Pages

11 May 2009

Kvalitet visokog obrazovanja u Srbiji

Miloš Mileusnić, moj dugogodišnji poznanik,izneo je svoja razmišljanja na ovu temu

U ovoj zemlji kao da niko ne vidi koliko je visoko školstvo zapravo jedan veliki i gorući problem Srbije. Velike pare poreskih obveznika se troše na finasiranje visokog školstva a da je pri tome to visoko školstvo potpuno neefikasno u proizvođenju kadrova čim im je za tako nešto u proseku potrebno skoro 8 godina, ne uzimajući u obzir one koji na kraju i ne diplomiraju. Grubo gledano, državni fakulteti su gubitaši kao i Zastava u koju država upumpava silan kapital i održava stanje as-is umesto da se suoči sa problemima. No šteta od neefikasnih fakulteta je mnogo veća od neefikasne Zastave. Umesto da imamo armiju mladih i školovanih ljudi sa 23-24 godine, koji bi počeli svojim radom da doprinose društvu, pokreću male biznise i sl. mi dobijamo armiju umornih studenata u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim godinama koji tek tada, kad završe svoje školovanje ili potpuno dignu ruke od njega, gledaju šta dalje da rade sa svojim životom.

10 comments:

tiki said...

Sve što sam naučio iz struke naučio sam mimo faksa, Ali zbog xebenog papira gubio sam vreme u redovima za menze svaki dan 3 sata . overavanje koječega. Maltretiranje raznih idiota koji se voze na tebi , je hiper preneopisivo . A tek mitovi o raznim veličinama na faksu koje često nisu ni kvalitetno inženjerski potkovani. A tek bajke o kvaliteti kadrova ..

grh said...

mislim da je najvaznija prednost faksa za decu iz srbije, sto je sa faksom lakse emigrirati. tj. bez faksa je gotovo nemoguce.

mileusna said...

Wow, kakvo iznenađenje... Hvala na citatu. :)

Aleksandar Boskovic said...

Ovo je sve OK i sve stoji, međutim autorovo (u blogu, ne u ovom citatu) predlaganje da u Srbiji treba upisivati privatne univerzitete je malo nerealno, jer se tek tu ne zna ko pije i ko plaća, o kvalitetu programa da i ne govorim.

Pri tom, kada je reč o državnim fakultetima, studenti snose sada veliki eo odgovornosti, jer njihovi "inteligentni" nastavnici po zakonu JEDNOSTAVNO NEMAJU PRAVO DA IM DAJU GRAĐU OBIMA KOJU IM DAJU... ali studenti, po starom srpskom običaju nezameranje, ne žele da ih tuže...

Moj savet onima koji žele da kvalitetno studiraju je da to nikako ne čine u Srbiji, jer su fakulteti ovde (i državni, i privatni) dno dna, ako treba, dame i gospodo, pisaću vam preporuke (do sada su svi kojima sam pisao peporuke, do sada su dobili stipendije, od Brazila i Meksika, do Južne Afrike i Nemačke). :-)

Dejan said...

Ne mislim da je u Srbiji glavni problem kvalitet univerziteta, već je glavni problem to što je fokus mladih ljudi pre svega na sticanju društvenog statusa (doduše, ovo najviše važi za njihove roditelje, ne toliko za same omladince), a ne na tome šta žele da rade, gde sebe vide. Otprilike, prvo bi trebalo imati ideju u kakvom poslu ili aktivnosti mlad čovek/žena sebe vidi; zatim se (ako je to potrebno) i završavaju potrebne škole ili kursevi. Kada bi se tako radilo, prosečna dužina studiranja bi automatski pala i bez ikakve (inače, žestoko hajpovane) Bolonje, a i bez obzira na to kakvi su programi i profesori. Kada ne znaš zašto uopšte nešto radiš, tipično ti treba večnost da to isposluješ (a moguće je i da ćeš ga bataliti čim uzmogneš). Naravno, drugi deo problema je i u manje-više odsutnom tržištu rada, posebno kada su mladi (mislim, od uzrasta 16-17, pa naviše) u pitanju. Ukratko, potrebna je motivacija, a "edukacionisti" će se doveka baviti reformama obrazovanja, što im je i hleb, pa im i nije u interesu da to ikada završe... Elem, ako se na to bude čekalo, dugo će trebati da se čeka.

Vlada said...

Postavlja se večito pitanje šta je važnije - znanje ili diploma? Šta znači diploma fakulteta u Srbiji? Znači da prema sistematizaciji radnih mesta jedino diploma omogućava napredovanje i veću platu. Možeš biti Ajnštajn ali bez diplome uvek ćeš raditi za nekog rođaka, kuma, apartčika itd..

Koliko sam shvatio, u svetu, poslodavcu diploma znači pre svega spremnost osobe da uči i usvaja nova znanja i tehnologije, a kod nas diploma znači kraj učenja.

Marko Paunović said...

Milos je, inace, nesto kao srpski Bill Gates - nije zavrsio faks, ali mu uopste ne ide lose. :)

E sad, sto se tice sugestije da se u Srbiji upisuju privatni fakulteti....

Nisam ni ja siguran da li je to bas dobro, odnosno nisam siguran da se to moze tek tako blanko reci. Svakako ima oblasti u kojima je to zaista tako.

Meni se licno cini da, ako ne zelite da se bavite naukom, bolje je da upisete privatni fakultet, brzo ga zavrsite i pocnete da radite. Po zavrsetku tog fakulteta verovatno cete imati manje znanja nego da ste zavrsili drzavni, ali cete ustedeti 2-3 godine zivota, a na poslu se za 2-3 godine moze dosta toga nauciti. Tako da, sa 25 godina, na primer, neko ko je zavrsio privatni fakultet moze da ima dosta vise i znanja i iskustva nego neko ko je gubio vreme na drzavnom.

To znaci da, ako cete da zavrsite drzavni za 4 godine, onda bolje upisite drzavni. Ali, ako cete da ga razvlacite vise od 6-7 godina, onda je verovatno bolje da odmah upisete privatni.

Ivan said...

"...mi dobijamo armiju umornih studenata u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim godinama koji tek tada, kad završe svoje školovanje ili potpuno dignu ruke od njega, gledaju šta dalje da rade sa svojim životom."
Apsolutno tacno!!! Umesto da su po zavrsavanju studija puni energije i entuzijazma da nauceno primene u praksi, nadograde, idu dalje, ljudima je potrebna banja za oporavak, ne zato sto su nasi fakulteti teski u dobrom smislu, vec zato sto je energija izgubljena na, pre svega, prevazidjen nacin ucenja gde se pod znanjem podrazumeva mogucnost repordukovanja ogromne kolicine gradiva u jednom danu.

grh said...

ma kakva bolonja, reforme i potrebno vreme. sa ovom ludorijom bi mogli da prekinu odmah tako sto ce da uvedu
Bell curve grading
ako bi se htelo, na primer da uslovom da nikad ispit ne padne vise od 10% studenata.

ipak, sta bi onda radili sa silnim svrsenim studentima bez posla?

Janko said...

mi dobijamo armiju umornih studenata. evo na primer ja!