Pages

Showing posts with label Svet. Show all posts
Showing posts with label Svet. Show all posts

23 August 2017

Par crtica iz SAD-a, Volume I: politika

Tokom avgusta sam proveo dve nedelje u SAD. Prva nedelja je bila radna pošto sam učestvovao na jednom novopokrenutom programu fondacije Friedrich Naumann, pod nazivom World Economic Order. Ovo je bio prvi program, i bio je posvećen protekcionizmu i međunarodnoj trgovini. Ovo je verovatno najbolji program na kome sam do sada učestvovao, pošto je imao dobru raspodelu vremena između predavanja, radnih sastanaka i prilika za networking, a i same organizacije koje su bile uključene u program su se potrudile da sve zaista bude na visokom nivou. Za ovo je verovatno najzaslužniji direktor kancelarije u Vašingtonu, Klaus, koji već više od 3 decenije živi i radi u Vašingtonu, a radio je i u političkim kampanjama nekih kandidata i u samom Kongresu, pa su njegovi kontakti otvarali mnoga vrata koja bi inače ostala zatvorena. Pored standardnih think tank-ova (Peterson Institute for International Economics; Cato Institute; Heritage Foundation; Brookings Institute) koji prate međunarodnu trgovinu, bili su i organizovani sastanci sa profesionalnim udruženjima kao i federalnim institucijama: US Trade Commission, US Trade Representative, House of Representatives. 

Ovo je bio moj prvi boravak u SAD, i naravno da je bio prepun utisaka, pre svega da je to društvo koje je svetlosnim miljama udaljeno čak i od Evrope, Balkan da ne spominjemo. Usled političkih previranja (niko nije verovao u izbor Trampa, pa se posle postavilo pitanje imenovanja nove administracije, pa sada ruski uticaj tokom kampanje) politika je velika tema i običnom svetu, samo što oni razmišljaju u dihotomiji pro-Trump / anti-Trump, dok malo upućeniji i obrazovaniji ljudi govore o posebnim politikama nove administracije pa stoga pro-policy ili anti-policy. 

Kako sam svoj stav o političkim kretanjima uglavnom izgradio na osnovu selektivnog pristupa američkih i evropskih medija, doživeo sam nekoliko ozbiljnih momenata koji se mogu nazvati reality checks. Prvo, republikanska pratija je i dalje čvrsto free trade partija. Deo njenih glasača to nije, a oni se veoma glasni i važni jer izgleda da su oni bili važan jezičak na vagi na predsedničkim izborima. Izgleda da deo njih nije istorijski galsao za republikance, ali da je ih privukao Tramp. Republikanski establišment još uvek ne zna kako da se prilagodi ovoj situaciji - kako nam je rekao pomoćnik predsednika poslaničke grupe republikanaca (jer kako drugačije da prevedem Majority Leader?). To se lepo videlo i na glasanju u US Trade Commission dan posle toga: komisija ima 6 članova (3 republikanci, 3 demokrate) i prateću stručnu službu koja ispituje slučajeve non-fair trgovine i mogućih policy odgovara u oblasti trgovine (npr uvođenje prelevmana u slučaju dampinškog uvoza). Komisija je glasala o pritužbi na uvoz proizvoda od gume, sa željom da se ispita opravdanost uvođenja nekih mera zaštite. Proces su pokrenule američke kompanije protiv firmi iz Malezije (ako se dobro sećam), na glasanju su republikanci glasali PROTIV, a demokrate ZA. Toliko o tome da je republikanspa partija protekcionistička.

