Pages

27 June 2008

Stručnjaci i tržište

Press:
Politički analitičar Milan Nikolić smatra da bi veliki broj ministarstava „bio dobra vest" kada bi ih vodili stručnjaci.

Logička ekstenzija Nikolićeve tvrdnje je da bi i socijalizam bio dobra stvar kada bi na vlasti bili stručnjaci. Ali nije jedini, dok ovaj izbor ministara traje, najčešće se govori o njihovoj stručnosti. Na to smo već navikli, jer se već odavno kod svake nove vlade govori o izboru "stručnjaka". Još 1990-ih je opozicija sanjala o postavljanju "ekspertske vlade" koju bi činili vanstranački stručnjaci. Posle 2000. Vladan Batić je tvrdio da je tadašnja Đinđićeva vlada najbolja u Evropi, jer ima "najveći broj doktora nauka", njih petnaestak. A šampion je na kraju ispao G17, koji je ekspertizam doveo na nivo ideologije.

Ali da li je zaista bitno da ministar bude stručnjak? Ludvig fon Mizes, što se mene tiče najveći ekonomista svih vremena, je negde pisao da je "od svih vlada najopasnija ona koju čine eksperti". I on je imao u vidu eksperte koji misle da država može da upravlja privredom na način na koji se upravlja preduzećem. To je potpuno pogrešan pristup. Ekonomija nikada ne uspeva kao ustrojen sistem sa ciljem i namerom. Ekonomija uspeva samo kada pojedinci u okvirima slobodnog društva traže ostvarenje svojih ličnih ciljeva. Zapadne ekonomije se nisu razvile zato što su njima upravljali ekpserti. Naprotiv, razvile su se u 19. veku zato što je tamo bilo uspostavljeno slobodno društvo. Eksperti su došli posle, uglavnom u drugoj polovini 20. veka, kada je već bilo kasno da se sve upropasti, a i nikada nisu preuzeli ulogu koja im se namenjuje u zemljama bivšeg komunizma.

Poenta je da vlada nije tu da upravlja društvom nego da postavi okvire. Umesto stručnjaka po ministarstvima i agencijama koji će nam reći šta da izvozimo a šta da uvozimo, treba smanjiti poresko i regulaciono opterećenje privrede i onda ćutati i gledati sa strane. Verovali ili ne, pokazano je da se tako dolazi do najboljeg ishoda. Naravno da ljudi u ministarstvu finansija treba da znaju kako se piše budžet, ali nije potrebno da ministar bude ekspert za pisanje budžeta. Za ministra je potrebno da razume da niski porezi podstiču privredu, a da je visoki destimulišu. Imali smo u dosadašnjoj vladi zaista vrhunskog stručnjaka za ministra telekomunikacija (Aleksandra Smiljanić, doktorirala čini mi se na Princetonu), ali ona je onda zbog sopstvenog nerazumevanja mehanizma tržišne konkurencije aktivno usporavala razvoj interneta i sprečavala privatizaciju Telekoma.

U vladi su pre svega potrebni ljudi koji razumeju kako slobodno društvo funkcioniše na principima decentralizovanog izbora i dobrovoljne razmene. Šta radi stručnjak na mestu ministra prosvete? Ne postoji takav stručnjak za obrazovanje koji može postići efekte kakve postiže decentralizacija i deregulacija obrazovanja -- sloboda osnivanja privatnih škola raznih vrsta, ostavljanje roditeljima da izaberu u kakvu vrstu škole dete treba da ide i šta tamo da uči, ostavljanje fakultetima da se na tržištu bore za studente time što će poboljšavati program i nastavu, umesto da se subvencionišu. Neka cveta hiljadu kurikuluma, a roditelji neka odluče gde da pošalju dete. Tako će se iskristalisati oblici nastave, radno vreme i plate nastavnika i sve će biti po meri kupca obrazovanja. (Država može da plaća obrazovanje izdavanjem vaučera, da sada ne idemo u tu temu).

Najveća stručnost u vođenju države je spoznaja da se do najboljih ishoda dolazi kada se ljudima ostavi da slobodno na tržištu roba i ideja "glasaju" za robe i ideje koje im se sviđaju. I nema oblasti, od ekonomije preko zdravstva do obrazovanja, u kojima jedan čovek ili grupa to može uraditi bolje nego što milioni ljudi zajedno urade svojim pojedinačnim dobrovoljnim izborom -- stvar koja je u srpskom jeziku poznata još i kao tržište.

14 comments:

Milan Jovanović said...

