali on nije klasicni liberal.

Lazar Antonić said...

Ne dele svi tvoje misljenje

http://www.youtube.com/watch?v=YdrTVmTROmU&feature=related

Lighthouse said...

Lazare,
Šta reći na borce protiv vampira? Kad ih vidim, prvi poriv mi je da pokojniku bar pola toga oprostim. Uostalom, da takvi isterivači vampira nisu između dva svetska rata žarili i palili, ne bi Broz tako lako došao na vlast. Kad ljudima pomutiš razum, poljuljaš poverenje u rad, znanje i vlastitu odgovornost za svoj život, onda svakakvi hohštapleri zavladaju, koji lako od danas do sutra menjaju zastavu, od one s glogovim kocem u ime Boga i Kralja do one sa srpom i čekićem u ime proleterske revolucije, i nazad.

Ivane,
Dobro ste primetili da period 1966-1972, vreme (lokalne) vlasti u Srbiji Marka Nikezića (dodao bih, i Latinke Perović kao njegove najbliže saradnice) jeste bio vreme labavljenja stega državnog monopola nad privredom i nešto manjeg stepena gušenja sloboda. Dakle, najuslovnije moguće rečeno, nekakve liberalizacije. Iako nosioci tih reformi nisu bili liberali u pravom smislu reči. To ne znači da neki od njih nisu u tom smeru u međuvremenu evoluirali.

Aleksandre,
Bojim se da u srpskoj tradiciji nema preterano mnogo liberalne misli, koliko god kod desetina mislilaca bilo povremenih, nekad i fascinantnih, izleta na tu stranu. S libertarijanske tačke gledišta, meni se Čedomilj Mijatović čini najjačim, jer je valjda jedini koliko toliko dosledan ekonomski liberal.

Na kraju i ovo. I taj Miljatović, dok je bio ministar, upetostručavao je poreze. Sve to zato da bi Srbija uopšte postala država, pa da onda vidimo hoće li biti Big ili Lean. Tako i u međuispodešavanih sto i nešto godina, poneko je morao da mlatne pendrekom, strpa bez suda u helikopter za Hag, izdotira Centar za kulturnu dekontaminaciju, da bi uopšte imali dileme liberalna ili klepto-klerikalno-militaristička, odnosno dileme liberalna ili japi-birokratska Srbija, da ne bi bili u mraku u kome se ne vidi ni dobro ni zlo a gde onda, naravno, zlo suvereno vlada.

Marko Paunović said...

Meni je vrlo tesko da pohvatam ko se za sta zalagao i sta je rec liberal uopste znacila u Jugoslaviji pre 40 godina.

Koliko sam ja ukapirao, liberali su se tada zalagali za vise komunizma, odnosno nije im se svidjalo to sto je uloga drzave bila veoma velika i sto nije doslo do Marksovog "odumiranja drzave". Odnosno, oni su bili komunisti, ali ne i socijalisti.

Jel sam u pravu?

Dodatno pitanje za Ivana:

Zasto mislis da bi bilo bolje da srpski liberali citaju Mijatovica umesto Hajeka? I, konacno, zasto uopste treba "da se okrenemo" nekom domacem?

wk said...

Mislim da je naivno ocenjivati ljude na osnovu toga sta su radili 1968. Ljudi biraju izmedju realnih politickih mogucnosti. Iz konteksta 1968. njima je to delovalo smisleno i bolje od postojeceg statusa. Da li to u apsolutnom sistemu ima ikakvog smisla, to je drugo pitanje, ali u referentnom sistemu koji je vladao 1968. to je sigurno izgledalo drugacije nego nama koji iz 2009. gledamo 1968.

Ja Nebojsu Popova i Dragoljuba Micunovica cenim odnosno ne cenim zbog onog sto su radili u meni relevantnom politickom periodu. (Ne kazem nuzno da i vi morate da ih zbog toga cenite.) U tom kontekstu za Nebojsu Popova sve najbolje, za Micunovica bi se vec moglo raspravljati.

A ako pricamo o nostalgiji za "dobrim starim vremenima", tu postoji odredjeni razlog zasto ljudi sa nostalgijom gledaju na taj period. Za razliku od mnogih drugih politickih sistema, sistem u Jugoslaviji je vremenom meksao. Npr., za vic o Titu se 1947. islo na Goli Otok, sedamdesetih u "Padinjak" na mesec dana a osamdesetih se drustvo smejalo; ekonomske slobode su kako-tako rasle i da nije postojala pretnja pretorijanske garde u vidu JNA verovatno bi se 80-tih taj sistem samotransformisao u nesto relativno demokratsko i relativno liberalno.