Drugo, gotovo svi akteri u SAD žele da se pokrene revizija NAFTA-e. Ali ne svi iz istih razloga: Tramp i delovi administracije možda žele da uvedu neki protekcionizam, ali drugi akteri žele reviziju da ovaj sporazum postao otvoreniji, a ne zatvoreniji. Trgovina uslugama nije dobro rešena njime jer je on pregovaran u trenutku kada Internet još nije funkcionisao, kao ni sistem rešavanja sporova pa se oni uglavnom rešavaju pred WTO. Ako Tramp ne uspe da okupi dovoljno jaku koalciju oko sebe, verovatnije je da će nova NAFTA biti liberalnija od stare. Ovo dodatno komplikuje procedura trgovinskih pregovora: normalna procedura podrazumeva da se svaki Free Trade Agreement (FTA) odobrava u Kongresu ne samo u celosti, nego i u pojedinosti tj moguće je postavljanje i usvajanje amandmana od strane kongresmena. Time bi neki teško ispregovarani FTA deal mogao da bude skroz promenjen u proceduri glasanja. Onda bi on morao da se opet pregovara sa drugim stranama, što nije nimalo lagodno ni lako. Zbog toga je ustanovljena ubrzana procedura - u njoj Kongres postavlja ciljeve koje FTA treba da postigne (oni mogu biti široki neobavezujući, tipa povećanje obima trgovine, olakšavanje pristupa američkim privrednicima tržištu date zemlje ali i mnogo konrektniji, npr smanjenje carina za američki izvoz od toliko i toliko % ili ukidanje kvota za šećer itd). Na osnovu ovih smernica se vode pregovori, i ukoliko se oni postignu, prilikom glasanja glasa se samo u celosti, ne postoji procedura promene pomoću amandmana. 

Treće, establišment republikanske partije nije preterao lud za Trampom, što se videlo i iz nastupa John McCain-a prilikom glasanja za Obamacare. Osim toga, sistem unutrašnje institucionalne kontrole administraciji dosta vezuje ruke - politički sistem je takav da moraš da znaš da sklapaš dilove da bi namakao većinu. Ovo nama može da deluje čudno pošto smo navikli na mašine za glasanje u Skupštini bez prava na mišljenje, ali u SAD nema centralizacije političke moći kao kod nas i državama regiona, tako da kongresmeni i senatori, iako pažljivo slušaju šta se priča u partiji i šta govori administracija, ipak više slušaju svoje konstituente koje su ih birale. 

Ovo sve ozbiljno narušava sliku omnipotentnog vladara koja se možda i nesvesno projektuje oko Trampa. Pored toga, ne postoji jak protekcionistički buljuk u Vašingtonu koji gura takve politike. Osim toga, ako bilo šta znamo o ekonomiji, to je da trgovinski deficit nije loš (Slaviša je pisao skoro o tome) sam po sebi, a kako su u SAD prisutni budžetski deficit i suficit na kapitalnom računu može se očekivati postojanje trgovinskog deficita. Pored toga, trgovinski deficit nije nešto posebno visok - u oviru je desetogodišnjeg proseka, i ispod 3% GDP-a (oko 500 milijardi USD godišnje), i smanjuje se od juna pošto izvoz značajno raste. Drugi ekonomski pokazatelji su za sada jako dobri, nezaposlenost je na rekordno niskom nivou još od izbijanja krize, na 4,3%, što je zapravo čak ispod prekrizne stope koja je 2007. bila 4,4%. Zato je veoma čudno da je protekcionizam tako visoko na skali problema; verovatno je trgovina samo popular scape goat koji se koristi da se zamaskiraju drugi problemi - veliki skill deficit među radnom snagom, to što rast ekonomije i zarada nije podjednako raspoređen pa postoje regioni i industrije koji se nisu oporavili od krize. Rast produktivnosti je visok tokom zadnjih godina, i on je zapravo uz automatizaciju koja je njegovo deo zapravo glavni krivac za smanjenje broja radnih mesta u manuelnim industrijama (neke brojke na koje sam naišao ovom trendu pripisuju 3/4 gubitka radnih mesta u industriji SAD, a samo 1/4 prebacivanju industrije u inostranstvo i uvozu). 