Ova izjava je otišla još dalje, naime, tema je sve veći i veći broj ministarstava. Stručnjak na to kaže da je to ok (konstantno povećanje broja ministarstava) ako ih vode stručnjaci. Po toj logici je ok da postoji 1000 i više ministarstava ako ih vode 1000 i više stručnjaka!
Pitanje koje bih ja njemu postavio je gde je po njemu optimalna granica povećanja broja misistarstava koje vode stručnjaci (ako je uopšte ima). Zašto bi se građani opterećivali donošenjem i jedne jeidne odluke u svom životu kada za sve postoji ministarsvo koje je stručno vođeno i može da da stručan odgovor?
Npr. ko sa kime traba da se oženi (ministarstvo za brak vrši stručnu analizu genetskih kodova i testira profile ličnosti), koja kola da kupim (ministarsvo automobilima stručno testira modele), kako da se obučem (ministarstvo mode kroji), koje priloge da stavim u pljeskavicu (stručnjaci iz ministarstva za brzu hranu kažu šta je hranjivo, zdravo i ukusno), koja pojačanja Zvezda da dovede (vrhunski stručnjaci iz ministarstva za Crvenu Zvezdu planiraju tim za sledeću sezonu)...

Dejan Vukmirovic said...

Zasto autor smatra da neko ko je strucan u svojoj oblasti mora neminovno da bude bez osobina navedenih za uspesno vodjenje (bilo kojeg) ministarstva? Zasto bi strucnost po automatizmu iskljucivala "spoznaju pravih (trzisnih) resenja"?

Po navedenoj logici bilo ko moze da preuzme bilo koje ministartsvo, zavali u fotelju, seta po prijemima, a svoju oblast ostavi da se sama od sebe strukturise i menja. Banalizujem, naravno.

Samo da naglasim da ne znam kakvi su nam buduci ministri, koliko su strucni, niti kakva im je sposobnost "spoznaje". Prosto, ovu pricu o (ne)strucnosti sam podigao na neki nivo apstrakcije nezasvistan od individua i lokacije i tu mi ona ne pije vodu.

Slaviša Tasić said...

"Zasto autor smatra da neko ko je strucan u svojoj oblasti mora neminovno da bude bez osobina navedenih za uspesno vodjenje (bilo kojeg) ministarstva?"

Ne smatra. Samo smatra da bi to onda bila čista koincidencija, jer te dve stvari nisu iste.

Marko Paunović said...

Slavisa, ja sam mislio da ti verujes u Kaplanovu tezu da bolje obrazovaniji vise razmisljaju kao ekonomisti pa da su, samim tim, spremniji da razmotre "trzisno resenje" problema. :)

Sa "strucnoscu" ima vise problema, a osnovna je nadmenost. Strucnjaci prosto misle da sve znaju i to je problem.

Ali, dobra strana je sto strucnjaci zaista bolje znaju neke stvari. Cak i ako hoces da izvrsis deregulaciju telekomunikacija, moras da znas kako. Znaci, koliko god da je Smiljanicka bila los ministar, sigurno je bila bolji ministar nego sto bi bila moja baba. Moju babu bi mozda neko cak mogao da ubedi da Telenoru i Mobilkomu treba pod hitno oduzeti dozvolu, kako bi se maksimizirala vrednost akcija Telekoma, koje ce ceo narod da dobije.

Sustina je - iako su strucnjaci losi, moj je utisak da bi nestrucnjaci bili jos gori.

Slaviša Tasić said...

Bolji ili gori u čemu? Moja poenta je da je bolje da pojedinci odlučuju šta je dobro za njih same, nego da stručnjaci odlučuju šta je bolje za nas ostale.

Ako pitaš da li je bolje da stručnjak odlučuje šta treba da izvozimo ili da čovek iz naroda odlučuje šta treba da izvozimo, odgovor je stručnjak. Ali ja pitam da li je bolje da stručnjak odlučuje šta treba da izvozimo ili da svaki izvoznik za sebe odlučuje šta je najbolje da izvozi? Izbor nije između stručnjaka i nestručnjaka u odlučivanju za kolektiv, nego između stručnjaka i decentralizacije odlučivanja. U ekonomiji se to uglavnom svodi samo na podsticanje pojedinaca da urade ovako ili onako, raznim regulacijama. Ali u sferama kao što je obrazovanje bukvalno stručnjaci odlučuju sve umesto ljudi. Komentar Milana gore najbolje objašnjava.

Dejan Vukmirovic said...

Pa onda ja treba poput Milana da odem jos dalje i da zakljucim da po tom principu niko nista ne treba da odlucuje ni za koga, jer ocigledno svi sve znaju?

To nije tako. Ipak, neki znaju vise i bolje. I treba neko da postavlja okvire unutar kojih ce ostali moci slobodno da odlucuju.

E ovde vec dolazi ono sto Marko kaze - problem "strucnosti". Prvo, danas mnogi sebi daju za pravo da se zovu strucnjacima. Drugo, dosta pravih strucnjaka (po obrazovanju, iskustvu...) ima problem sa "ja znam najbolje" stavom. Ali, mislim da je sve to individualna stvar, i da medju strucnjcima ima ljudi koji mogu trezveno i "trzisno" da razmisljaju, pa samim tim i da zasluze ministarstvo.