Morate da primetite da reforme Ante Markovica bi transformisale zemlju u nesto drugo bez revolucije, nesto sto je mnogim zemljama bilo nemoguce da izvedu (nazalost, isto bez revolucije, Srbija je vracena u stanje mnogo gore nego pre reformi).

Bez obzira na to taj sistem on vukao apsolutni kontinuitet iz svih tih masakra i otimacina koji su se desili '45 i posle, on jeste uspeo da postane nesto od cega bi se moglo napraviti demokratsko (ne znam da li nuzno i liberalno) drustvo.

Jednostavno , najveci broj ljudi ga ne ocenjuje po onome sto se desavalo 40-tih, vec po 70-tim i 80-tim. Da li je to ispravan metod, ostaje za diskusiju, ali se moze razumeti da ga oni ocenjuju po vremenima koje oni (subjektivno) smatraju relevantnim.

Lighthouse said...

Marko,

S dužnim poštovanjem, niste u pravu. Brkate pojmove "srpski liberal iz šezdesetih", "praksisovac", "šezdesetosmaš", itd. U nekim periodima, svi pomenuti su bili međusobno zavađeni, a u nekim saveznici.

Pod "srpskim liberalima" iz 1960-tih se obično podrazumeva najviše rukovodstvo partije (SKS) i države u Srbiji u periodu od pada s vlasti Aleksandra Rankovića u leto 1966. pa sve do smenjivanja tog rukovodstva odozgo (s federalnog nivoa SFR Jugoslavije) po nalogu Josipa Broza Tita u jesen 1972. Tu su bili pre svega Marko Nikezić, a onda i Latinka Perović, Mirko Tepavac i drugi. Oni su se zalagali za neučestvovanje Srbije u nacionalističkim sukobima drugih republičkih rukovodstava u SFRJ i okretanje sopstvenom razvoju, za partijsku kontrolu nad tajnom policijom umesto udbine kontrole nad partijom, za efikasnost na tržištu umesto političke podobnosti kao kriterijum za opstanak na funkciji direktora preduzeća, za veću otvorenost u štampi, za manje bar direktnog uplitanja politike u kulturu, umetnost, obrazovanje, nauku, itd. Ništa spektakularno niti liberalno s današnjeg gledišta, ali u to vreme u odnosu na sistem pre 1966, to jeste bila nekakva liberalizacija, nekakav pokušaj reformisanja tadašnjeg socijalističkog sistema, i to jeste obezbedilo da se slobodnije diše, materijalno bolje živi, slobodnije trši svoj novac, stvara zanimljivija naučna i umetnička dela, održava veze sa tadašnjim svetskim tokovima, itd.

"Šezdesetosmaši" (a mislim da glavni, većinski tok junskog studentskog pokreta 1968, ne na manjinu s Filozofskog fakulteta) su bili protiv, kako dela saveznog rukovodstva, tako i protiv "srpskih liberala". Zahtevi studenata su bili više socijalizma, više socijalne pravde, manje socijalne razlike, manje uticaja tržišta, ali uz više slobode štampe i veću autonomiju univerziteta.

"Praksisovci" (veći deo "šezdesetosmaša" sa Filozofskog), gde su tada spadali i pomenuti Popov i Mućunović, ali i Mihajlo Marković, ali i Sveta Stojanović i Ljubomir Tadić, su bili malo radikalniji (i u pogledu otpora tržištu ali u pogledu zahteva za slobodom štampe i govora) deo "šezdesetosmaša", jednako suprotstavljeni "liberalima" kao i ostali, ali mnogo više suprotstavljeni i saveznom rukovodstvu, manje više celom, uklj. i Nedodirljivog.

Policija "liberala" je 3. juna 1968. tukla "šezdesetosmaše" i ovi joj to nikada nisu sasvim oprostili, čak i kada su podelivši sličnu sudbinu postali saveznici, negde krajem 1970-tih.

"Liberale" je J.B.Tito smenio 1972, "šezdesetosmaše" je do 1972. sudila samo vojska dok su bili na odsluženju a posle i republički sudovi Srbije, a "praksisovci" su sredinom 1970-tih poizbacivani s FF.

Eto, ukratko, jednog viđenja od strane "savrmenika", koji je juna 1968. već imao iza sebe 4 i po godine redovnog čitanja Politike i gledanja TV Dnevnika.

Lighthouse said...