Zbog svega ovoga, mislim da se određenom dozom optimizma (ili barem značajno manjom dozom pesimizma) možemo da gledamo šta se dešava sa druge strane Atlantika. SAD su još uvek predvodnik slobodnog sveta, i dešavanja u njoj mogu da imaju značajne posledice po ostatak sveta, pa i po Srbiju. 


  

29 October 2014

Bihejvioralna ekonomija i hipoteza jezičke relativnosti

Naleteo sam na jedan jako interesantan klip koji ponovo uvodi Sapir Whorf-ovu hipotezu jezičke relativnosti, sada u ekonomiju. Ukratko, ta hipoteza tvrdi da postoji veza između jezika kojim se realnost opisuje i samog opažanja tj da jezički kod utiče na kognitivne procese. Na primer, u japanskom jeziku ne postoji razlika između plave i zelene boje, za razliku od većine indoevropskih. Japanac će istu reč (aoi) koristiti da opiše boju plavog džempera i za opis boje na semaforu. Reč koja označava zelenu boju (midori) postoji, ali se retko koristi i u bukvalnom prevodu bi značila 'boja trave'. (Dajem primere iz japanskog jer njega barem delimično poznajem, dok sa kineskim nisam upoznat, a koji se koristi kao ilustracija u klipu).


Klip prikazuje istraživanje o tome da li govornici različitih jezika imaju različite preferecnije ka štednji. Transferni mehanizam bi bio indirektan: jezički kod tj jezik utiče na shvatanje vremena (u nekim jezicima postoji jasno razdvajanje između sadašnjosti i budućnosti - kao u srpskom na primer, dok u nekim nje nema - kao u japanskom, gde se isto vreme koristi i za sadašnje i za buduće vreme). Ilustracija - 'Uchi he ikimasu' bi sa japanskog moglo da se prevede i kao 'Idem kući' ili 'Ići ću kući'. Chen tvrdi da govornici različitih jezika u istim društvima, sa istim socio-ekonomskim parametrima - dohodak, obrazovanje, bračni status, broj dece.., imaju različite preferencije ka štednji. To ide u prilog hipotezi jezičke relativnosti, iako je ozbiljno osporavana od strane kognitivnih psihologa. 

28 July 2014

Legal tender u Zimbabveu

Aleksandar Makedonski je prvi uveo legal tender, tj zvanično sredstvo plaćanja pošto je osvojio skoro ceo Grcima poznati svet. Verovatno nije ni slutio da će to posle njega gotovo postati moda. Danas, skoro svaka država na svetu ima zakonsko sredstvo plaćanja (ja barem ne znam nijednu koja nema). Ponekada to nije nacionalna valuta nego se koristi tuđa valuta (primeri dolarizacije ili evroizacije), ponekada postoje 2 zvanične valute mada je to jako retko (uglavnom zato što loša valuta biva istisnuta od one bolje), nekada se istovremeno koriste dve valute iako je samo jedna zakonsko sredstvo plaćanja (npr u Hong Kongu je u uograničenoj upotrebi pored hongkonškog dolara i kineski juan, kao što i na Kosovu ponegde cirkulišu dinari). Međutim, Zimbabve je postavio novi rekord jer je usvojio 8 valuta kao zakonsko sredstvo plaćanja: kineski dolar, južnoafrički rand, botsvanska pula, britanska funta, australijski dolar, kineski juan, indijska rupija i japanski jen.

Zimbabve je poznat po velikoj hiperinflaciji koji je pretekla čak i našu, tokom 2008. Početkom 2009. je dozvoljeno da se zvanične transkacije vrše u bilo kojoj valuti, da bi u aprilu zimbabveanski dolar bio bio potpuno povučen iz upotrebe kao zvanična valuta. Za libertarijance (barem one koji ne sanjaju povratak na zlatni satndard) ovo je zanimljiv eksperiment, u duhu Hajeka. Sa 8 valuta, putem dugogodišnje prakse i stupanja u novčane transakcije, pronaći će se valuta koja na najbolji način zadovoljava potrebe ljudi u toj zemlji.