Kao sto sam u prvom postu rekao, ja nisam razmisljao o problemu "strucnosti" (kakva je i kolika) niti o licnostima koje je poseduju (njihovoj sirini, nadobudnosti i sl.), vec o tome da bih radije za ministra video nekog dr.mr. sa iskustvom nego Markovu babu. Ili moju.

Marko Paunović said...

Slavisa, to onda nije kritika strucnjaka, nego kritika drzavne intervencije kao takve.

Otprilike, ti si rekao, a u prvom komentaru si to i potvrdio, da to sto je neko strucan nema nikakve veze sa time kako ce "voditi" ministarstvo.

Ja mislim da ima. Ja mislim da ce strucnjak manje stete naneti nego nestrucnjak. Ne uvek i ne u svakom slucaju, ali u proseku su strucnjaci manje losi od nestrucnjaka.

Nadmeni strucnjak je katastrofa, ali nadmen polupismeni politicar je jos gori.

Slaviša Tasić said...

Marko,
pa jeste, nije kritika stručnjaka u odnosu na nestručnjake, nego kritika stava da je cela poenta naći dobre stručnjake. A ja mislim da je cela poenta decentralizovati odlučivanje, jer je svako najbolji stručnjak u svom mini domenu.

Pretpostavljam da se sa time i slažeš, ali ono što ti dodaješ je da je verovatnije da će stručnjak decentralizovati odlučivanje nego nestručnjak. To je kaplanovski, ali nisam siguran da je tačno. Tačno je za ekonomiste u proseku, ali ne znam da li je tačno za klasu ekonomista koji su aktivno zainteresovani da postanu ministri, to je malo drugačija vrsta. A tek za druge intelektualce ili stručnjake nisam siguran... U SAD 90% univerzitetskih profesora pripada demokratama, a slično je i u Evropi.

Svejedno, poenta je da stručnost sama po sebi ne znači ništa ni po tebi ni po meni. Ako je tačno to što ti kažeš, onda stručnost malo povećava verovatnoću da se preduzme decentralizacija. Ali zašto bi onda isticali baš stručnost ministra u prvi plan, jer onda možemo tražiti decentralizaciju, tj. privatizaciju, deregulaciju direktno... Ti ustvari koristiš stručnost kao proksi za ovo drugo, ali to je dug štap.

Marko Paunović said...

To je to... Ako mora da ima drzavne intervencije, a to je pitanje za sebe, onda je MOZDA ipak MALO bolje da to radi neko strucan.

To je ok formulacija.:)

Pingvin said...
This comment has been removed by the author.
Pingvin said...

Slažem se sa Markom da je, ako već treba da postoji državna intervencija, bolje da intervenišu stručnjaci ali je problem u tome što se kod nas pod stručnjakom misli na one koji su magistrirali, doktorirali... Činjenica je da su mnogi od tih ljudi stručnjaci u oblasti kojom se bave, ali je to uvek uska oblast. Za ministra je bolji kandidat koji od svega zna po malo nego onaj koji o jednom malom delu zna sve.
Pogledajte biografije direktora velikih firmi, teško da će se i u jednoj naći PhD.

Sećam se jedne izjave za Đinđićevu Vladu, mislim da je to bio Velja Ilić, koja zvuči otprilike: "Šta traže onoliki doktori u Vladi, nije to univerzitet".

Sandra said...

Tekst je veoma zanimljiv, i slazem se delom s njim.
Najbolje resenje je ipak imati strucnjake koji su svesni prednosti i nadmocnosti trzista, zar ne?

Ivan Jankovic said...

Marko, ja ne vidim da cak i u tom minimalnom smislu o kome ti govoris "strucnjak" dajje bolje rezultate od nestrucnajka. Za mene neajuspesniji reformator u IStocnoj Evropi je istoricar koji po sopstvenom priznanju nikad nije procitao ni jednu ekonomsku knjigu, Mart Lar.

"Znanje" koje je potrebno za uspesnu liberalnu reformu ili uspesno vodjenje politike u skladu s liberalizmom nije od te tehnicke vrste, vec prakticna aristotelovska "fronesis", nesto izmedju zdravog razuma i jakog karaktera. I potrebno je primenjivati neke osnovne principe i verovati u njih. Ni za sta od toga nije potrebno tehnicko-ekonomsko znanje.

Marko Paunović said...

Ivane,

Hteo sam da napisem komentar da razjasnim sta mislim pod pojmom strucnjak, ali me je mrzelo...

Da, slazem se sa tobom, mada zavisi od "nivoa" vlasti. Slazem se da premijer, ili ministar, ne mora da bude "strucnjak" u nekom uzem smislu.

Treba da bude pametan i jakog karaktera, sto ti kazes. Ali, ako nije zavrsio neku skolu, verovatno mu fali jedna od te dve osobine. Zato mislim da je obrazovanje ili "strucnost" ipak neki proxy, makar u proseku, ako ne u svakom konkretnom slucaju.