Pages

21 May 2007

Porezi i ulaganja

U Nemačku je 2004. došlo 33 mlrd. EUR stranih investicija -- isto kao i u po stanovništvu skoro 18 puta manju Irsku. U Nemačkoj je porez na profit 38.2%, u Irskoj je 12.5%. Da li su Nemci, Francuzi i Italijani iz toga nešto naučili? Teško, jer umesto da smanjuju svoje poreze oni misli da im Irska predstavlja nelojalnu konkurenciju i zato sada pritiskaju Irsku da poveća, ili kako se to eufemistično kaže "harmonizuje" poreze. Irci, nekada zaglavljeni u socijalizmu, su međutim naučili lekciju: sve političke stranke odbacuju nemački predlog.

Kao što smo već pisali isto se dešava i sa Švajcarskom, na koju se pritisci vrše iako nije član EU.

Kako su Nemci i ostali došli na ovu ideju? Razlog je veoma rasprostranjeno ali i dalje pogrešno shvatanje da je ekonomija igra sa nultim zbirom. U ovom slučaju da nekako postoji fiksna suma investicija koja se samo raspoređuje po zemljama, pa ako Irskoj pripadne manje, Nemačkoj će pripasti više. To naravno nije slučaj. Ako Irska poveća poreze, investicije će u Irskoj opasti, ali to ne znači da će se one nekako preliti u Nemačku ni bilo gde drugde. Jedan deo možda i hoće, drugi će otići u Kinu, ali će dobar deo prosto nestati, jer neće biti isplativ bilo gde. Porezi stvaraju i uništavaju investicije. Zato nije stvar u raspodeli postojećih, nego u generisanju novih.

Kraljevstvo na tender

U Kambodži ko god donira vladi 200,000 dolara automatski dobija državljanstvo. Zašto u Srbiji ne bi uradili nešto slično, ili još bolje, zašto ne bi prodali kraljevstvo? Ne za ekser, kao što je Miki Liki kupio, već za keš.

Srbiji i njenim građanima bi novac dobro došao a protokolarna monarhija ne bi previše smetala. Bar ne meni. Zašto Kralj Roman Abramovič ne bi otvarao sednicu parlamenta jednom godišnje? Možda je dobra cena da nam za to plati trošak privatizacije penzionog sistema ili 2,000 evra po glavi stanovnika. Kneževske titule bi naravno bile jeftinije.

Libertarijanski sci-fi

Oduvek sam voleo naučnu fantastiku. Najraniji crtež koji imam sačuvan je tuča svetlosnim sabljama Luka Skajvokera i Darta Vejdera. Naravno, ne liči previše na to, ali mi je keva rekla da crtež to predstavlja. Međutim, kada danas gledam ili čitam naučnu fantastiku, redovno se čudim koliko pisci i režiseri akcenat stavljaju na tehničko-tehnološki aspekt, a mnogo manje na društveno-ekonomski. Recimo, čini mi se da je centralizovano upravljanje Imperijom mnogo neverovatnije od laserskog oružja ili hiper drajva. Demokratija tek ne bi funkcionisala.

Međutim, ima i drugačijih pisaca, poput Roberta Heinleina. Kod nas je poznat po filmu Svemirski vojnici (Starship Troopers), ali mu je verovatno najpoznatija knjiga The Moon is a Harsh Mistress, u kome se govori o otcepljenju ljudske kolonije na Mesecu od Zemlje. Knjiga se ukratko može opisati kao libertarijanska utopija. Koliko ja znam, nije prevedena sa srpski. Hrvatski prevod se može naručiti ovde.

Pogledajte i dobitnike nagrade Prometheus koje dodeljuje Libertarian Futurist Society.

Godinu dana posle

Ovih dana je godišnjica otcepljenja (proglašenja nezavisnosti) Crne Gore. Igrom slučaja sam bio tamo upravo kada su proglasili nezavisnost, a bio sam i pre par nedelja. Imam utisak da se napredak prosto vidi na ulici - nnogo se gradi, promet nekretnina veoma raste, ljudi voze bolja kola nego u Srbiji, kafići su puni.

Naravno, kao i mnogo puta do sada, postavljano je najgluplje moguće pitanje - "A ko će da ih hrani kada se otcepe?". Odgovor je veoma jednostavan i glasi - "Uvoziće!". Imaju sreće da poljoprivredu skoro i nemaju, tako da se niko ne buni. A potrošačima ostaje samo da uživaju u slobodi izbora.

Dr Miljuš priziva kišu za duži život

Svetska zdravstvena organizacija je objavila istraživanje u kome rankira zemlje po dužini životnog veka. Doktor Dragan Miljuš je iskoristio priliku da upozori da nam je životni vek kraći jer se ne izdvaja dovoljno za zdravstvo. Čitaj, njegovu platu. Drugi izvori navode da je zdravstvena politika važan faktor ali citiraju ishranu kao najvažniji faktor za dugovečnost.

Državni službenici u Srbiji, mada i drugde da ne grešim dušu, me sve više podsećaju na indijanske vračeve kojima je posao da prizivaju kišu. Ukoliko kiša ne padne, to je zato što nisu dovoljno vračali odnosno nisu dovoljno plaćeni; ukoliko kiša ipak padne onda je to samo zato što su oni vračali ali da bi kiša nastavila da pada treba uložiti još mnogo vračanja, u čvrstoj valuti.