28 October 2011

Islamizam

Kod spoljnopolitičkih rasprava provejavala je konstatacija da će ovakvi ili onakvi islamisti u arpaskom svetu doći na vlast umesto sekularnih diktatora i da je to loše. Ja, kako okrenem, ne vidim šta tu ima loše za prosečnog Evropljanina i uopšte za našu zapadnu, sekularnu i pragmatičnu civilizaciju. Prvi i osnovni argument je da ja neću živeti u zemlji koja izgrađena na potpuno retrogradnom principu da svete knjige daju put kako treba organizovati društvo i državu. Međutim, ako većinski Libijci, Egipćani ili Tunižani žele da iz jedne tiranije uđu u drugu, aferim, njihov je to izbor i šta me se tiče. Ako budu praktikovali te ideje u hard varijanti ostaće bez turista i živeće još bednije (Egipćani i Tunižani), ako budu cinični vernici, onda između takvog islamizma i evropskog demohrišćanstva su male razlike koje će se ispeglati kroz nekoliko decenija. Zemlje čije se pravo zasniva na šerijatu, na primer, Saudijska Arabija, nisu nikakva pretnja, a Iran je samo jak na rečima. Meni se može nedopadati kako oni guše demonstracije, nipodaštavaju žene ili praktikuju divljačke kazne, ali to je njihovo dvorište. U nekim zemljama Zapad je doveo konja do vode, ali ako konj neće da pije, šta se tu može.

E sad kod manje inteligentne ekipe koja slabo da posećuje ovakve blogove rađaju se još konfuznije i čudnije ideje. Šta ako islamisti krenu u nekakvu ekspanziju i slično. Zemlje sa finansijskim sistemom u kome zvanično nema kamate, u kojima verski poglavari propagiraju socijalizam na islamski način, gde nema konstruktivnih sukoba ideja, gde je država glavni investitor, gde su vlanička prava maglovita i gde se pola stanovništva svesno gura sa tržišta rada i društvenih tokova mogu samo da stagniraju, osim ako su veoma male i neverovatno bogate naftom. Takve države mogu biti samo duboko inferiorne u svakom pogledu, ekonomskom, vojnom i obaveštajnom. Njihov ekspanzionizam bi bi na nivou Miloševića koji se 1990-ih junačio i dobio dva puta batine koje su mu popravile razmišljanje o tome šta je rezervisano za Jupitera, a šta za vola. Kako je jedino što Zapadu treba iz tog kutka sveta, nafta, a kako zemlje gde bi islamizam mogao obilno da rodi i te kako zavise od prodaje te nafte, ne vidim da bi iz čistog patološkog islamizma odlučili da odu u pravi mračni srednji vek, a da Zapad izlože jednom malo jačem napadu malih boginja. Ako bih bio ciničan, eto i Evropi prilike da se reši nekih svojih problema na elegantan način i bez da se poteže halabuka ljudskopravaša.

U svetu u kome se tokovi informacija ne mogu sprečiti, čini mi se da će Arape i ine islamiste pre zapljusnuti talas ideja o dobrom i relaksiranom životu ateističkog Zapada nego što će ih kontinuirano oduševljavati da koračaju za mudrim mislima iz 7. veka i da umesto raspojasanih žurki, mašataju o devicama u raju. Pre će biti da će se dozvati pameti i praktikovati islam kakav postoji u Erdganovoj Turskoj koji spaja nešto forme i većinu dobrih strana kapitalizma. Tako da sumiram, lepo će biti da novooslobođene zemlje izaberu nešto pameto, ali ako izaberu nešto tupavije, samo će sebi praviti štetu.

05 July 2011

Ko koga drži u šaci?

Često se naglašava da Rusija drži Evropu u šaci zbog energenata. Međutim, da li je baš tako?

Pogledajte strukturu ruskog izvoza (link na ruski Zavod za statistiku) - pune dve trećine izvoza je izvoz "mineralnih proizvoda". Pogledajte strukturu prihodne strane ruskog federalnog budžeta - prošle godine je 45% prihoda dolazilo od taksi i poreza na naftu i gas.

