Pages

11 May 2007

Sekularni minus

Slaviša je već pisao o ovome ali i meni je ova tema jako interesantna. U Turskoj je prošle nedelje izbila mini politička kriza jer su vojni lideri nagovestili, otprilike, da bi bili voljni da malo poprave demokratiju u zemlji. Vojska u Turskoj je garant sekularnog režima. Vlada je blago islamska, i otuda konflikt.

Za razliku od ranijih godina sada su svi vodeći svetski mediji i političari upozorili vojsku da se ne meša u politiku. Šta se desilo? Desio se Irak. Posle iskustva izgradnje države u muslimanskom svetu postalo je jasnije da je važnije podržavati demokratske od religijskih principa. Demokratija je važnija od sekularizma. U Iraku nije napravljena ova greška ali su iskustva iz Iraka upravo pokazala da je nemoguće kopirati oblik zapadne liberalne demokratije, i da će demokratija u muslimanskim zemljama verovatno izgledati drugačije. Danas je to opšte mesto, i insistiranje na forsiranju zapadnih vrednosti ne dobija previše pažnje, naprotiv.

Turska je načela ovu raspravu, jer ima blago islamsku vladu sa odličnim rezultatima iza sebe. Egipat je verovatno sledeći. Ne treba da bude iznenađenje ukoliko se trenutno izdašna pomoć Mubarakovom režimu u narednim godinama drastično smanji. Možda će to značiti stvaranje religiozne vlade u Egiptu ali danas je demokratija važnija od sekularizma.

6 comments:

Anonymous said...

Ja mislim da je nemoguce imati demokratsku drzavu u kojoj crkva nije odvojena od politike.

U drzavi u kojoj dominira religija sva pitanja se svode na interpretaciju svetog pisma, koje god da je, a time mogu da se bave samo eksperti. I samim tim, nista od demokratije.

Sustinski, pitanje se svodi na to da li je bitnije sta kaze parlament (narod) ili sta kaze vrhovni verski poglavar? Sta kada su te dve stvari u konfliktu? Zasto je uopste bitno sta kaze narod kada je na sve vec odgovoreno u svetom pismu, koje god da je?

Lazar Antonić said...

Ako ljudi to izaberu, a pri tom im je ostavljeno pravo da biraju ponovo, ja mislim da je to ok, naravno uz postovanje minimalnih sloboda. Niko ne govori o uvodjenju Sharia vlade, kao sto je recimo u turskoj slucaj, ali isto tako ne mozes svesno gusiti religijske slobode (npr. nema marama na javnim mestima) i to nazivati demokratijom.

U Iraku je na primer u ustavu definisano da muslimani mogu da biraju da li ce da im se sudi po sharia ili po gradjanskim zakonima.

Ne mozes ljudima zabraniti da veruju. Ako su vernici vecina koliko dugo mozes da ih teras da zive u sekularnom rezimu, i sa kojima sredstvima. Sloboda se ne moze nametati. Bolje je dozvoliti malo vernicima da dodju na vlast demokratski nego da je sami otimaju. Posle demokratske pobede bice mnogo umereniji nego posle revolucionarne pobede.

Slaviša Tasić said...

"Sloboda se ne moze nametati."
Problem sa demokratijom (ima mnogo dobrih stvari sa demokratijom, ali problem sa demokratijom) je da se nešto mora nametati manjini. Ako se ne nameće sloboda većini, nametaće se islamizam manjini. To je izbor o Turskoj, mora se izabrati jedno od ta dva.

Marko Paunović said...

Sustinski, ti se plasis zabrane nosenja feredza u sekularnom drustvu. Ja se plasim obaveze nosenja feredza u religioznom drustvu.

Mislim da su oba straha opravdana.

Ne bih ja imao problem sa religioznom drzavom kada bi ispovedanje religije i ponasanje u skladu sa religijom bilo potpuno slobodno u takvoj drzavi. Strah me je da bi vecina gradjana sasvim demokratski (zakonom) nametnula tu obavezu manjini.

Lazar Antonić said...

Slave, mislim da ne mozes da nameces zapadni sistem liberalne demokratije.

Mozda bi demokratski nametnula neki zakon manjini ali taj zakon demokratski moze posle da se promeni (naravno ako se ne radi o 51% stanovnistva odluci da obesi 49% stanovnistva zakonu). Nije idealno, ali vecina ima prava da namece zakone, pa i u Americi.

Koje su alternative ako dodjes revolucijom na vlast. Iran? Avganistan?

Moj argument je da je bolje dozvoliti demokratske promene nego gusiti islamske vrednosti, upravo zbog mogucih posledica.

Paradoksalno je da se u Turskoj danas guse individualne slobode pod parolom odbrane istih.

Marko Paunović said...

Ali upravo to je sustina liberalne demokratije, sto vecina NE MOZE zakonom da namece manjini sta god hoce, vec samo ono sto Ustavom nije eksplicitno zabranjeno.

I, istorijski gledano, evropske i americke zemlje su prvo postale sekularne, pa su tek onda postale demokratske. Mozda u Islamu moze obrnuto, ne znam...

Kad razmislis, nije to tako paradoksalno. Slobode jesu suprotstavljene. Recimo, sloboda veroispovesti nije apsolutna. Ne mozes da maltretiras nekoga i da tvrdis da je sprecavanje maltretiranja ugrozavanje tvoje slobode veroispovesti.