Wk,

U pravu ste, mnogi danas ocenjuju ceo period "socijalističke Jugoslavije" (1943-1992) po 1990, a ne po 1945, ili 1960, ili 1973. Sve do 1990. strana valuta se kupovala skoro isključivo na crno. Do 1960. su postojale "tačkice", a u kratkom periodu 1980-tih ponovo, za neke proizvode. Do ranih 1960-tih se nije moglo slobodno putovati, ali je posle moglo u mnogo više zemalja bez vize nego danas, ali s druge strane je za neke zemlje (10-tak, poput Izraela, Španije, Saudi Arabije, itd) pored vize dotične zemlje trebala i posebna dozvola naše milicije. Niko doduše nije fizičkom silom branio da ideš u crkvu ili slaviš slavu, ali je cena bila maltretiranje na poslu ako si profesor ili slično a nisi član partije, ili izbacivanje iz partije ako si član, a shodno tome praktična nemogućnost da budeš sudija, policajac, oficir, političar, direktor bilo čega, itd.

Marko Paunović said...

Lighthouse,

Hvala Vam na detaljnom odgovoru.

Igor said...

"Šta reći na borce protiv vampira? Kad ih vidim, prvi poriv mi je da pokojniku bar pola toga oprostim. "

hehe, wonderful.

Ivan Jankovic said...

Marko,
naravno da ne mislim da je Mijatovic bolji od Hajeka. Ali, imao sam prilike da citam nesto od Koste Cukica i Mijatovica, to je prvorazredna liberalna literatura. Ne vidim sto ne bismo citali i to, moze biti vrlo korisno. Nisam govorio o "okretanju" ikome domacem u tako jakom smislu, kao preduslov usvajanja liberalizma, vec o tome gde se uopste moze naci liberalna tradicija u Srbiji.

Liberali iz Nikezicevog vremena nisu bili veliki marksisti. Protiv njih je upravo i bio dobrim delom usmeren bes 68-asa. Liberali su govorili o trzistu, "modernizaciji", protiv etatizma kao nazadne ideologije (oh kad mi moderni zapadni socijaldemokrati toliko mrzeli etatizam i centralizam kao komunista Nikezic). Reforme 1960-ih su velikim delom oslobodile privrednu najrigidnijih stega komunisticke vlasti, sto se videlo i po rezultatima (bili su bolji od istocnoevropskih ne samo zbog monopola u trgovini Istok-Zapad nego i vise kvazi privatne inicijative menadzera i vise elemenata trzisnog nagradivanja, uz sve slabosti koje slede iz FUrubotn-Pejoviceve teoreme o samoupravnom preduzecu). Naravno, granica je bilo samoupralvjanje tj ideja privatnog vlasnistva koja je mogla da vazi samo za malu privredu a ne recimo i krupnu industriju. Ali se drzava povukla iz centralnog planiranja u velikoj meri. To ne znaci da je Nikezic bio liberal, ali znaci da je bio mnogo liberalniji od svih drugih komunista u Jugoslaviji (a posedbno od disidenata) i da je stalno govorio o trzisnoj priredi u afirmativnom obliku.

Lighthouse said...

Aleksandar Dubček je 1968. bio član KP, čak i generalni sekretar. Posle 1989, u Čehoslovačkoj je KP bila zabranjena, i dan danas češki socijaldemokrati nisu (reformisani) nastavak komunista, kao skoro svuda drugde u Istočnoj Evropi (Poljska, Mađarska, Slovenija, Hrvatska, BiH, Makedonija, Bugarska) već samonikla partija oslonjena na tradicije dela bivših disidenata. Ipak, Dubček je posle "baršunaste revolucije" 1989. bio počastvovan da bude predsednik prve demokratski izabrane Skupštine Češke i Slovačke. To mu nisu dali tek tako, nego zato što nije bio bilo koji i bilo kakav generalni sekretar KP. Valjda je nečim bio zadužio Čehe i Slovake?

tiki said...

...........
Oni su se zalagali za neučestvovanje Srbije u nacionalističkim sukobima drugih republičkih rukovodstava u SFRJ I kao rezultat svoje realpolitičke providnosti dobili ustav iz ´74. ,,
no i danas u hrvatskoj njihove protivnike Savka ,Tripalo..... zovu borcima protiv velikosrpske hegemonije.
No vampiri i vampirčići nisu problem nako nego što su oni i dan danas pasadarani (čuvari revolucije), što nema istorije mimo njih i njihovih frakciskih borbi,Nema Slobodana Jovanovića , nema , Grola ...sto oni sve što znaju isisali su iz Jajca.Oni su čuvari tekovina AVNOJa. Ni dan danas "selo Ba" niko ne obilježava.Oni su zagovornici lustracije od 8 sednice na dalje.A ne od Žikice Jovanovića na dalje