Suština je da koliko god Evropa ne može bez kupovine ruskih energenata, toliko ni Rusija ne može bez prodaje energenata. 

30 June 2011

Grčki program

Mnogo se priča i piše o merama štednje vlade Grčke, ali retko ko detaljno navodi konkretne mere koje Grci treba da usvoje.

Ako vas zanima o čemu se tačno radi, pogledajte Letter of Intent, od kraja februara 2011. godine, koji su Grci dogovorili sa MMF-om.

17 June 2011

Suočavanje s prošlošću

Različiti narodi i ljudi nalaze različite načine da se suoče sa onim što su njihovi sunarodnici radili nekim drugim narodima - nekima sude, neke izručuju međunarodnim sudovima, plaćaju se odštete, političari se izvinjavaju.

Evo jednog od najoriginalnijih načina za koje sam ja čuo:

A BRAINY Japanese porn star is offering to have sex with the Chinese students — to apologise for her country's invasion of China

"I want to cure the wounds of China with my body, and I offer to do this by having sex with Chinese students in Japan. I think it would be a symbolic compensation for them."

Nije baš potpuna kompenzacija za masakr u Nankingu, ali od negde mora da se krene.

16 June 2011

McDonalds i globalizacija

Economistov blog Schumpeter's Notebook ukazuje na zanimljiv tekst iz jednih indijskih novina o McDonaldsovim inovacijama na indijskom tržištu. Što kaže Economistov bloger:


WHEN lazy, dumb and generally obnoxious academics want to point to an example of a corporate giant trampling over cultural differences, they frequently point to McDonald's. In fact, McDonald's is careful to balance standardisation with respect to local traditions: McDonald's devotees can get McArabia's in the Middle East (grilled chicken in Arabic bread); Shogun Burgers in Hong Kong (Teriyaki pork); McShawarmas in Israel (Kosher meat); Bubur Ayam McDs in Malaysia (chicken porridge); McPaltas in Chile (a burger with avocado paste); Bulgogi Burgers in South Korea (thinly sliced meat in bulgogi marinade); and lots of others.


Stvarno, ako pogledate unos na Wikipediji o različitim menijima koje McDonalds nudi širom sveta, teško je zaključiti da McDonalds ubija lokalne specifičnosti u hrani. Evo i par slika.


McDonaldsov meni u Japanu, sve sa Juicy Chichen Akatougarashijem:



Evo indijskog menija, gde nema junetine, ali ima piletine i karija:



A i Ronald McDonald je kulturno senzitivisan, pa na Tajlandu ne maše radosno prolaznicima, već zauzima drugu pozu.





06 June 2011

Nema ni u Srbiji


Portugalci izabrali konzervativnu vlast

Na izborima u Portugalu pobedili su konzervativci. Socijaldemokratska partija, koja se do sada nalazila u opoziciji, porazila je vladajuće socijaliste. 

Socijaldemokrate kao konzervativna opozicija, e ovo nema ni u Srbiji. A nije ni sa Njuza.

30 May 2011

Zna sa kime ima posla

No, you can't.

Reči koje je Obama uputio Dominik Stros Kanu, u ovoj situaciji.


24 May 2011

Šta da radi vlada Južnog Sudana

Dakle, Južni Sudan je postao nezavisan, pa se postavlja pitanje - šta sada? Na Njujork tajmsovom Economix blogu je Dejvid Leonhart postavio ovo pitanje Dufloovoj i Banerdžiju, vodećim ekonomistima koji se bave pitanjima borbe protiv siromaštva. Suštinski, njihov odgovor je bio da je najvažnija stvar koju novonastajuća država treba da uradi vođenje dobre socijalne politike, kroz keš transfere, besplatnu primarnu zdravstvenu zaštitu i obrazovanje.

