Pages

26 March 2007

Može li NIP uspeti?

Može, ako se od njega odustane. Posle nekoliko sjajnih tekstova Haralda Hiršhofera razočaran sam ovim. Hiršhofer ne kritikuje NIP kao ideju, nego nalazi načine da se NIP bolje izvede. To je tipičan MMF stav. U zemljama kao Srbija saveti MMF-a su obično bolji od namera domaćih vlada, ali nisu dovoljno tržišni. MMF ne brine previše o potrošnji, nego uglavnom priča o budžetskom deficitu. Tako i Hiršhofer ne kaže da Vlada troši previše, nego da treba da pazi na makroekonomsku stabilnost prilikom izvođenja NIP-a. Umesto da osudi samu ideju državnog investiranja, posebno direktne subvencije privredi, Hiršhofer govori kako se državno investiranje može popraviti većom transparentnošću, pažljivijom analizom troškova i koristi, itd. To je medveđa usluga. Tako je socijalizam 50 godina preživljavao na malim reformama i idejama da će ovaj centralni plan biti bolji od prethodnog.

5 comments:

Anonymous said...

ne razumem sta je sporno u toma da drzava investira?

Anonymous said...

Nije ni meni bas najjasnije sta je tacno Slavisi sporno u NIP-u. A da - prevelika javna potrosnja.

Ja recimo nemam problem sa prevelikom javnom potrosnjom, nego sa prevelikim porezima. Ako se javna potrosnja finansira nekako drugacije (recimo, putem donacija iz inostranstva, ili prodajom drzavne imovine) ne vidim zasto treba da a priori budemo protiv potrosnje. Koja je alternativa potrosnji? Pa, stednja. U ovom slucaju bi to znacilo stavljanje para na racun neke banke i ubiranje kamate. Mislim da to nije realno. Ako vec mora da se trosi, koja je alternativa NIP-u? Da drzava tim parama kupi neku drugu firmu? Da da te pare privredi? Da vrati strani dug? Da vrati dug starim stedisama? Da cuva pare za denacionalizaciju? Da dokapitalizuje penzijski fond? Da poveca plate u drzavnoj upravi i penzije? Moram priznati da mi ipak relativno razumno deluje da se nesto ulozi u infrastrukturu (obilaznicu, zavrsetak autoputeva, pruge), da se fizicki srede drzavne skole, bolnice, sudovi i ostale javne sluzbe... I to je sustinski NIP. Onda je zaista samo pitanje kako odabrati projekte, a to je ono sto i Harald kaze.

Slozicemo se da problem naseg skolstva, zdravstva i sudstva nije u neokrecenim zidovima, razbijenim prozorima i zapusenim WC soljama. Ali, bilo bi lepo kada bi svega toga bilo manje.

Slaviša Tasić said...

I meni razumno deluje infrastruktura, najveći problem su subvencije privredi, kulturi, itd.
Alternativa toj potrošnji je upravo smanjenje poreza. Za sve vreme prihoda od privatizacije mogli su se postepeno smanjivati porezi. Druga mogućnost je bila privatizacija penzionog sistema. To je propuštena šansa. Treća bi bili socijalni programi za otpuštene u privatizaciji i prodaji javnih preduzeća. Ali umesto svega toga NIP daje direktne subvencije preduzećima i izvoznicima.

Anonymous said...

Slavisa, to nije bas tacno. Ako pogledas NIP, te subvencije su zaista jako mali deo - koliko ja vidim oko 32 miliona, sto obuhvata startup kredite, podsticanje zaposljavanja u nerazvijenim podrucjima i neke mikrokredite za samozaposljavanje (nije mi bas jasna razlika ovih i startup kredita...). Sto se kulture tice, ukupna cifra je 50 miliona, ali ona obuhvata oko 22 miliona za rekonstrukciju nacionalnih muzeja, a ostatak je za lokalne domove kultura, biblioteke i pozorista po srpskim vukojebinama. Ne nesto sto nam je neophodno, ali su to sve drzavne institucije i ne vidim ko drugi to treba da odrzava. Ako vec nece sve to da privatizuju, onda neka barem odrzavaju.

Elem, u NIP-u ima mnogo vecih gluposti od toga, poput izgradnje stanova za zaposlene u upravi (ako me ne vara vid - 145 MILIONA evra sirom Srbije), zatim 45 miliona za sport (uglavnom neke sportske hale, tereni, igralista sirom Srbije).

Sve u svemu, i dalje mislim da je Harald u pravu. U dosta ovih oblasti drzava treba da investira (ako vec nece da privatizuje puteve, zdravstvo, skolstvo, domove kultura), ali se postavlja pitanje u sta tacno i koliko tacno. Izuzetak naravno predstavljaju ovi stanovi za koje mislim da su potpuni skandal.

Ne znam da li se secas, ali su glavne zamerke NIP-u od strane DS-a (Milosavljevic) i LDP-a (Ceda) bile upravo to sto drzava investira, umesto da da pare preduzecima da ona investiraju. Sto bi rekao genijalni Milosavljevic, u maniru vrsnog poznavaoca lika i dela Karla Marksa - "sta ce nam evropska nadgradnja, kad imamo africku bazu?"

Sumarno, na saobracaj odlazi oko 450 miliona, a na zdravstvo 270. To su dve daleko najvece komponente.

Slaviša Tasić said...

Ok, slazem se sa tobom, ali to nije ono što Harald u tekstu kaže. On ne kaže "Ako već neće da privatizuje neka investira..." Dakle ne pominje da bi privatizacija svega toga bila prvo najbolje rešenje, niti kaže da su državna ulaganja u izgradnju stanova, sport, kulturu i privredu glupost i da bi najbolje bilo umesto toga jednostavno smanjiti poreze, nego se bavi transparentnošću i fiskalnom disciplinom NIPa, kao da je sve ovo načelno u redu. Ako celih 270 miliona ide zdravstvu, valjda je prvo što ekonomista treba da kaže da država ne treba da proizvodi zdravstvo, čak iako odluči finansira zdravstveno osiguranje. Isto i za školstvo.