Pages

18 December 2008

Realnost regulacije

Prvo, finansijske regulacije je sve više. U poslednjih 8 godina, Securities and Exchange Commission (SEC), američko državno regulatorno telo je povećalo budžet sa 400 na 900 miliona dolara. A kakvi su rezultati, dobro pokazuje najnoviji slučaj piramide od 50 milijardi dolara investitora Bernarda Madoffa. Još 1999. godine SEC je dobila pismo jednog investitora koji je upozirio da je Madoffov fond ustvari piramida. Komisija je pogledala i zaključila da je sa fondom sve u redu, nije reagovala i piramidu nije otkrila ni do današnjeg dana. Priču je ovog puta raširila jedna mala privatna konsultanska kuća u pokušaju da zaštiti svoje klijente od ovakvih investicija. Komisija za hartije od vrednosti, kojoj je to posao, nije bila sposobna da prepozna običnu piramidu i to nakon što je eksplicitno upozorena da se radi o piramidi.

Afera Enron otkrivena je na sličan način. Ni kod Enrona regulatori nisu imali pojma šta se dešava, a aferu su otkrili individualni short-selleri, trgovci koji su se kladili na budući pad akcija Enrona jer su osnovano pretpostavljali da se nešto dešava.

Razlozi zašto regulacija ne radi su isti koji važe za bilo koju državnu intervenciju. Prvo je pitanje motivacije -- državne regulatore možete donekle motivisati platama ili napredovanjem, ali individualni investitori ili trgovci, koji rade za sebe ili rizikuju svoj novac imaju mnogo više da dobiju ili izgube i mnogo više motiva da otkriju malverzacije kojima mogu biti direktno oštećeni. Drugo je pitanje informacija -- insajderi direktno upleteni u mehanizme tržišta će uvek bolje znati šta se na tržištu stvarno dešava, jer za to je potrebno ne tehničko ili školsko znanje, nego znanje na hiljade raznih, nekad naizgled nebitnih detalja o raznim dešavanjima na tržištu. Jedan trač na berzi u proseku sadrži više relevantnih informacija nego teorijski finansijski model.

Šta god da se regulacijom postiže, istovremeno se i sprečavaju upravo ovi privatni, decentralizovani mehanizmi otkrivanja prevara. Insajdersko trgovanje je jedan od takvih mehanizama, a zabranjeno je i ljudi zbog njega idu u zatvor. Pre nekoliko meseci short-selling, mehanizam pomoću kojeg je oktriven Enron, je takođe bio privremeno zabranjen.

6 comments:

Igor said...

Slavisa, mozete objasniti malo bolje zasto je insider's trading dobro?

Slaviša Tasić said...

Zato što kad insajderi trguju to daje signale i ostalima, ako oni prodaju onda i drugi na vreme vide da nešto nije u redu i akcije brzo postignu pravu cenu. Praktično insajderi postupkom informišu sve ostale. Jeste da su u prednosti jer prvi to urade, ali sa druge strane šta se zabranom postiže... I onda će neko imati prednost, verovatno opet sami insajderi ili neko blizak, a gubi se onaj signalni efekat za ostale akcionare.

Igor said...

Hm... interesting. A sta je ako CEO kompanije namerno ostecuje kompaniju pa na osnovu toga prodaje akcije pre nego sto ga razotkriju, pa svi slede njegov potez i kompanije propadne?

Slaviša Tasić said...

Onda će propasti i ovako i onako, ali će se ako ima insajderskog trgovanja brže saznati da propada.
Što je bolje nego da ostali akcionari do kraja ništa ne znaju.

perica said...

Neka mi bude dozvoljeno da i ja ponudim odgovor na Igorovo originalno pitanje, zasto je insider's trading dobro?

Onaj ko poseduje nešto, sme tim i da trguje, to je valjda jasno samo po sebi. I valjda je takođe jasno da ako ti neko zabranjuje da prodaš nešto što je tvoje, ili da kupiš nešto što se prodaje, taj neko krši (ograničava) tvoje osnovno ljudsko pravo - pravo svojine.

perica said...

Dakle, dobro je da se poštuje pravo svojine koje obuhvata pravo da se svojinom slobodno raspolaže. Između ostalog, da svako svojim akcijama trguje slobodno, pa bio insajder ili autsajder.