Na to je Kris Blatman odgovorio doslovno "ja mislim da ove stvari treba da budu poslednje na listi prioriteta nove vlade". On smatra da prioritet treba da bude na bezbednosti, odnosno da pare treba ulagati u vojsku i policiju (koja treba da bude makar minimalno kompetentna i makar malo manje kriminalizovana od kriminalaca) i da treba ulagati u izgradnju puteva. Međutim, meni se čini da je najvažniji Blatmanov predlog (ali i najteže izvodljiv) da se daju maksimalni podsticaji eliti (naročito onoj koja voli da ratuje) da ulaže novac u fiksnu imovinu, čime se na duži rok odvraća od rata.

Banerdži i Duflo odgovaraju. Koliko ja shvatam, sve ovo bi bilo finansirano parama od nafte.

Baš bi bilo lepo kada bih poznavao nekoga u Južnom Sudanu da prati ovaj blog i da mi kaže šta misli o ovim predlozima.

06 April 2011

Budućnost Rusije i Indije

Skrećem pažnju na dva zanimljiva članka.

Prvo, članak o budućnosti Indije (na koji sam naleteo na novom domaćem blogu na engleskom Rising Asia, koji preporučujem svima koje zanima Azija i šta se tamo dešava).

Drugo, članak Vladimira Inozemceva o stanju u Rusiji, pod zanimljivim naslovom "Objašnjenje neofeudalizma". Članak sadrži brojne vrlo zanimljive ideje i opservacije o stanju u savremenoj Rusiji. Između ostalog, tvrdi da sadašnji sistem vrlo liči na stanje kakvo je postojalo pre 1917. godine, "slabi plaćaju danak na gore, a jaki pružaju zaštitu na dole". Da ne prepričavam previše, obavezno pročitajte.

22 February 2011

Zašto se Evropa razvila

Pročitajte intervju sa Niallom Fergussonom, jednim od vodećih savremenih istoričara. Između ostalog, tekst se bavi njegovom novom knjigom Civilization: The West and the Rest, u kojoj pokušava da identifikuje razloge zašto je Evropa, počev od 15. veka, počela da dominira svetom. Navodi sledeće razloge:

1. Konkurencija. Koliko vidim, ovo se uglavnom odnosi na političku konkurenciju, u smislu da je u Evropi uvek postojalo mnogo država, koje su jedna drugoj konkurisale.
2. Razvoj nauke
3. Privatna svojina
4. Razvoj medicine i povezanih nauka
5. Koncept "potrošačkog društva"
6. Radna etika

Koliko vidim, nema tu ničeg posebno novog. Ali, budući da knjiga nije ni zamišljena kao revolucionarni doprinos istorijskoj nauci, već kao dodatno štivo za srednjoškolce, deluje veoma zanimljivo.

U intervjuu ima još zanimljivih stvari, a posebno vezano za Fergusonovu vezu sa Ayaan Hirsi Ali.

14 February 2011

Zašto je vlast pala baš u Tunisu i Eguptu?

Dominantno objašenjenje je da osiromašeni i nezaposleni narod nije više mogao da trpi otuđene i korumpirane diktatore. Međutim, da li je baš tako?

Deni Rodrik navodi vrlo zanimljiv podatak da se Tunis nalazi na šestom, a Egipat na četrnaestom mestu u svetu po poboljšanju životnog standarda, mereno Human Development Indexom, u poslednjih 40 godina.

[Mala napomena vezana za HDI. On se izračunava kao prosek tri stvari - zdravlja (mereno očekivanim trajanjem života na rođenju), obrazovanja (mereno prosečnim trajanjem obrazovanja i prosečno očekivanim trajanjem obrazovanja) i ekonomskog razvoja (mereno BDP-om)]

Dakle, po Rodriku, Tunis i Egipat u stvari predstavljaju primer zemalja u kojima ekonomski rast možda nije bio spektakularan, ali je zdravstveno i obrazovno stanje stanovništva značajno unapređeno u poslednjih 40 godina. Na primer, očekivano trajanje života u Tunisu je 74 godine, što je praktično na evropskom nivou. Ukratko:

Egipat i Tunis su poslali otrežnjujuću poruku kineskom i drugim autoritarnim režimima širom sveta: ne računajte na to da će vas ekonomski razvoj držati na vlasti zauvek.

