Porez na šund

Jovana Papan:

U pitanju nije nova ideja - takav porez postojao je i u bivšoj Jugoslaviji, a svi znamo da su kultura i prave vrednosti u socijalističkom raju bujale kao korov.

Ceo tekst je izvanredan.

Ugovor sa Amerikom

Demokratski nacionalni komitet, centrala Demokratske partije u Americi, izdao je propagandni oglas kojim napadaju/kritikuju Tea Parties. Naziv je "Republican Tea Party Contract on America", aludirajući na čuveni Ugovor sa Amerikom (Contract with America), programski dokument republikanaca iz vremena njihove pobede 1994 na kongresnim izborima.

Ovaj novi proglas bi trebalo da bude plašenje birača ekstremističkim stavovima koje imaju Tea Party kandidati, poput Rand Paula, Sharon Angle i drugih. Međutim, kad pogledate listu stvari za koje američki demokrati optužuju "čajdžije", vidite da je to zapravo jedan sjajan libertarijanski ekonomski program, dosta sličan programu LDP iz 2008, i možda još i bolji i konkretniji. Evo tih grozomornih desničarskih ujdurmi Tea Party:

- Repeal the Affordable Care Act (Health Care Reform) ("Obamacare" - prim, prir.)
- Privatize Social Security (or phase it out altogether)
- End Medicare as it presently exists
- Extend the Bush tax breaks for the wealthy and big oil
- Repeal Wall Street Reform
- Protect those responsible for the oil spill and future environmental catastrophes
- Abolish the Department of Education
- Abolish the Department of Energy
- Abolish the Environmental Protection Agency
- Repeal the 17th Amendment which provides for the direct election of senators

Osim stavke 6 (zaštita ekoloških prekršilaca), što je glupost koju niko ne zagovara, i stavke 5 koja ima element istine ali je namerno tendenciozno formulisana (smanjenje poreza, naime, neće važiti samo za "naftaše" nego i za "ekološki svesne" firme poput General Electrica, Microsofta i drugih velikih donatora Demokratske partije), sve ostalo su zapravo sjajne libertarijanske ideje.

Problem sa ovim oglasom je upravo u tome što je on propagandna fikcija, a ne realnost: kamo sreće da postoji i jedan političar koji bi bio spreman da javno podrži išta od ovoga (osim možda dve najmanje kontroverzne stvari - ukidanja Obamacarea i produžavanja poreskih smanjenja, ali nije jasno do koje mere čak i to uživa nepodeljenu podršku republikanskog establišmenta). Čak i neki političari bliski Tea Parties koji su pominjali nešto od toga ranije, povukli su ili minimalizovali odanost takvim idejama.

Kumulacija funkcija

Uopšte mi nije jasno zašto se podiže tolika graja oko kumulacije funkcija. Zašto poslanik ne bi smeo da bude i predsednik opštine, uopšte mi nije jasno. Odnosno, postoje dva argumenta, ali mi se čini da su oba loša.

1. Ne može dobro da radi oba posla. Možda, ali sud o tome daju birači. Ako je biračima OK da neko pola radnog vremena radi kao gradonačelnik, a pola kao poslanik, meni je tek OK. Na kraju krajeva, neko može za 3 sata dnevno da odradi bolji posao nego neko drugi za 16 sati dnevno.

2. Dolazi do sukoba interesa između lokalnog i nacionalnog nivoa. Vrlo konkretno, ako je Palma poslanik, onda će on da se bori samo za Jagodinu. Tačno, ali šta se tačno menja ako Palma za poslanika postavi svoju ženu, ili šuraka? Odjednom će postati nacionalno svesni i početi na isti način da tretiraju Sombor i Jagodinu? Da li bi se situacija promenila da imamo većinski izborni sistem? Da li bi onda bilo OK da građani za poslanika izaberu postojećeg gradonačelnika? Ako ne, zašto ne?

Moram priznati da mi se čini da iza cele ove histerije stoji stari komunistički koncept "sprečavanja gomilanja funkcija", kada je drug "taj i taj" bio predsenik ovoga, sekretar onoga, delegat tamo i delegat vamo.

Po meni, sukob interesa može da postoji SAMO između privatnog i javnog. Zato ministar finansija ne sme da tezgari kao poreski konsultant, a ministar pravde da radi kao advokat. Ali, zašto ministar finansija ne bi smeo da bude u Upravnom odboru PIO fonda, a naročito ako je spreman da volontira, stvarno nemam pojma.

Za deset godina smo došli od toga da nam uopšte nije smetalo da premijer bude direktor polu privatne firme, a danas bi nam smetalo da premijer bude u UO fonda RZS.

Legalize!

I’m all for legalizing polygamy, because I’m all for legalizing almost everything.

Kaže Steven Landsburg.

Najbrže rastuća religija u istoriji

Peter Berger tvrdi da su to Pentakostalci, jedna od protestantskih denominacija.

Naime, pokret je osnovan početkom dvadesetog veka u Los Anđelesu, a danas ih navodno ima nekoliko stotina miliona širom Severne i Južne Amerike, Afrike i Azije:

Until recently Brazil was quite correctly perceived as a Catholic country. It is still the largest such country in the world, if one counts all those who are nominally Catholic. The new Protestantism has been challenging this Catholic hegemony. As in all the Global South, Protestantism is mostly of the Evangelical variety—characterized by a strong belief in Biblical authority, the importance of a personal (“born again”) conversion experience, the efficacy of prayer and the duty to engage in missionary activity, and, last not least, conservative morals. Pentecostals share all these characteristics, but they add their own defining ones—glossolalia (“speaking in tongues”), spiritual healing, exorcisms and other alleged miracles. And it is Pentecostalism which has been exploding in Brazil and all over the developing societies—throughout Latin America, Africa and parts of Asia (most recently in China).

Koga religija zanima, a naročito one poput mene, koji i dalje ne mogu da pohvataju sve protestantske pokrete, linkovani Bergerov tekst je odličan.

Kad smo već kod religije, pogledajte i govor Christophera Hitchensa, poznatog ateiste.

Šok terapija

Pošto se zaleteo sa dozvolama za privatne frizeraje i taksiste Brat nacije je postao oprezan:

Raul Kastro je, međutim, još pre šest meseci najavljujući ekonomske reforme među kojima je i privatizacija malih trgovinskih radnji, rekao da će reforme biti sprovođene sporo kako bi se izbegle greške.