11 February 2011

Izbor pred Egipćanima

Zanimljiva karikatura iz Chatanooga Times-a.

Najbolja. Decenija. Ikada.

Robin Hanson skreće pažnju na članak u Washnington Postu:

U novom izveštaju Brukings institucije pod nazivom  Siromaštvo u brojevima: Promene u stanju globalnog siromaštva od 2005. do 2015. apdejtovali smo zvanične podatke Svetske banke o osobama koje žive sa ispod 1.25$ dnevno kako bi smo videli šta se desilo sa siromaštvom u svetu  nakon rasta zemalja u razvoju. Procenjujemo da je između 2005. i 2010. godine, skoro pola milijarde ljudi "pobeglo" iz ekstremnog siromaštva, dok je ukupan broj siromašnih u svetu pao na 878 miliona ljudi. Nikada ranije u istoriji sveta nije toliko veliki broj ljudi pobegao iz siromaštva u tako kratkom periodu. Milenijumski ciljevi razvoja UN su postavili za cilj prepolovljavanje stope siromaštva u svetu u između 1990. i 2015. godine; taj cilj je verovatno postignut još 2008. godine, sedam godina pre plana. Štaviše, koristeći procene rasta per capita potrošnje, predviđamo da će do 2015. godine manje od 600 miliona ljudi ostati siromaštvo. U tom trenutku će stopa siromaštva iz 1990. godine biti prepolovljena, a zatim još jednom prepolovljena.
Smanjenje siromaštva se događa u svim krajevima sveta i većini zemalja, mada uz različite brzine. Rastuća tržišta Azije imaju najviše uspeha; dva džina u regionu, Kina i Indija, su verovatno zaslužne za tri četvrtine ukupnog smanjenja siromaštva u periodu 2005. - 2015. Procenjujemo da će tokom ovog perioda, učešće Azijata u ukupnom broju siromašnih pasti sa oko dve trećine na jednu trećinu, dok će učešće Afrikanaca porasti na 60%. Ali Afrika takođe napreduje; mi procenjujemo da je u 2008. godini stopa siromaštva pala ispod 50% po prvi put. Procenjujemo da će do 2015. godine siromaštvo u Africi pasti ispod 40%, što se u Kini nije desilo sve do sredine 90-ih.

A onda pogledajte i ovaj grafikon o broju ljudi koji su poginuli u oružanim sukobima:



Zaključak se sam nameće - decenija od 2001. - 2010. treba da ostane zlatnim slovima zapisana u istoriji - nikada se siromaštvo u svetu nije brže smanjivalo i nikada ljudi nisu manje ginuli u ratovima.

Da li će to tako i biti? Ne, prethodna decenija će ostati upamćena po 11. septembru, ratovima u Iraku i Afganistanu i velikoj ekonomskoj krizi.

31 January 2011

X:2

Da li Egiptu preti iranski scenario ili je verovatnije da Iranu preti egipatski?

Svet se menja

U to ime, pogledajte scene iz indijskog akcionog filma Endhiran, što valjda znači robot. Film je izašao prošle godine, a može se opisati kao "Terminator 2 na steroidima".




Ovde je IMDB strana, a ovde je unos na Vikipediji.

23 October 2010

Svaka paralela je namerna

Iz Belgije stižu tonovi koji govore o tome da kada neko ne želi da bude zajedno, ne treba na silu sprečvati razlaz. Pa bilo Kosovo, Srpska, Flandrija, Škotska...I kolikogod nekome izgledalo čudno, iracionalno, nazadno, ljudima je stalo do nacionalnog identiteta, a ako se u to može upakovati i ekonomska priča tim bolje.